Da li smo na pravom putu, naših razmišljanja
DA LI VJEROVATI VUČIĆU?
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 23. Mar 2017. 18:03:37
Ali, “Znam da mi mnogi Bošnjaci nisu vjerovali, ali da danas vide da sam u svakom trenutku isto onoliko koliko sam poštovao Srbe, isto toliko poštovao i vodio računa o interesima Bošnjaka”, - rekao je Vučić građanima Novog Pazara.


Vučić u Novom Pazaru: „Poštujem Bošnjake koliko i Srbe“, pitanje je sada?


Mr. Milan JOVIČIĆ: Drugo je pitanje, veoma interesantno, a što bi bio i neki povoljan uslov, da se ovi isti političari Republike Srbije i Aleksandar Vučić, maksimalno distanciraju od politike guslara iz Laktaša, Milorada Dodika. Ovo su naše sopstvene, unutrašnje slabosti, da mi nismo uspjeli ni u proteklih 20 godina, urazumimo te „dodikovce“ da se ne može voditi ta politika mržnje i ignorisanja, sopstvene domovine Bosne i Hercegovine, koja je isto toliko i za ostale narode tj. Bošnjake, Hrvate i ostale, koliko i za autohtone Srbe iz Bosne.
Kada jedan, uvaženi vjerski dostojastvenik, nivoa muftije i bošnjačkog političara Sandžaka, gospodin Muamer Zukorlić, upravo, poziva i sve Bošnjake Sandžaka da glasaju za Alekandra Vučića, teško je biti neutralan, nezainteresovan, opurtunista, negator ili permanentni tražilac dlake u jajetu. Zašto ovo sve konstatujem, svakako će se objelodaniti, iščitavanjem moga cjelovitog teksta.

Prije svega, dio sam iz grupacije ljudi iz Bosne i Hercegovine, koji trajno i vječno tragam za istinom i samo istinom. Što rekla latinska „Veritas amare est / istina je bolna“, ali je dostižna, nužna i svima nam je potrebna.

Posebno, kao izvrstan poznavalac prilika, na cjelovitom prostoru bivše nam Juge, kao rođeni Sarajlija, Bosanski Srbin, student Beogradskog Univerziteta, graditelj velikih industrijskih objekata u Srbiji: Smederevski kombinat, Elektroliza bakra i Zlatara u Boru, te poslanik u Republičkoj Skupštini BiH i Saveznoj Skuštini u Beogradu, u mandatnom periodu 1986-1990. godina. Zet Sandžaka i rodni grad Novi Pazar, moga sina Gorana, dovoljna mi je prilika i garancija spoznaje mentalitea i vrijednosti tih naroda i građana, mojih Bošnjaka i Srba, u svakom pogledu.

Kao Bosanski Srbin, sudionik sam i živi svjedok dešavanja na prostorima, moje jedine domovine, Bosne i Hercegovine, te tokovi i nemili događaji dvostruke agresije na nju, sa istoka i sa zapada, dovoljno mi je saznanje i istiniti događaji, da budem pravi i meritorni analitičar istih i da iznosim i svoje stavove, koji se trebaju poštovati i respektovati i kod drugih mojih i susjeda i komšija.

Zašto ne glasati za Aleksandra Vučića, mnogi bi se, posebno iz redova Bošnjaka u mojoj Bosni i Hercegovini, često pitali?

Pisao sam niz svojih kolumni, o Vučiću i njegovoj prvoj posjeti mome rodnome gradu Sarajevu, kao novoizabranom premijeru Republike Srbije. Dakle, veoma afirmativno, sa određenim ushićenjem i ličnom željom u cilju povratka povjerenja i boljih odnosa, među Bošnjacima i Srbima.
Istina je, da je odmah sutridan u javnosti i medijima, osuta paljba sa iznošenjem konkretnih slučajeva postojeće hipoteke, na lik i djela, ovog istog Aleksandra Vučića. Prije svega, pronađena je neka fotografija, na kojoj je 18-godišnji, golobradi Aleksandar, negdje na brdu, iznad Sarajeva sa Šešeljom, zatim se pojavila i njegova izgovorena izjava: “Da bi za jednog pogubljenog Srbina, žrtvovao 100 Muslimana“, (parafraziram) ili sve u tome stilu.
Žao mi je i svjestan sam činjenice, da se sa mnogima, kao i sa mojom cjenjenom prijateljicom i spisateljicom, gospođom Elmedinom Muftić iz Vareša, u sadržajima njene knjige „Istina“ neći moći naći na istoj frekvenciji ili talasnoj dužini, kada je u pitanju Aleksandar Vučić. Ona je kategorična u svojim stavovima i razmišljanjima, negiranjem ličnosti i povjerenja u Aleksandra Vučića!
U svojoj knjizi „Istina“ veli: „A kiša nad Bosnom se spušta, berekt je to, možda najava nekog boljeg vakta, s dostojanstvenim liderima“, završen citat.
Svakako je ovom tvrdnjom, moja draga Elmedina, otvorila istinsko i iskreno pitanje, za naše prilike, naše patnje i stradanja, postojanja tog dostojanstvenog lidera. Da li je postojan, u sadašnjim okolnostima našeg zajedničkog suživota ili će mo morati iščekivati, generacijam i generacijama.
Istina je, da mi nismo u stanju imati jednog Vili Branta, u sadašnjim rukovodnim struktiurama Republike Srbije, da ne govorimo o Republici Srpskoj, koja je inače genocidna tvorevina, koji bi sutra izrekla slijedeće: „Da, priznajemo da smo mi Srbi izvršili agresiju na vašu zemlju Bosnu i Hercegovinu, da naše snage su izvršile i genocid nad vašim nedužnim stanovništvom, posebno Bošnjacima. Molimo vas za sve učinjeno vaše praštanje, da se nikada nešto slično ne ponovi. Molimo vas, da se zajednički okrenemo budućnosti i da poradimo na oprostu svih ovih nečasnih dešavanja“!
Da li je moguće, u ovim uslovima i trenutcima naših odnosa i sveukupnih razmišljanja, naići na takvog čistog političara u vlasti, bez nekih hipoteka, ma koliko one bile naglašene, evidentne ili prenaglašene. Sigurni smo, ne i ne, ne treba o tome ni razmišljati?


Lider BDZ Sandžaka Muamer Zukorlić pozvao Bošnjake u Srbiji da glasaju za Alekandra Vučića


Ali, mi Bosanci, moramo biti svjesni i razumjeti situaciju, bar i djelimično, koliko je ja neposredno znam i koristim za sopstvene ocjen i procjene, da ni samom Aleksandru Vučiću, nije nikako lako u zemlji Srbiji, u kojoj je inače izražen, još uvijek veoma jak nacionalizam, gdje četništvo buja i u današnjem vaktu, gdje se rehabituje Draža Mihajlović i gdje je i glava Aleksandra Vučića, uveliko na meti, onih istih ili sličnih, krvnika i istomišljenika, koji su likvidirali i proevropskog Zorana Đinđića.
Drugo je pitanje, veoma interesantno, a što bi bio i neki povoljan uslov, da se ovi isti političari Republike Srbije i Aleksandar Vučić, maksimalno distanciraju od politike guslara iz Laktaša, Milorada Dodika. Ovo su naše sopstvene, unutrašnje slabosti, da mi nismo uspjeli ni u proteklih 20 godina, urazumimo te „dodikovce“ da se ne može voditi ta politika mržnje i ignorisanja, sopstvene domovine Bosne i Hercegovine, koja je isto toliko i za ostale narode tj. Bošnjake, Hrvate i ostale, koliko i za autohtone Srbe iz Bosne.
Pozovimo Mesija i Ronalda iz Španije, da znalački spustimo loptice na zemlju, da razumno, kompromisno, tolerantno i ljudski rješavamo našu zajedničku problematiku i da gradimo uspješne puteve ka civilizovanoj evropskoj zajednici.
Zato se i pitajmo, podržimo i stavove i razmišljanja poštovanog, muftije Zukorlića, dajmo svu podršku Aleksandru Vučiću i istinski očekujmo i njegovo ispunjenje datog obećanja, da će poštovati podjednako i Bošnjake i Srbe!?

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.
Mostar, Mart 2017. god.