Gosti predavači i organizatorica

Nema dana a da nam Evropa ne šalje lekcije o pravima čovjeka, ne libeći se da nam darvinovski pokazuje korake, kako to trebamo hodati. Ta ista Evropa je, kao i neke njene netom primljene članice, kroz historiju počinila zločin u razmjerama kakvu druge civilizacije ne bilježe. Zato je neobično važno podsjećati na ono, što je jedinstveno u svijetu, da su Bošnjaci, ovdje u Bosni i Hercegovini, kao narod čija je sigurnost kroz historiju bila redovito na ispitu, stali u zaštitu prvo Jevreja, donošenjem bošnjačke rezolucije o njihovoj zaštiti 1941.godine, a potom u zaštitu Roma, donošenjem Zeničke rezolucije. Kako se o ovom planetarno važnom dokumentu zna malo, a piše skoro pa nimalo, Kulturni centar „Karneol“ u Zenici je, upravo na dan potpisivanja spomenutog dokumenta, u Muzeju grada Zenica, organizovao historijski čas u povodu obilježavanja 75.godina Zeničke rezolucije. Uvodničar, diplomirana pravnica Selma Ahmad, inače predsjednica KCK, u svome obraćanju rekla je, da su Bošnjaci narod koji baštini univerzalne ljudske vrijednosti, što je zbog konstantne ignorancije potrebno stalno naglašavati. Zato ovaj historijski čas treba da odagna strah koji je vladao u prošlosti, da se o svojim vrijednostima nije moglo govoriti. Ovo tim prije, što se Bošnjacima i nakon minulog rata od strane onih kojima je zločin dio kulturnog miljea, nameće okovratnik terorizma, fundametalizma i niz drugih izama, čime nam kao narodu crtaju metu na leđima bez trunka osnova za tako nešto.

Gosti predavači na ovom skupu bili su: mr. sc. Fatmir Alispahić i doc. dr. hfz. Mevludin Dizdarević.

Mr. sc. Fatmir Alispopahić je u svome izlaganju na temu „Genocid nad Romima u II svjetskom ratu“ iznio podatak u Hrvatskoj, da je na početku II svjetskog rata tamo živjelo 14 000 Roma, a da je po popisu iz 1948.godine preživjelo samo 405. U Srbiji je primjerice samo u Beogradu u jednom danu ubijeno 1000 Roma, a u ostalim gradovima ti podaci variraju ali su svakako veliki. Ono što je važno stalno isticati, jeste da u Bosni i Hercegovini nije bilo masovnog zločina nad Romima. Zatim je naglasio da je Evropski parlament tek 2012.godine usvojio 2.avgust, kao dan sjećanja na genocid nad Romima.

Zenica: Dio posjetioca na historijskom času

Doc. dr. hfz. Mevludin Dizdarević govoreći na temu „Zenička rezolucija kao platforma za zaštitu Roma u Bosni i Hercegovini“ u svome uvodu je podcrtao da je lijepo što smo se okupili oko vrijednosti po kojoj je čovjek čovjek. „Danas govorimo o spašavanju hiljada ljudi. Govorimo o ideji koja je upravo krenula iz ove ulice koja danas nosi ime Muhameda Seida Serdarevića, uglednog zeničkog alima i brata jednog od potpisnika rezolucije“, naglasio je Dizdarević.
„O ovoj rezoluciji prvi put je napisano tek 1971.godine, od strane historičara Muhameda Hadžijahića, a danas je prvi put organizovan skup povodom rezolucije,“ istakao je Dizdarević. Čitajući imena 27 zeničkih uglednika, redom Bošnjaka, vrlo emotivno je u asocijacijama govorio o tim ljudima, koji su zalažući sebe za svoje sugrađane ugrozili i vlastiti život. Zato Zenička rezolucija treba i mora biti predmet ozbiljnijih javnih rasprava, naučnih skupova internacionalnog karaktera, čime bi se dalo više svjetla na ovaj najmoralniji čin kakav Evropa, ta vječita učiteljica dmokracije nije zabilježila u svoje spise. Zenička rezolucija mora biti platforma realnog poimanja demokracije i prava svakog čovjeka, bez obzira na rasu i vjeru kojoj pripada, na kojoj će se graditi budućnost. Ona to u svojoj suštini jeste, samo je pitanje naše istrajnosti u potvrđivanju njene važnosti i adekvatnog stavljanja u kontekst. Kulturni centar „Karneol“ je poduzeo određene korake, jer su se pismom koje je pročitano na skupu oglasili studenti Romi iz Novog Sada, pišući da su prijatno iznenađeni da takav dokument postoji. Dervo Sejdić, službenik za pitanje Roma pri OSCE-u, oglasio se prijedlogom da se u Zenici obilježi 2.avgust, dan sjećanja na genocid nad Romima. I to je već neki iskorak!

Historijskom času, pored gostiju koji su redovni posjetitelji ovakvih događaja, prisustvovali su i mladi. Posebno ističem odjeljenje 2.gimnazije, koje je došlo sa svojom profesoricom. Gesta hvale vrijedna!