Elmedina MUFTIĆ: S toga me čudi ovakvo zbijanje šale sa nečim tako važnim za čovjeka. Opet s druge strane ne razumijem da i postoji razlika kad je riječ o bilo kojem jeziku na svijetu, jer u svakom jeziku sloboda, mir, dostojanstvo, pravda, istina, parvo, čast, ugled imaju isto značenje, odnosno su pokazatelji moralnih, ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, kao što i zločin, nepravda, laž, genocid, agresija, rat, terorizam, glad, zlostavljanje, ponižavanje, potlačenost u svakom jeziku na svijetu označavaju sunovrat svih civilizacijskih tekovima.

Da bi se ljudski rod sunovratio niz najstravičnije litice krize morala, ne treba puno, samo tek toliko da se anomalije i abnormalije prikažu kao pozitivni tokovi civilizacije. Davno je točak vrijednosti počeo da se okreće u kontra smjeru, te da vuče čovječanstvo nazad, odnosno da se obmana i laž obuku u ruho zabave, da se smicalice i prevare predstave kao šala, da se manipulacija drugima razumije kao vještina, a ne najteži oblik krize ličnosti.

U skladu sa ovakvim moralnim nazatkom kojem sami svjedočimo na listi nazadnih dostignuća našao se i 1. april, kao dan šale, odnosno prevedeno na pravi jezik, dan laži, lažljivaca, manipulatora, obmana i prevara. Ko normalan može zbijati „šale” na račun drugog, varati druge da bi si priuštio zabavu, a opet s druge strane još je veći paradoks da se izrugani i izmanipulisani sam smije i aplaudira nasrtaju na svoje dostojanstvo?

Kako svaka roba ima svoga potrošača, tako je i 1. april našao svoje prave konzumente, koji su u tom danu laži i obmana prepoznali svoju priliku, pa u skladu sa svojim moralnim načelima i intelektualnim stanjem pokušavaju da podmetnu još jednu laž koja za cilj ima direktni udar na inteligenciju čovjeka i njegovog zdravog prosuđivanja. Naime grupa od 220 intelektualaca iz regiona, odnosno država u kojima se nametnuto govorio „srpsko-hrvatski“ iliti „hrvatsko-srpski“ jezik, sačinila je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, čiji tekst još nije poznat, odnosno 30. marta će biti predstavljen javnosti. Imena potpisnika govore puno toga, puka iluzija o nečemu što nikad nije bilo niti će ikada biti, posebno kad se gradi na nezdravim temeljima urušavanja ljudskog dostojanstva.

Inicijatori i potpisnici „Deklaracije o zajedničkom jeziku“ su pokazali toliku količinu nezrelosti samom idejom, koja nadilazi granice gluposti, jer bi kao intelektualci kako sami sebe nazivaju trebali znati da svrha jezika nije sporazumijevanje nego je svrha jezika razumijevanje, te da je jezik bitak svakog naroda i osnovno ljudsko pravo u koje se ne smije zadirati. Stoga me čudi ovakvo zbijanje šale sa nečim tako važnim za čovjeka. Opet, s druge strane, ne razumijem da i postoji razlika kad je riječ o bilo kojem jeziku na svijetu, jer u svakom jeziku sloboda, mir, dostojanstvo, pravda, istina, pravo, čast, ugled - imaju isto značenje, odnosno su pokazatelji moralnih, ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, kao što i zločin, nepravda, laž, genocid, agresija, rat, terorizam, glad, zlostavljanje, ponižavanje, potlačenost u svakom jeziku na svijetu označavaju sunovrat svih civilizacijskih tekovina. Ne razumijem potrebu ovih 220 inetelektualaca da prave kojekakve jezičke surogate, koji nit` imaju kakvu vrijednost, niti mogu imati kakvo značenje, osim da zadiru u ljudska prava i slobode, da zbivaju prvoaprilske šale s namjerom mijenjanja naziva jezika kojim hiljadama godina govore pokoljenja ovog naroda, da nam serviraju obmanu i laž kao nekakvo rješenje za problem koji ne postoji. Na prostorima bivše Jugosvlavije, odnosno u državama nastalim raspadom iste, nije problem u nazivu jezika, jer mi savršeno znamo kojim jezikom govorimo, nego je problem što se ne razumiju riječi izgovorene tim jezikom, umjesto zajedničkog jezika, kojem još nije poznat naziv, bilo bi bolje da se definišu riječi čije značenje više nikad ne bi smjelo da se primijeni u djela.



Stoga je Deklaraciju o zajedničkom jeziku jedino moguće posmatrati kao još jednu u nizu prvoaprilskih podvala, obmana i laži, a njezine kreatore i potpisnike uzeti kao neozbiljno opasne osobe, koje stvarnim vrijednostima žele da promijene značenje.

Što se pak naziva jezika tiče, bosanski jezik je nepromjenjiva kategorija za koju se krv prolila, te nikad neće biti ničemu zamjenica, posebno neće biti množina, kad je njegova postojanost neupitna i služi svrsi da se koristeći ga ljudi svih nacija, vjera, rasa razumiju, a ne sporazumijevanju. Bosanski jezik i te kako daje značenje ljubavi, miru, slobodi, čovjeku, različitostima kao bogatstvu...