Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) u povodu rušenja džamije u Zemun Polju i otvaranja mosta Bratunac – Ljubovija
Akademik Muhamed Filipović: Bošnjaci i muslimani koji su najviše ugroženi ovakvom srpskom politikom naučili su i krvavo platili historijsku lekciju i znaju kako će štititi integritet svoje zemlje i države i štititi interese i prava Bošnjaka i muslimana. Bošnjaci više nisu naivni da vjeruju danajskim darovima tobožnjih srpskih humanista a imaju i ljude koji su i spremni i sposobni da brane svoju zemlju i njen međunarodni status i prava |
Javnost u svijetu, regiji i u našoj zemlji obaviještena je o dva naizgled različita događaja na dva mjesta u Srbiji i na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine koja imaju veoma signifikantnu vezu sa statusom i pravima muslimana kao vjernika jedne svjetski priznate i legalne vjere, ali i Bošnjaka kao naroda koji vijekovima živi na tlu Srbije kao i njihove države Bosne i Hercegovine. Jedan se dogodio na lokaciji Zemun Polje u ataru grada Beograda, dok se drugi dogodio na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine kod mjesta Ljubovija, zapravo na mostu koji kod tog mjesta spaja Ljuboviju u Srbiji i Bratunac u Bosni i Hercegovini. Rušenje izgrađene džamije u mjestu Zemun Polje je jasan znak da se u Beogradu kontinuira praksa onemogućavanja gradnje objekata islamske vjere, da je u Beogradu slobodno samo rušiti i paliti džamije i druge islamske vjerske objekte, ne samo kao objekte jedne nepoželjne vjere nego i kao znakove postojanja jednog svijeta i jednog naroda (Bošnjaka) na njegovom tlu. O kontinuitetu takve prakse ne govori samo podatak da je od nastanka Kneževine i obnove države Srbije samo u Beogradu srušeno više od 150 džamija, nego da ni nakon nastanka tzv. slobodne Jugoslavije tj. one koja je za sebe tvrdila da je država svih svojih naroda i vjera, nikada muslimani nisu dobili dozvolu da izgrade za sebe jedan adekvatan vjerski objekat a pogotovo jednu reprezentativnu džamiju za koju danas dobivaju dozvole u svim evropskim zemljama.
Kontinuitet srpske politike koju je Nenadović definirao kao „vrijeme trijebljenja Srbije od Turaka“, |
Takvo ponašanje, uvijek prikriveno nekim formalnim razlozima pokazuje samo kontinuitet iste one politike koju je Nenadović definirao kao „vrijeme trijebljenja Srbije od Turaka“, tj. muslimana koje je karakeriziralo srpsku historiju u XIX vijeku. Takav antimuslimanski i antibosanski odnosno preciznije rečeno antibošnjački karakter stvarne srpske politike, potvrđuje i drugi događaj koji pada dan nakon rušenja džamije, a to je otvaranje mosta koji spaja Ljuboviju na srpskoj strani i Bratunac. Cijela ceremonija otvaranja tog objekta, koji kako su govorili neki od prisutnih treba da spaja ljude, dobila je značenje stvaranja spoja samo između Srba u Srbiji i onih u RS entitetu, jer je u toj ceremoniji koja ima međunarodno značenje bila isključena država Bosna i Hercegovina i nisu spomenuti oni koje taj most u svim istinski demokratskim i humanim aspektima treba da spaja, osobito nakon svih užasa koje je srpska politika i djelovanje srpskih agresora i izvođača genocida priredila narodu u Bosni i Hercegovini tj. svim nesrpskim narodima, a osobito muslimanima i Bošnjacima koji žive preko rijeke Drine u Bosni i Hercegovini. U izražavanju te agresivne i osvajačke ideje o mostu najdalje je otišao već bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić koji se nije libio da kaže kako taj most konačno spaja ono što će uskoro biti jedno, tj. Srbija s obje strane rijeke Drine. Bilo da je ta užasna, svakog takta, kulture i smisla lišena izjava jednog sumanutog nacionaliste samo omaška ili misao diktirana iz njegove, svima nama poznate kriminalne podsvijesti, ona je otkrila, kako to kaže Karl Kraus, istinu stvarne srspke politike i njene protagoniste. Istina koju misao govornika krije i pokazuje stvarnu ideju i političku sadržinu onoga šta i kako vodeći sprski političari misle o odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije.
Ceremonija veliko/srpskih nacionalista
Istina koju misao govornika krije i pokazuje stvarnu ideju i političku sadržinu onoga šta i kako vodeći sprski političari misle o odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije. Te odnose oni vide samo kao način, priliku i prostor za kompletiranje ideje „Velike Srbije“ koju nisu mogli ostvariti oružjem, ubijanjem, progonom i genocidom nad muslimanima u Bosni i Hercegovini ali koji imaju namjeru da ostvare pomoću destruktivne i antibosanske uloge vodećih ljudi u RS entitetu. |
Te odnose oni vide samo kao način, priliku i prostor za kompletiranje ideje „Velike Srbije“ koju nisu mogli ostvariti oružjem, ubijanjem, progonom i genocidom nad muslimanima u Bosni i Hercegovini ali koji imaju namjeru da ostvare pomoću destruktivne i antibosanske uloge vodećih ljudi u RS entitetu. Međutim, Bošnjaci i muslimani koji su najviše ugroženi ovakvom srpskom politikom naučili su i krvavo platili historijsku lekciju i znaju kako će štititi integritet svoje zemlje i države i štititi interese i prava Bošnjaka i muslimana. Bošnjaci više nisu naivni da vjeruju danajskim darovima tobožnjih srpskih humanista a imaju i ljude koji su i spremni i sposobni da brane svoju zemlju i njen međunarodni status i prava, rekao je u izjavi za javnost akademik Muhamed Filipović, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).