Ratni zločinac Praljak (Foto: ICTY)

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju uputio je poziv Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj da do 5. aprila ove godine dostave podnesak u kojem će navesti šta mogu poduzeti kako bi pomogli da se isplati dug Slobodana Praljka u iznosu od gotovo tri miliona eura za troškove odbrane.

Kako se navodi u saopćenju Haškog suda, Praljku je još 2013. godine naloženo da vrati Tribunalu iznos od oko 2.800.000 eura za troškove odbrane u roku od 30 dana ili mjesečnim ratama u roku od tri godine. On to, kako je saopćeno, nije učinio.

Tribunal je konstatovao da se imovina Praljka uglavnom nalazi u BiH i Hrvatskoj, te je stoga zatražena pomoć država kako bi se nadoknadila sredstva Suda.

“Pozivaju se BiH i Hrvatska da podnesu pisane stavove o tome koje korake mogu poduzeti u cilju pomaganja Tribunalu da nadoknadi sredstva koje duguje Praljak, kroz mogućnost preuzimanja kontrole nad nelikvidnom imovinom”, navodi se u saopćenju.

Praljka, koji je bio načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojske samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna (HRHB), Tribunal je 2013. nepravosnažno osudio na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini tokom 1993. i 1994. godine. On je danas iznio žalbu u Haagu i zatražio oslobađanje.

Pored Praljka, Tribunal je 2013. izrekao kaznu od 20 godina zatvora Brunu Stojiću, ministru odbrane HRHB-a, i zamjeniku komandanta HVO-a Milivoju Petkoviću. Ratni premijer HRHB-a Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora. Valentin Ćorić, komandant vojne policije HVO, osuđen je na 16 godina zatvora, a predsjednik komisije za razmjenu zarobljenika HRHB-a Berislav Pušić na zatvorsku kaznu od 10 godina.

O njihovim žalbama, ali i o žalbi Tužilaštva koje je zatražilo oštrije kazne, Tribunal će raspravljati do 28. marta.

Prlić i ostali proglašeni su krivim za kampanju progona Bošnjaka iz osam opština u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni od proljeća 1993. do proljeća 1994. koja je uključivala ubistva, silovanja, deportacije, nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje, nehumana djela, uništavanje i oduzimanje imovine, bezobzirno razaranje naselja i kulturnih i vjerskih objekata, prinudni rad i protivpravno terorisanje civila.

Ta zlodjela – kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija – počinjena su u opštinama Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Stolac, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica.