IBRAHIM HUSEJNOVIĆ: Državotvorna crnogorska elita je u jednoj maloj državici našla recept i model kako da "namiće" dovoljan broj glasova, da bi moglo da se vlada godinama i decenijama. Pravoslavni živalj tako živi bolje, neko u Crnoj Gori, neko u bratskoj Srbiji, dok manjinski Albanci i Bošnjaci za boljim životom moraju tragati po inostranim državama. A tamo ih čekaju velika iskušenja, stresovi i nostalgija za napuštenim toprakom, kućenje od početka i od kašike što se ono kaže.

Manjinski narodi u Crnoj Gori ne uživaju prava koja im pripadaju Međunarodnim konvencijama i Ustavom, a koja bi uzivali u svakoj iole demokratskoj državi svijeta. Manjine su u svakoj ozbiljnoj državi zamišljene kao most prijateljstva između države u kojoj manjine žive i države čijeg su porijekla. Glavni manjinski narodi u Crnoj Gori su Bošnjaci i Albanci, međutim korpus njihovih prava je na jednoj nezavidnoj i uniženoj razini, jer pripadnika ovih manjinskih naroda nema proporcionalno u državnim organima i organima uprave Crne Gore, sudstvu, zdravstvu, školstvu.... u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.

Albanci i Bošnjaci u Crnoj Gori se susreću sa jednim teškim naslijeđem kada je u pitanju Država u kojoj žive, jer su u prošlosti, posebno u periodu od 1912. do 1941. bili na rubu istrebljenja, a vlast države Crne Gore i njene vojne formacije ne samo da su pokrštavale ove drevne manjinske narode, već su ih ubijali i progonili sa vjekovnih topraka, sa željom i tendencijom da ih istrijebe ili asimiluju. U cijelom tom naumu je odrađen jedan stravični zločin i genocid, koji bi do kraja trebalo analizirati i utvrditi, a uz podršku međunarodne zajednice natjerati dželata - državu Crnu Goru, da izvrši obeštećenje potomcima stradalih Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori.

Žalosno je i sramotno da mladi pomenutih manjinskih naroda bolji život grade u tuđini pustoj, a da se u njihovim sredinama na veliko uposljavaju pripadnici pravoslavne konfesije u sudstvu, školstvu, zdravstvu, policiji i drugim organima, organizacijama i ustanovama. Sve se navedeno na veliko sprovodi i poslije ostvarivanja crnogorske državnosti, koja se nije mogla ni zamisliti bez podrške i glasova Albanaca i Bošnjaka u Crnoj Gori. Državotvorna crnogorska elita je u jednoj maloj državici našla recept i model kako da "namiće" dovoljan broj glasova, da bi moglo da se vlada godinama i decenijama. Pravoslavni živalj tako živi bolje, neko u Crnoj Gori, neko u bratskoj Srbiji, dok manjinski Albanci i Bošnjaci za boljim životom moraju tragati po inostranim državama. A tamo ih čekaju velika iskušenja, stresovi i nostalgija za napuštenim toprakom, kućenje od početka i od kašike što se ono kaže.

Niti najnovija koalicija sa strankama manjinskih naroda Bošnjaka i Albanaca nije ispunila nikakva očekivanja. Vladajuća partija se i dalje ponaša kao tutor a ne kao partner, a tamo gdje nije u stanju da drži stvari pod kontrolom dijeli i cijepa druge stranke, iskazujući na taj način svoju bahatost, nedemokratičnost i samovolju. Bošnjacima i Albancima nije u startu omogućeno da od dvije ponude izaberu onu koja je po njih povoljnija, umjesto toga su se skoro ućoravo prihvatile određene funkcije i mjesta koja ni i iz bliza ne zadovoljavaju ono što bi trebalo da bude. Ili su rukovodstva manjinskih stranaka natjerana da prihvate nešto po sistemu "daj šta daš", ili je možzda u pitanju nizak nivo svijesti ljudi u rukovodstvima manjinskih partija da odluče kako su odlučili.

Crnogorsko kažnjavanje "neposlušnog" - predsjednika Opštine Plav: Orhan Šahmanović

Zadnji slučaj kažnjavanja "neposlušnih" - predsjednika Opštine Plav sa godinom dana zatvora za 11 hiljada eura, kojom sumom je navodno oštećen budžet Opštine Plav, jasan su signal da crnogorska vlast želi staviti do znanja da će svako proći na isti ili sličan način ukoliko ne misli kao oni, iako živimo u višestranačkom sistemu. Godina zatvora se izriče kako za jedanajest hiljada, tako i za milionske iznose i pronevjere, u kom slučaju o pravdi i pravičnosti nema niti smisla pomišljati a kamoli govoriti. Nije u konkretnom slučaju izrečena politička i neosnovana presuda gradonačelniku jedne Opštine sa većinskim islamskim življem, već je u pitanju presuda demokratiji i višestranačkom sistemu u Crnoj Gori!!!

U sredinama sa većinskim islamskim življem poput Plava, Rožaja, Ulcinja, Petnjice, Gusinja i Tuzi, svakodnevno se upošljavaju ljudi pravoslavne konfesije sa strane, dok se mladi kreativni kadrovi islamske konfesije sa tih prostora masovno iseljavaju i idu u dijasporu, gubeći svoj identitet, svoj jezik, kulturu, običaje i tradiciju. Stanje je alarmantno i neprimjereno, zbog čega bi relevantni međunarodni subjekti morali pod hitno da intervenisu, između ostalog i zbog toga da na naše krajeve ne bi naišao neki novi val kolonista i onih čiji ovaj prostor nije njihov.