(Arhiva) DR. MUSTAFA CERIĆ: Srpska genocidna politika nije računala na tu mogućnost, kao što ni Bošnjaci nisu vjerovali da će njihovu žrtvu od srpskog Genocida ikad iko priznati. Očito, i jedni i drugi našli su se u čudu: Srbi su u čudo što cijeli svijet priča o njihovom Genocidu nad Bošnjacima, a Bošnjaci su u čudu što su srpski dželati napokon dovedeni pred lice pravde. Štaviše, srpska akademska i politička pamet je iznenađena odakle Bošnjacima toliki ugled da ih cijeli svijet sluša dok pričaju o srpskom Genocidu.

Pokušaj da se ustanovi srpska slava negacije Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici uoči dženaze u Potočarima završio je neslavno. No, ima nešto u tom pokušaji korisnog.
Naime, srpska glupost negacije Genocida probudila je u nama bosanski inad sjećanja na Genocid. A bili smo počeli i mi padati u zaborav. Bili smo počeli vikat ne treba stalno pričati o Genocidu i od sebe praviti neutješnu žrtvu. Ne treba komšije podsjećati na zločin. To im smeta i zato možda odbijaju priznati svoj grijeh.
Neki Bošnjaci su bili počeli govoriti da ako ih ne bismo podsjećali na njihov zločin nad nama, oni bi vjerovatno sami nadošli na to da priznaju svoj grijeh, da se pokaju zbog toga, da zatraže od nas oprost te da im mi eventualno oprostiti, ali nikad da Genocid zaboravmo. Neki su govorili da mi, Bošnjaci, treba da budemo velikodušni prema komšijama radi mira u zajednočkoj nam bosanskoj hiži. Nekim Bošnjacima je to bila logična priča, koja je imala podršku od naših iskrenih prijatelja u svijetu. Uostalom, ne bi bilo prvi puta da su Bošnjaci oprostili i pristali da, i nakon Genocida, žive sa svojim dželatima u jednoj državi.
Posljedni srpski Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici je samo jedan u nizu genocida nad Bošnjacima u Bosni i na Balkanu od balkanskih ratova do danas. Razlika je samo u tomo što se srpski Genocid u Srebrenici pročuo cijelim svijetom i što su njegovi počinioci dobili pravo na kaznu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
Srpska genocidna politika nije računala na tu mogućnost, kao što ni Bošnjaci nisu vjerovali da će njihovu žrtvu od srpskog Genocida ikad iko priznati. Očito, i jedni i drugi našli su se u čudu: Srbi su u čudo što cijeli svijet priča o njihovom Genocidu nad Bošnjacima, a Bošnjaci su u čudu što su srpski dželati napokon dovedeni pred lice pravde. Štaviše, srpska akademska i politička pamet je iznenađena odakle Bošnjacima toliki ugled da ih cijeli svijet sluša dok pričaju o srpskom Genocidu. Bošnjaci nisu iznenađeni, jer su se uvjerili da unatoč svemu ima ljudi u svijetu koji drže do savjesti čovječanstva. Stoga, samo pijanom umu moglo je pasti na pamet da uoči godišnje potočarske dženaze najavi javnu negaciju srpskog Genocida u Srebrenici. Samo zamračeni um ne vidi da šehidski mezar u Potočarima nije samo podsjetnik na žrtve posljednjeg srpskog Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, već je šehidski mezar u Potočarima podsjetnik na sve srpske genocide u Bosni i na Balkanu od balkanskih ratova pa do danas. Taj biljeg, odnosno ta mrlja na srpskom obrazu, je neizbrisiva do Sudnjega Dana. U stvari, treba da svima bude jasno da pokušaj brisanja srpskog Genocida nad Bošnjacima nije više moguć ni kad bi sami Bošnjaci, žrtve Genocida, pristali na postgenocidnu amneziju u vidu "duhocida" i "umocida". Upravo je pokušaj nametanja srpske slave negiranja Genocida uoči dženaze u Potočarima imao za cilj da Bošnjacima nametne "duhocid" i "umocid", kao način da Bošnjaci sami obezvrijede svoju vlastitu žrtvu. Tako je to dosada bilo. Nakon fizičkog Genocida uvijek je slijedio duhovni, "duhocid", a onda i intelektualni, "umocid".



Ubijanjem bosanskog duha, ubija se želja za bosansku čast; ubijanjem bosanskog uma, ubija se volja za bosanskim životom. Kad bi shvatila da je bosanski duh u Bošnjaka neuništiv te da je bosanski um u Bošnjaka nepotrošiv, srpska politika nikad ne bi ni pomislila da bira ili nameće srpskog načelnika za Srebrenicu. Ne zato što je Mladen Grujičić Srbin, već zato što Srbin negira srpski Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. To ne vrijeđa samo Bošnjake, žrtve Genocida, već vrijeđa zdrav razum svih ljudi, koji ne mogu da shvate da još uvijek ima bolesnih umova, koji negiraju Srebrenički genocid...
Da, vrijeme je da se pijani um otrijezni...
Vrijeme je da bolesni um ozdravi...
Vrijeme je da budemo ljudi jedni drugima a ne vukovi...
Jedanaesti juli je najglasnija opomena...
Svim žrtvama Genocida ma gdje bili u svijetu proučimo bosansku:
Al-Fatihu!