NEDAJTE DA NAS DEMORALIZIRAJU!
BOŠNJACI, POTAJNA SUBVERZIJA MOŽE BITI OPASNIJA OD RATA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 21. Mar 2017. 13:03:05

DR. MUSTAFA CERIĆ: Najprije žrtvu Genocida treba naučiti da vjeruje da joj je dželat prijatelj. Dželat se kao promijenio nabolje - u svoju korist. Žrtvu treba obeshrabriti da traži istinu i pravdu. Treba je pripitomiti dželatu, koji joj pruža milost tako što je više ne dira. "Lijepo nam je ovdje, niko nas ne dira" - često čujemo od bosanskih povratnika nakon Genocida. Jer, pravilo je da ih (nas) uvijek neko dira ili progoni, pa ako ih (nas) niko ne dira i ne progoni, to je onda izuzetak, kojeg treba naglasiti. To se zove subverzija kao nastavak rata bez ispaljenog metka.


Kabil (Kain) je ubio svog brata Habila (Abela) iz ljubomore. Nakon toga ostalo je zapisano u svim svetim knjigama: "Ko ubije jednog nevinog čovjeka isto je kao da je ubio cijeli svijet...!" Ali, Kain se ne popravlja i zaboravlja Božju zapovijest: "Ne ubij". On i dalja ubija brata Abela. Iz pakosti i iz ljubomore. Na više načina: puškom, bombom, kamom, dvosjeklim nožem... do Genocida. Ali, Kain počinje da shvata da rat ne uništava Abela, već ga oživljava. Kain zato ostavlja pušku, bombu, nož i kamu... Ali, nastavlja rat subverzijom. Pitaš, a šta je to subverzija? Subverzija je rat bez puške. To se danas u Bosni događa. Subverzija je potajno rušenje svega što je bosansko - medijski i institucionalno.

* * *

Najprije žrtvu Genocida treba naučiti da vjeruje da joj je dželat prijatelj. Dželat se kao promijenio nabolje - u svoju korist. Žrtvu treba obeshrabriti da traži istinu i pravdu. Treba je pripitomiti dželatu, koji joj pruža milost tako što je više ne dira. "Lijepo nam je ovdje, niko nas ne dira" - često čujemo od bosanskih povratnika nakon Genocida. Jer, pravilo je da ih (nas) uvijek neko dira ili progoni, pa ako ih (nas) niko ne dira i ne progoni, to je onda izuzetak, kojeg treba naglasiti. To se zove subverzija kao nastavak rata bez ispaljenog metka. Za tu vrstu genocida potrebno je 15 do 20 godina da se odgoji jedna cijela generacija, koja će odustati od svog prava na slobodu, jezik, naciju, državu, kulturu, identitet... Jer, ako žrtva Genocida, opet bude insistirala na svojim pravima, može joj se ponoviti Genocid. To nam se u zadnje vrijema stalno ponavlja od Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU): odustanite od bosanskog jezika, odreknite se bosanske nacije, zaboravite bosansku državu, ne spominjite Genocid, ne pričajte o prošlosti, odustanite o revizije tužbe protiv Srbije za Genocid, okrenite se budućnosti. To se zove metoda subverzije za demoralizaciju Bošnjaka kako bi odustali od svojih ljudskih, nacionalnih i državnih prava. Ova subverzilna, tj., potajna djelatnost na rušenju bosanske slobode, državnosti, nacije, kulture, jezika - bosanskog identiteta uopće može biti opasnija i pogubnija po nas nego srpska agresija i genocidni rat. Negacija Genocida je opasna subverzija. Moramo biti toga svjesni, jer je u toj subverziji nastavak Genocida metodom subverzije, koja se očituje u sistematskom demoralizaciji Bošnjaka da odustanu od svojih prava.


Ako žrtva Genocida, opet bude insistirala na svojim pravima, može joj se ponoviti Genocid. To nam se u zadnje vrijema stalno ponavlja od Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU): odustanite od bosanskog jezika, odreknite se bosanske nacije, zaboravite bosansku državu, ne spominjite Genocid, ne pričajte o prošlosti, odustanite o revizije tužbe protiv Srbije za Genocid, okrenite se budućnosti. To se zove metoda subverzije za demoralizaciju Bošnjaka kako bi odustali od svojih ljudskih, nacionalnih i državnih prava.


* * *

O tome sam vam htio danas govoriti inspirisan mojim susretom sa Bošnjacima u Švicarskoj. Nisam primjetio pesimizam, ali jesam primjetio zabrinutost kod Bošnjaka; nisam kod njih primjetio malodušnost, ali jesam primjetio glad i žeđ za orjentacijom; nisam kod njih primjetio otuđenost, ali jesam primjetio zbunjenost; nisam kod njih primjetio nezahvalnost, ali jesam primjetio želju za komunikacijom. Primjetio sam da Bošnjacima nedostaje linija komunikacije, koja ih još više i još jače zbližava; koja ih još više snaži i ojačava; koja im još više moral podiže i ponos uzdiže; koja ih još više nacionalno i državno osvješćuje. Džemat je čvor koji Bošnjake uvezuje vjerski, nacionalno i kulturno. Oko toga se svi slažemo. Ali, to nije dovoljno. Bošnjacima treba da znaju i osjete državu. Oko ovog pitanja ne mislimo svi isto, ili ne mislimo svi jednako snažno i zato smo ponekad žrtve sudverzije kao metode demoralizacije u smislu "ništa nam ne ide"; "ništa nam ne valja"; "najgori su naši"; "niko nije s nama"; "svi su protiv nas"; "nevalja nam država". Svaki Bošnjak zna šta treba da radi reisu-l-ulema, zna šta treba da radi predsjednik države, zna šta treba da radi premijer, ali ne zna šta treba da radi on sam. U tome je problem - svi znamo šta treba da rade drugi, ali ne znamo šta treba da mi radimo pa da svi budemo na istoj liniji odbrane naše slobode, države, navije, vjere, kulture... Eto, to sam htio da danas upamtite ako me pratite: Prije nego pitaš šta drugi radi za našu državu, narod i vjeru, pitaj sebe šta ti danas radiš za tvoju državu, narod i vjeru?

Uvjeren sam da si me dobro razumio!