Haris Dučić, Mirza Smajić, Omer Hadrović Edo, Amela Dautbegović, Amira Karkin Tais i Amerisa Ahmetović

U sarajevskom Domu Oružanih snaga BiH, u četvrtak večer (04.05.2017.) Udruženje „Haber“ je promovisalo knjigu „Sarajevski masakri 1992.-1995.“, koja je nastala prema svjedočenjima učesnika Okruglog stola na temu „Masovna stradanja civila Sarajeva i priče civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo“, održanog u novembru prošle godine, i kazvanja aktera filma „Sarajevski masakri 1992.-1995“, koji će premijerno biti prikazan 9.maja u Sarajevu.

O knjizi su, pored Omera Hadrovića Ede, predsjednika Udruženja „Haber“, govorili: Prim. dr. anesteziolog i reanimator Amira Karkin Tais, Mirza Smajić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Amela Dautbegović, ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u Vladi Kantona Sarajevo i Amerisa Ahmetović, ispred Udruženja cvilnih žrtava Kantona Sarajevo, dok je promociju, vrlo nadahnuto, moderirao Haris Dučić.

Detalj sa promocije

- Knjiga „Sarajevski masakri 1992.-1995.“ i film na istu temu, govore o masovnim stradanjima civila u Sarajevu tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine, kaže Omer Hadrović Edo. Tema je to koju je malo ko, sem našeg udruženja, temeljitije istraživao i istražio. U ove projekte ušli smo nakon vrlo ohrabrujućih razgovora predstavnika pojedinih institucija koji su obećali zdušnu pomoć da se konačno nešto konkretnije uradi za jednu od najtežih kategorija stradalnika. Međutim, kako je tekla realizacja ovih projekata, ti ljudi, predstavnici tih institucja, su počeli bivati sve nedostupniji te ništa nisu učinili da ispune bar dio svojih obećanja. No, uprkos tome, Udruženje „Haber“ je, sa svojim saradnicima, ralizovalo sve ono što je naumilo. Trag o našem stradanju može se ostaviti samo konkretnim radom i realizacijom projekata koji će govoriti o dešavanjima iz naš bliske prolosti a ne obećanjima i praznim pričama.

- Naša je obaveza da mladima u amanet ostavimo istinu o onom što nam se dešavalo tokom agresije na Bosni i Hercegovinu, rekala je Amela Dautbegović. Mladi trebaju i moraju znati šta se dešavalo kako nebi, u doglednoj budućnosti, došli u situaciju da se nešto slično ponovi. Naša obaveza je da stvorimo predpostavke da djeca u školi uče svoju historiju jer ko ne zna svoju prošlost, nema ni svoju budućnost. Knjigama i filmovima podižemo svijest građana i razvijamo ljubav prema svojoj domovini Bosni Hercegovini.

Publika pažljivo sluša

- Bez obzira koliko nam bilo teško u trenutcim kada se prisjećamo svega onog kroz šta smo prolazili tokom agresije na BiH, ne smijemo stati i prestai pričati o tome, rekla je Amersa Ahmetović. Ako šutimo, amnestiramo zločince i nesvjesno dovodimo buduće generacije da u vremenu pred nama budu izloženi sličnim golgotama. Naše priče nisu poziv na osvetu već poziv na borbu protiv zaborava.

- U vrijeme kada naša djeca o svojoj istoriji iz nedavne prošlosti ne mogu učti u školskim klupama projkti kao ova knjiga imaju veliku vrijednost jer ostavljaju istinu o onome kroz šta su građani Sarajeva prolazil tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, rekao je Mirza Smajić. Oni predstavljaju neku vrstu udžbenika koji će biti velika brana da se ovakvo zlo više ne ponovi.

- Potresne su priče iz ove knjige, rekla je Amira Karkin Tais. One malo koga mogu ostviti ravndušnim. No, ma kako bile teške u njima nema ni trunke poziva na osvetu već samo nada i želja da se ovakvo nešto više nikada i nikome ne desi.

Naslovna strana knjige „Sarajevski masakri 1992.-1995.“