GDJE JE OVDJE NESPORAZUM?
SRPSKA POLITIKA O GENOCIDU OSTAJE ISTA, DOK BOŠNJACI IMAJU POVIJESNU DUŽNOST PAMĆENJA I PODSJEĆANJA NA GENOCID
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 18. Jun 2017. 16:06:37
BOSANSKA POLITIKA NIJE VIŠA ISTA!



Očito, srpska politika nije računala da će se to ikad desiti. Zato su počinitelji Genocida tako nervozni, jer su mislili da će biti opet sve po starom. Sad vide da neće i zato su tako preglasni u negiranju Genocida i zato im smeta krivični zakon o negaciji Genocida...
Ali, i zato Bošnjaci ne smiju nikad odustati od priče o srpskom Genocidu ne samo zbog sebe, već zbog cijelog svijeta, a ponajviše zbog srpske politike, koja mora da shvati da mora priznati Genocid nad Bošnjacima, da se zbog toga mora Bošnjacima ispričati i od njih oprost zatražiti te svom narodu objasniti da je zločin Genocida, zločin protiv čovječnosti, kojeg srpska politika mora osuditi kad tad i obavezati se u ime srpskog naroda da taj zločin nikad više neće počiniti...


Eto, u tome je nesporazum oko donošenja novog Krivičnog zakona u Bosni, čijim bi usvajanjem zakonski bilo sankcionirano negiranje Genocida i širenje mržnje. Naime, srpska politika se bila navikla da se o srpskom genocidu nad Bošnjacima ne priča i ne piše. Sve je bilo kao da ništa nije bilo. A ako je nešta i bilo neka se o tome ne priča i ne piše... Neka žrtve Genocida žive s time u tišini svoga bola, a srpski dželati neka se u tišini ne stide svoga zločlina Genocida. Tu vrstu srpske logike opisao je Mladen Ivanić: - Zaista mislim da su ovo stvari koje treba ostaviti po strani jer o njima nemamo isti pogled i bolje ih je ne dirati... Znamo da ne možemo ubijediti jedni druge i bezveze se raspravljamo, umjesto da to ostavimo po strani, i neka svako ima svoju priču i bavi se njome...

Strašno i ogavno, zar ne? Strašno, jer nam se još jednom otkriva pomračeni um... Ogavno je, jer još jednom moramo slušati negaciju Genocida od onih koji se pozivaju na realnu politiku, koja negira Genocid... Ali, onda shvatimo da srpski pomračeni um ovako razmišlja: kako to da sada Bošnjaci stalno pričaju i pišu o srpskom Genocidu nad njima, a dosada o tome nisu ni pričali, ni pisali. Očito nešto se u kod Bošnjaka "strašno" promijenilo. Prema tome, Bošnjaci izgledaju srpskoj politici strašno i čudno zato što ne odustaju od svoje priče o Genocidu, kojeg su preživjeli. A po dosadašnjem srpskom iskustvu treba li su Bošnjaci odustati od te priče, onako sami od sebe, dragovoljno, ali srpskim pritiskom... Zato se srpska politika se pita: - Otkud sad ti Bošnjaci koji se ne boje da govore i pišu o srpskom Genocidu nad njima? Nije ih bilo ranije?! U čemu je srpska greška pa su se preživjeli Genocida okuražili da glasno i jasno govore i pišu o srpskom Genocidu nad njima ne samo u i oko Srebrenice, već o Genicidu u zadnjih sto godina?

Dakle, srpska politika je u većem čudo što Bošnjaci nisu ušutkani, nego Bošnjaci što srpska politika negira Genocid. Srpsaka negacija zločina Genocida nad Bošnjacima bila je srpska politička norma, koju nije niko smio osporavati. Zato, oni koji sada tu ustanovljenu srpsku političku normu osporavaju predstavljaju problem za srpsku politiku, koja bi da nastavi staru praksu sakrivanja, minimiziranja i negiranja zločina Genocida. Stoga, po starom običaju, srpska politika od Beograda do Banja Luke negira Genocid nad Bošnjacima, posebno Genocid u i oko Srebrenice, i nakon što je Međunarodni sud pravde izvan svake sumnje (beyond doubt) utvrdio i presudio da je vojska i policija takozvane republike srpske počinila Genocid nad Bošnjacima u Bosni. Dosada je to prolazilo bez otpora od strane Bošnjaka. Bošnjaci su uglavnom slijegali ramenima. Šutili su i trpili srpsku političku, mentalnu, intelektualnu i historijsku hegemoniju. To se sada, na srpsku žalost, sve promijenilo i zato je srpska politika uznemirena. Otkud Bošnjacima ta hrabrost da glasno govore i pišu o Genocidu?



Očito, srpska politika nije računala da će se to ikad desiti. Zato su počinitelji Genocida tako nervozni, jer su mislili da će biti opet sve po starom. Sad vide da neće i zato su tako preglasni u negiranju Genocida i zato im smeta krivični zakon o negaciji Genocida...

Ali, i zato Bošnjaci ne smiju nikad odustati od priče o srpskom Genocidu ne samo zbog sebe, već zbog cijelog svijeta, a ponajviše zbog srpske politike, koja mora da shvati da mora priznati Genocid nad Bošnjacima, da se zbog toga mora Bošnjacima ispričati i od njih oprost zatražiti te svom narodu objasniti da je zločin Genocida, zločin protiv čovječnosti, kojeg srpska politika mora osuditi kad tad i obavezati se u ime srpskog naroda da taj zločin nikad više neće počiniti...

Bošnjaci imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na Genocid, koji je nad njima počinjen!

Srbi imaju povijesnu dužnost da osude svoj Genocid!

Srpska negacija Genocida nad Bošnjcima historijski je potrošena!




U nastavku pročitajte i ovo da znate gdje i s kim živite u Bosni:
BANJA LUKA - Svako jutro ja i moja drugarica Jelena, koja živi u ulici Momira Nikolića (osuđen na 20 godina zatvora), zajedno idemo u školu „Biljana Plavšić“ ( 11 godina zatvora). Ja živim u ulici Stanislava Galića broj 92 (doživotna robija). Da bi došli do škole moramo da pređemo aveniju Radoslava Krstića (osuđen na 35 godina) i parkić Ljubomira Borovčanina (osuđen na 17 godina zatvora).Ja i moji drugari smo odlični učenici i želimo da upišemo srednju školu “Momčilo Krajišnik” (osuđen na 20 godina zatvora), ali moramo da imamo sve petice tj. da budemo “Vukovci sa Vučjaka”. Nakon škole idemo na trening, ritmičku gimnastiku, u klubu “Duško Tadić” (osuđen na 20 godina zatvora). Mi smo šampioni Republike Srpske i vicešampioni Velike Srbije.Naravno biti ćemo mnogo bolji kada se izgradi sportski kompleks “Radovan Karadžić”,(osuđen na 40 godina) sa olimpijskim stadionom “Ratko Mladić” (suđenje u tijeku). Ja sam i član izviđačke čete “Radoslav Brđanin” (osuđen na 30 godina zatvora). To je naša svakodnevnica. 7 ulica – 162 godine zatvora, jedna ulica doživotni zatvor, a koliko će godina biti budući olimpijski stadion ‘Ratko Mladić’ ovisi o Haagu!?

Aleksandra, VIII.c, OŠ Biljana Plavšić, Banja Luka, RS