Crnogorske deportacije Bošnjaka, preživjelih žrtava genocida, ratnih prognanin
DEPORTACIJE, NAKON ČETVRT VIJEKA
Autor: Mirsad Kurgaš
Objavljeno: 21. May 2017. 19:05:53


Mirsad KURGAŠ: Na ovaj strašni zločin, koji će zauvijek ostati neizbrisiva mrlja na "čojskom i junačkom" obrazu Crne Gore, u proteklih četvrt vijeka uglavnom su podsjećale nekolicina nevladinih organizacija. Od strane zvaničnih državnih institucija čulo se samo znakovito ćutanje. Njihovo ignorisanje je bilo očekivano, s obzirom da su najodgovorniji za ovaj zločin i danas na vlasti, na čelu sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem.
"NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA organizuju memorijalno okupljanje radi obilježavanja 25 godina od deportacije bosansko - hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine u četvrtak, 25. maja 2017. godine, u podne na prostoru ispred glavnog ulaza u Centar bezbjednosti Herceg Novi.

Pozivamo Vas da zajedno odamo poštu žrtvama ovog zločina okupljanjem i polaganjem cvijeća na mjestu s kojega su iz Crne Gore odvedeni u smrt, da bismo javnosti zajedno skrenuli pažnju da taj strašni zločin osuđujemo i da želimo da spriječimo da se bilo šta slično tome ponovi.
Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 osoba, civila, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i predala ih vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Dana 25. maja 1992. godine, jedna grupa uhapšenih izbjeglica je autobusom iz sabirnog centra u stanici policije u Herceg Novom upućena u KPD Foča koji je već tada imao sva obilježja koncentracionog logora za nesrpsko stanovništvo, kako je utvrđeno u presudi Haškog tribunala protiv Milorada Krnojelca. Samo nekolicina je preživjela strašna mučenja kojim su tamo bili izloženi. Dva dana kasnije, 27. maja 1992. godine, druga grupa uhapšenih izbjeglica je iz CB Herceg Novi upućena autobusom na teritoriju Republike Srpske 'gdje je trebalo da uđu u sastav grupe Muslimana za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce'. Svi su ubijeni na teritoriji BiH, pri čemu još uvijek nisu pronađena sva njihova tijela, niti se zna tačno mjesto njihovog stradanja..."

Na ovaj strašni zločin, koji će zauvijek ostati neizbrisiva mrlja na "čojskom i junačkom" obrazu Crne Gore, u proteklih četvrt vijeka uglavnom su podsjećale nekolicina nevladinih organizacija. Od strane zvaničnih državnih institucija čulo se samo znakovito ćutanje. Njihovo ignorisanje je bilo očekivano, s obzirom da su najodgovorniji za ovaj zločin i danas na vlasti, na čelu sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem.

Ono što ne budi optimizam jeste činjenica da je izostala reakcija crnogorskih građana , kao i većine opozicionih stranaka. Uglavnom, obilježavanja godišnjice deportacija proteknu diskretnim polaganjem cvijeća ispred CB Herceg Novi i nemoćnim vapajem. Ne oglašavaju se, čak, ni porodice žrtava, pa se nameće otužna pretpostavka - zapitanost da li je razlog tome novčana apanaža koju je ovaj zločinački režim isplatio kao kompenzaciju za živote njihovih najmilijih? Izuzetak je jedna familija, koja je ostala da živi u Boki i koja se i dalje pita zašto nijesu osuđeni odgovorni za zločin? U vezi navedenog, neupitan je i direktan upliv službi bezbjednosti, kako iz Crne Gore, tako i iz zemalja regiona, naravno kroz bezočan angažman njihovih, odranije eksponiranih saradnika. Pa su tako "na križ" razapeti čak i oni koji su prvi posvjedočili o ovom zločinu, dok se zločincima dodjeljuju odlikovanja od strane zemlje čiji državljani su likvidirani.



Znakovito je što se ne oglašavaju ni predstavnici manjinskih naroda u Crnoj Gori, tim povodom? Albanci, a naročito Hrvati, tih godina su bili meta konstantnog nacionalističko - šovinističkog iživljavanja, ali predstavnici njihovih nacionalnih partija se nikada nijesu pojavili na obilježavanju godišnjice ovog zločina. Posebno je iritirajući izostanak predstavnika Bošnjačke stranke, čiji sunarodnici su i deportovani.

Nažalost, do sada se niti na jednom ovom skupu nije pojavio niko od predstavnika Islamske zajednice. S obzirom na osnovne postulate islama, njihovo prisustvo bi bilo logično čak i da su žrtve ovog zločina bili afrički urođenici, a kamoli ljudi čija je jedina krivica bila upravo to što su bili muslimani.

Sve to potvrđuje da priča o "pravima manjina i vjerskih zajednica", služi isključivo za dalje održavanje na vlasti aktuelnog režima. Kao i da floskula kako je Crna Gora "lider u regionu", predstavlja licemjerni (ne)uspio pokušaj uvođenja države u NATO alijansu, u društvo "jednakih". Jednakih, naravno, ako imamo u vidu da ni NATO savez, tj. SAD nikada nijesu odgovarali za zločine koje su počinili i čine širom svijeta.
Da li će se u Herceg Novom, nakon što je "Demokratija" pobijedila, nešto promijeniti?