MR. MILAN JOVIČIĆ: Naši glavni protagonisti ili „dojebnici“ po hrvatskom vokabularu, orguljaš Dragan Čović i guslar Milorad Dodik, već godinama ne upražnjavaju sopstvene potrebe, već jednostavno natežu svoje sunarodnjake i svoj narod. Iako su akteri iz starog, propalog sistema, nisu imali prilike i saznati, od velikog kineskog vođe Mao Ze Tunga, koji je izjavio: „Ona je stvar zaista velika, naročito ako je mala“. Kako ovi, nisu u pravom svijetlu i spoznali „onu stvar“ nije nikakvo čudo, da su se okomili u svome kupleraju, na ovakvu robu.

U lijepoj šahovskoj partiji, strategija sa rasporedom svih figura na tabli, bitna je činjenica za lepršavu igru i ishod krajnjeg rezultata. Redoslijed poteza, dirigovan iz centra ljudske memorije svakog igrača, upravo je i rezultat pohranjenih saznanja cjelovitog ljudskog bića, nadarenog za ovu kompleksnu igru, bez uticaja stranih faktora.

Kada bi se ovakva šahovska igra realizirala, u sadašnjosti i našoj društvenoj zbilji, bili bi rahatniji, sa osjećanjima postojanja ljudskog dostojanstva i svega prirodnog i Božijeg, u životu čovjeka.

Međutim, ne samo danas, već u kontinuitetu našeg životarenja, rada i djelovanja, u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini, svakodnevno smo izloženi, ljudskoj, međunarodnoj i domaćoj prostituciji. Svi zajedno smo stanovnici jednog kupleraja, a prostitutke su izmjenjljive naravi.
U vremenu dana uzvišenog praznika Ramazana, da mi halale Bošnjaci i vjernici, na ovakvim izrazima, jer želim slikovito prikazati naše sveukupno stanje u zemlji, u Federaciji i gradu Mostaru.
Kada je u pitanju međunarodni kupleraj, kojeg upražnjava i provodi Evropska unija, permanentno nam sole pamet i pričaju nam o nekim evropskim vrijednostima, kada smo mi kao Jugoslavija i sadašnja Bosna i Hercegovina, bili daleko, ispred mnogih u Evropi, sa svim vrlinama, bogatstvima i civilizacijskim normama i socijalnom politikom. Kakvi li su to njihovi aršini, da i Hrvatska i Slovenija iz ove grupacije prednjače, kao i mnoge zemlje Evrope, od Bugarske, Rumunije, Poljske i dr., već poodavno ispunjavaju uslove za prijem u tu zajednicu, a da naša Bosna i Hercegovina, kao najveći stradalnik u agresiji i sa zapada i sa istoka, nije zaslužila, da bez ikakvog pogovora, već mnogo ranije pristupi tzv. Evropskoj uniji. Nametanjem dejtonske luđačke košulje, ovoj našoj jedinoj domovini, nije li to i najveći međunarodni kupleraj, iz kojeg nam stalno lansiraju neke komisije i induvidue, da nam drže razana predavanja, izmišljajući neku toplu vodu. Nije li njihov PIC, koji evo zasjeda i ovih dana, najobičnija „fata morgana“ ili Visoki predstavnik, obični lipicaren koji može dobro da kasa i da nam stalno priča, kao za djecu šarene laže, ili razne druge njihove institucije i njihovi pojedinci, koji nam svakodnevno kuvaju svoju kašu i kao, da će nam oni povratiti naše bratstvo i jedinstvo. Takvi, razno razni domaćinski recepti, koji nam se od Dejtona na ovamo, u kontinuitetu serviraju, rezultat su obične farse, obmane, ignorancije i našeg poniženja od strane ove iste međunarodne zajednice.

Kada je riječ o našem domaćem kupleraju, mnogo bi se toga dalo napisati, ali shodno svakodnevnim zbivanjima i tekućim informacijama, opisao bih neke od njih.

Naši glavni protagonisti ili „dojebnici“ po hrvatskom vokabularu, orguljaš Dragan Čović i guslar Milorad Dodik, već godinama ne upražnjavaju sopstvene potrebe, već jednostavno natežu svoje sunarodnjake i svoj narod. Iako su akteri iz starog, propalog sistema, nisu imali prilike i saznati, od velikog kineskog vođe Mao Ze Tunga, koji je izjavio: „Ona je stvar zaista velika, naročito ako je mala“. Kako ovi, nisu u pravom svijetlu i spoznali „onu stvar“ nije nikakvo čudo, da su se okomili u svome kupleraju, na ovakvu robu.

Prije par dana, Asocijacija intelektualaca Krug 99, upravo i izvodi „pucanj u sridu“ kako bi to naši Dalmatinci rekli. Organizuje sesiju, na temu „Hrvatsko pitanje i federalizam“, sa učesnicima, uglednim Hrvatima iz Sarajeva i Bosne, kao što su: fra Ivo Marković, Marijo Pejić, profesor Slaven Kovačević i dr.

Kako je ovom prilikom i rečeno, „Asocijacija nezavisnih intelektualaca "Krug 99" smatra da hrvatsko pitanje ne može biti riješeno kao separatno pitanje u Bosni i Hercegovini već jedino i isključivo kao bosanskohercegovačko, u kojem će i Hrvati, kao i svi drugi građani i narodi u BiH imati apsolutno ravnopravan položaj na teritoriju cijele države.

Krug 99 smatra da bi, uzimajući u obzir stalne priče o ugroženosti pojedinih naroda, danas konkretno hrvatskog naroda, pred sud javnosti trebalo iznijeti jasne i konkretne činjenice u kom smislu je hrvatski narod ugrožen“.

Kako sam lično, godinama, kao mostarski Sarajlija, ukazivao mojim Bošnjacima, Bosancima i Hrvatima iz Bosne, na veoma pogunu hercegovačku hrvatsku HDZ, politiku, kao nacionalističku i donekle i neofašistički, nastojeći da ovim kažem „Bobu da je bob, a popu da je pop“. Ovom sesijom i izjavama, normalnih i pravih Hrvata, koji istinski ovu Bosnu i Hercegovinu, smatraju i svojom domovinom, svakako je ovo i potvrda mojih konstatacija, što me čini sretnim.

Tako, Fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu kazao je da je povod današnje sesije “raskrinkati najnovije poteze hrvatske vlasti, hrvatskih predstavnika u BiH u vezi sa borbom za hrvatski entitet i hrvatsku televiziju”.

“U osnovi, to je kontinuirana politika Herceg-Bosne i to je ono što želimo raskrinkati. U osnovi politika Herceg-Bosne je velikosrpski projekt koji je prihvatio Franjo Tuđman. Svatko iole pametan u Hrvatskoj i na ovim prostorima imaju jedan konsenzus da je to najveći promašaj hrvatske politike novouspostavljene hrvatske države i ta politika kontinuirano traje. Ta politika sustavno razara bh. društvo, priječi integraciju BiH u Evropu. Ta politika izravno surađuje sa velikosrpskim projektom u Republici Srpskoj i ona se nigdje, u pravo smislu, ne zauzima za bosanske Hrvate”, rekao je Marković.“ /završen citat/.

Isto tako, drugi sagovornik Marijo Pejić, član Kruga 99, ističe: „Da takozvani promotori hrvatskih nacionalnih interesa u BiH i hercegovački intelektualci sa sjedištem u Zagrebu ovih dana ne štede sarajevske i bosanske Hrvate koji su ostali živjeti u Sarajevu, odnosno na teritoriju “izvan zacrtanih i zamišljenih granica Herceg Bosne”.

“Sve se to događa nakon prijedloga HDZ-a za izmjene i dopune Izbornog zakona. Naravno i prošlost se stavlja u funkciju HDZ-ove za raspodjelu društvene moći. Konkretno ćemo navesti primjer sarajevskog HVO-a... „ /završen citat/

Kao to ovih dana i piše ugledni Ivan Šarčević /citiram/: „Nad žrtvama Hrvata u BiH, kao gotovo na svim drugim područjima, dominantnu vlast ima lokalno-patriotska vrhuška, ovdje hercegovačka dominantna politika, jer je ona zauzela sveopće prvenstvo: prva je u stradanju i hrvatstvu, prva u obrani i herojstvu, prva u kulturi i europskim vrijednostima, prva u vjeri i moralu, prva u svemu, prva i u nacionalističkom sljepilu, odsutnosti samorefleksije i poricanju zle prošlosti. Sve bukti od strasti i nacionalne gorljivosti dokazivanja. I za to ima i medijsku i novčanu logistiku.

Kao što Dodik i njegovi komemoracijom jasenovačkim žrtvama poriču zlo i genocid počinjen u ime naroda kojem je on danas prvi od vođa i istodobno preusmjerava svoju drsku i primitivnu politiku na osjetljivo područje stradalih, Čović i njegovi pobočnici uplivali su u amneziju, u grobnu šutnju hrvatskih logora, od Heliodroma do Dretelja, pa se, logično, i ne osvrću na ustaški Jasenovac? A mrtvi – mrtvi neće ustati niti će se Nebo oglasiti. Bi li Dodik i Čović i njihove političko-religijske oligarhije mogli i pomisliti da podignu spomenik žrtvama zločina počinjenih u ime njihova naroda?

U historiografiji se to naziva povijesnim revizionizmom, zato što se povijest ne nadopunja u svojoj činjeničnosti nego iskrivljuje; zato što se pod maskom suosjećanja za vlastite žrtve opravdavaju vlastiti zločini negiranjem ili eventualnim guranjem u prazne fraze osude svih totalitarnih režima i svih zločina. Žrtve jedne ideologije poriču se žrtvama druge ideologije; žrtve jedne totalitarne diktature, jednog državnoga terora, ušutkuju se i guraju u zaborav žrtvama druge ideologije i diktature. Svojim žrtvama iz prošlosti, opravdavaju se ili niječu nedavni zločini i opravdavaju logori, progoni i ubijanja drugih. /završen citat/.

Da bi na kraju, ovdašnjih dana kupleraja i događanja, bio cjeloviti ugođaj, upravo se pobrinuo HNS /hrvatski narodni sabor/ da u podršci svojim „herojima ili uznicima“ iz Haga daju svoju podršku, hercegbosanskih Hrvata, pozvali su svoga pjevača Thompsona, da im otpjeva Ustaške pjesme, pod čijim su arkodima i ubijali, klali i proganjali, prije svega Srbe niz Neretvu do plavoga Jadrana, kao i svoje komšije Bošnjake u logore i širom dijaspore.

Dakle, inat, prkos, licemjerstvo, mržnja i stihija beznađa, od strane hercegovačkih Hrvata, granica nema. Ko i kako, obraza ima, da u ime vjere, ljudskosti i ljudskog dostojanstva, prilazi Svetom ocu Papi, ljubi mu ruku i poziva ga u goste, da li kao zvijer, na mjesto gdje su te iste zvijeri činile zločine.



Sveti oče, evo, Krug 99, kani da Vam uputi pismo, ne znajući kako će isto biti sročeno, objektivno i transparentno informisano, isključivo sa istinom, želim Vam da ga temeljito proučite i da se tek tada odlučite na svoje putešestvije u grad „slučaja“ Mostar, kao nesuđeni „stolni“ grad hercegovačkih Hrvata.