Elmedina MUFTIĆ: Sve što Bosnu i Hercegovinu čini posebnom, prkosnom, postojanom ogleda su pripadnicima jedinice „Crni Labudovi“, odnosno u tome da su njezini pripadnici bili iz svih krajeva BiH, što je svjedočilo njihovoj želji da se oslobodi svaki okupirani pedalj ove zemlja, da se vrati svoj toprak, da se ugleda osmijeh majke kad ugleda svoju avliju iz koje je protjerana. U najtežim bitkama njihova snaga je dolazila do izražaja, spremi da odgovore svakom borbenom zadatku, da izdrže i najteže napade, a nikad ne uzmaknu, nego uvijek idu naprijed, donijela im je i epitet jedinice za posebne namjene Armije R BiH, što je bila čast, ali i golema odgovornost.

Silaze slike iz albuma sjećanja i urezuju se u mozaik pamćenja, tamo gdje im je mjesto, tamo gdje zaslužuju biti, tamo gdje se brani istina, postiže pravda, tamo gdje vrijeme piše svoje memoare, koji će ostati kao putokaz novim generacijama. Da uče. Da znaju. Da slijede. Da pamte. Da se ne ponovi.
Svako vrijeme nosi svoje breme iskušenja, na koja moramo znati odgovoriti ispravno. Svaka generacija ima svoj emant, koji mora iznijeti do kraja sa što više moralnog dostojanstva. Svi mi, koji smo na ovaj svijet došli, svoj zadatak imamo i moramo ga ispuniti, kako bi oni koji dolaze poslije nas imali priliku da žive. Vrijeme naše skorije prošlosti je vrijeme u kojem je bilo najnezahvalnije se roditi, ali je ujedno i vrijeme u kojem je najčasnije bilo živjeti, u kojem su generacije pokazale kako se brani emenat čuvanja države, koji su nam preci ostavili, a nova pokoljenja nam na posudbu dali. Vrijeme koje je pokazalo časno lice heroja, ali i sramotu kukavica.
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane srpsko-crnogorskog i hrvatskog agresora, i izdajnika ratnog zločinca Fikreta Abdića, imala je za cilj podjelu BiH, njezin nestanak sa geografske karte svijeta, te potuno uništenje Bošnjaka - naroda koji svojom autohtonošću čini bit Bosne i Hercegovine, bez čijeg opstanka ne bi bilo Bosne, ali čiji opstanak upravo zavisi od opstanka Bosne. Ova povezanost i ovisnost utoliko više govori u prirođenosti Bosne i Bošnjaka, njihovoj povezanosti do granica postojanosti. Suprostaviti se dvostrukom agresoru i izdajnicima, sa uvedenim embargom na oružje od strane Vijeća sigurnosti UN, tj. goloruki narod protiv četvrte vojne sile u Evropi i lažnih prijatelja koji ti zabiju nož u leđa onda kad si najslabiji i domaćih izdajnika, mogli su samo najčasniji ljudi svjesni da je svetinja koju brane jača i ubojitija od svakog oružja kojeg imaju naspram sebe. Svi oni koji su stali u odbranu Bosne i Hercegovine, njezinih građana, njezine multietničnosti, multikulturalnosti su heroji ovog naroda. Svaki časni pripadnik Armije R BiH je heroj o kojem trebaju učiti generacije. Pričati o agresiji i odbrani od iste, a ne spomenuti ime elitne jedinice za posebne namjene Armije R BiH „Crni Labudovi“ je prosto pa nemoguće, jer njihovo herojstvo je duborez opstanka BiH u bogatstvu njezine različitosti, Bošnjaka u njihovoj autohtonosti, bosanske ljepote, dostojanstva i časti.



Sve što Bosnu i Hercegovinu čini posebnom, prkosnom, postojanom ogleda su pripadnicima jedinice „Crni Labudovi“, odnosno u tome da su njezini pripadnici bili iz svih krajeva BiH, što je svjedočilo njihovoj želji da se oslobodi svaki okupirani pedalj ove zemlja, da se vrati svoj toprak, da se ugleda osmijeh majke kad ugleda svoju avliju iz koje je protjerana. U najtežim bitkama njihova snaga je dolazila do izražaja, spremi da odgovore svakom borbenom zadatku, da izdrže i najteže napade, a nikad ne uzmaknu, nego uvijek idu naprijed, donijela im je i epitet jedinice za posebne namjene Armije R BiH, što je bila čast, ali i golema odgovornost.
Crni Labudovi su branili državu na cijeloj njezinoj teritoriji, bili su i ondje gdje je nemoguće bilo biti, tamo gdje su i hrabri zastajali da uzmu daha, ovi hrabri momci su išli dalje, svjesni da su vjera, država, nacija i porodica svetinje bez kojih nema opstanka. Nizali su uspjehe, oslobađali teritorije, slabili neprijatelja, kojem je pri spomenu Crnih Labudova slabio moral, jer strah koji su osjećali pred njihovom hrabrošću uništavao je svaki vid otpora.
Bosna i Hercegovina u njezinim granicama je bila cilj prema kojem su jurišali i onda kad su se vodile najteže bitke, sloboda je bila ideal, vjera i opstanak su bili motivi na čijem izvoru su crpili hrabrost, odlučnost, istrajnost, želju, nadu i ljubav što ih je vodila kroz bitke. Tamo gdje su gazije Crnih Labudova stali svojom nogom, tu je nikao ljiljan, da potvrdi hiljadugodišnju državnost i neuništivost Bosne i Bošnjaka.



Prije dvadeset pet godina, 10.maja 1992.godine u Zaseoku u općini Zvornik, u najtežim trenucima za opstanak Bosne, kad je neprijatelj bio najjači, Senad Mehdin Hodžić - Crni Labud, sa svojim saborcima, izvojevao je jednu od najbitnijih pobjeda Armije R BiH nad agresorom, u kojoj je zarobljen prvi tenk i samohotka. Ova pobjeda je bila više od pobjede. To je značilo ne samo vojni nego i moralni poraz agresoru, kojem je očitana lekcija, da Bosnu nikad porobiti neće, jer Bosnu brane njezini sinovi i kćeri, ljubavlju koja uništava njihovo oružje.
Senad Mehdin Hodžić je 10.maja 1992. godine na borbenom zadatku u ovoj briljantnoj pobjedi dao svoj život, odnosno posijao je sjeme ljiljana, koje svjedoči da je Bosne bilo, da Bosne ima i da će biti Bosne, inša’Allah!

Mehdin Hodžić - Crni Labud je nastavio da bilježi pobjede, kroz jedinicu koja po njemu nosi naziv. Hrabre gazije Crnih Labudova su nastavile tamo gdje je na trenutak prekinut. Šehid, ako Bog da Mehdin Hodžić, posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i najvišim armijskim priznanjem značkom “Zlatni ljiljan“.

Mehdin Hodžić - Kapetan Senad je jedan od 79 šehida jedinice Crni Labudovi, a 414 njenih pripadnika su teže i lakše ranjeni u odbrani nezavisnosti Bosne i Hercegovine i opstanku Bošnjaka nad kojima je izvršen genocid.



Crni Labudovi 10.maj obilježavaju kao „Dan jedinice“, gajeći kulturu pamćenja kao uslov opstanka i neponavljanja prošlosti. Gazije u vrijeme agresije, neustrašivi momci s jasnim ciljem i vizijom, u miru nastavljaju istim žarom da se bore za jačanje države.
I danas dvadeset peg godina poslije su strah i trepet dušmanima, njihova prošlost je naša slobodna sadašnjost, njihva sadašnjost je naša garantovana budućnost, ako Bog da. Koliko su bili jaki u vrijeme agresije, pokazatelj je i koliko su trn u oku dušmanima u vrijeme mira. Crni Labudovi i danas su snaga i garant državnosti Bosne i Hercegovine, znaju to dobro i prijatelji i dušmani, prvima je na ponos, drugima na strah.

Hrabre gazije, sretan vam 10. maj - Dan jedinice i dvadeset pet godina od njezinog osnivanja!