Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Sve činjenice ukazuju, da se od završenih posljednjih izbora, pa do današnjeg dana, njih dvojica sastaju i dogovaraju, bilo u Mostaru ili Banja Luci, u nastojanjima uvlačenja u vlast i SNSD i njegovog „pajdaša“ Milorada, kako bi se i neposredno predstavio i zaštitnikom srpskih interesa, posebno u gradu Mostaru, gdje su, inače, „dodikovci“ sa crkvenim vjerodostojnicima. Nastojeći oponirati i ignorisati ulogu Predstavnika u Vijeću ministara, Saveza za promjene, te uvesti u vlast, kao koalicionog partnera, upravo, SNSD i Milorada Dodika, na svoj lukavi i neprincipijelni iskorak, u međusobnoj partnerskoj saradnji sa ostalima u vlasti, Dragan Čović, čini pogrešne korake.

Iz čudnoga grada Mostara, svakodnevne su ozbiljne i luckaste informacije, koje, upravo, zbunjuju naše građanstvo, posebno u Hercegovini i ovome gradu, kao i na teritoriji, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Ovih dana smo, proslavljali, radosne trenutke, u kojima povodom obnove našega simbola, Staroga Mosta, Mostarci ne zaboravljaju svoje prijatelje i po četvrti put, se dodjeljuju povelje i nagrade „MIMAR MIRA“ i „PEACE CONNECTION“, veoma znanim i uticajnim međunarodnim pojedincima, koji su svaki na svoj način, dali neposredni doprinos, da se ovaj civilizacijski graditeljski poduhvat i realizuje. Sve smo to, mi Mostarci, doživjeli u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju, na čelu sa direktorom, živom legendom i najzaslužnijim građaninom ovoga grada, u ovoj neposrednoj obnovi, bivšim gradonačelnikom, gospodinom Safetom Oručevićem.
Međutim, grad Mostar i ne bi bio zanimljiv i bez svojih liski i liskaluka, bez lucidnih vlastodržaca, koji nam u ove vrele dana, nastojaše prirediti i obilati „radni ručak“, kao što to čini, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva, gospodin Dragan Čović. Vjerujemo, a to mi Mostarci i pouzdano znamo, na izvoru rijeke Radobolje, u luksuznom restoranu HDZ-a, istina privatnoga karaktera, za sve „guzonje“ njihove stranke i njihove prijatelje, naručen je obilati meni, kao što je to bio poznati ražanj za zeca, a zec se nalazio u šumi? Tako, dok je osoblje, lovilo zeca po šumi, „radni ručak“ je zagorio, te je ostao samo smrad, koji se proširio, sa Radobolje, preko Miljacke i Bosne, do rijeke Vrbas i Laktaša.
Dakle, pozvani su bili neki od poglavara svojih stranaka, od članova Predsjedništva BiH, gospoda Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović, te Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a i Borenović, predsjednik PDP-a, a sve u organizaciji i domaćina ovoga „radnoga sijela“ gospodina Dragana Čovića.
Zašto im je „radni ručak“ zagorio i morao se otkazati, duga je to i smiješna priča, ali za dobre poznavaoce naših i ovakvih sličnih kafanskih cirkusijada, veoma dobro znana i uobičajena.
Ko je kriv, u ovoj cijeloj ujdurmi, nije ni bitno, ali, evo danas u hrvatskim novinama „Dnevni list“ pročitah i sljedeći naslov; /citiram /



Raduje me, Boga mi moga, nisam to ja lično rekao, već sam pročitao iz hrvatskoga dnevnog lista, istina je, iz pera jednog „dodikovca“!

Na osnovu moga životnog i radnog iskustva, kao i parlamentarca Savezne Skupštine u Beogradu, prisjetih se, da je u onome bivšem „propalom sistemu“ bio samo jedan i jedini, neponovljivi, veliki Predsjednik države i svjetski priznati vladar, a ljubimac i građana i naroda, drug Josip Broz Tito. Ovo me, dalje asocira, na današnje naše neprilike, kada se više nikada neće niti može ponoviti, neki drugi Tito, u liku i djelu, kakav je bio, ma bio to ili koliko glumio i nastojao sebe predstaviti, gospodin, akademik sopstvene akademije, ekskluzivni i „čistokrvni“ Hrvat, jedini predstavnik svojih hercegovačkih Hrvata, ali ne i bosanskih, bivši drug, Dragan Čović. Koliko nastojao, da se svojim ponašanjem i retorikom, prikazati velikim državnikom, koji nas, eto, vodi u Evropu, uspostavlja i neposredne odnose i dogovore i sa velikim prijateljem, guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom, inače dokazanim rušiteljem i negatorom svih naših državničkih i vrijednosti zajedničkog suživota.

Sve činjenice ukazuju, da se od završenih posljednjih izbora, pa do današnjeg dana, njih dvojica sastaju i dogovaraju, bilo u Mostaru ili Banja Luci, u nastojanjima uvlačenja u vlast i SNSD i njegovog „pajdaša“ Milorada, kako bi se i neposredno predstavio i zaštitnikom srpskih interesa, posebno u gradu Mostaru, gdje su, inače, „dodikovci“ sa crkvenim vjerodostojnicima. Nastojeći oponirati i ignorisati ulogu Predstavnika u Vijeću ministara, Saveza za promjene, te uvesti u vlast, kao koalicionog partnera, upravo, SNSD i Milorada Dodika, na svoj lukavi i neprincipijelni iskorak, u međusobnoj partnerskoj saradnji sa ostalima u vlasti, Dragan Čović, čini pogrešne korake.



Volio bih znati, kome bi to od pozvanih sudionika za ovaj „radni ručak“ tako i prijao ili bi im sve zastalo u grlu, a neki od njih i zadavili bi se.

Dostojanstveno i javno su se odmah od svega toga izjasnili i ogradili čelnici Saveza za promjene, gospoda Vukota Govedarica i Branislav Borenović, ističući: „Mi nemamo dilemu. Format u kojem će učestvovati lider SNSD-a je za nas neprihvatljiv“.

Dakle, javno, glasno i jasno, iako su docnije uslijedile i špekulacije iz ureda Čovića, da kao oni i nisu bili pozvani. Eto vas tamo, pa razjasnite građanima!

Od člana Predsjedništva Mladena Ivanića, ništa posebno ili konkretno očekivati, jer se on uvijek ponaša i postavlja veoma nedefinisano, posebno na relaciji pozicije i opozicije vlasti u Republici Srpskoj, te kada je bio u pitanju referendum, postrojavanje vojske i datum proslave 09.januar, pokazao se kao ortodoksni „dodikovac“ a u Predsjedništvu, manirom Univerzitetskog profesora, umije da se postavlja kao dijete, koje traži „kakiću ili piškiću“, tako da mu i stavovi i odnosi i Saveza za promjene, veoma često nisu jasno iskazani i definisani. Takva nedefinisana politika i njgov odnos prema mnogim ključnim odlukama u ponašanju, kao predstavnika srpskoga naroda u Predsjedništvu, nije ni približna potrebama, građana i naroda ove nam Bosne i Hercegovine.

Ovom prilikom, on veli, da bi se odazvao pozivu Dragana Čovića i došao bi na „radni ručak“, pa bi vjerovatno obišao i sve „dodikovce“ u Mostaru i pogledao bi kako napreduju radovi na obnovi Crkve Sv. Trojice, ali ga niti jednom prilikom, ne bi dočekao i primio Vladika Grigorije, inače, ortodoksni „dodikovac“.

Svakako, ključno i veoma je važno, na znanje našim građanima, da je ovim povodom i „hadžija“ rekao svoje i tako postupio; „Neprimjereno je razgovarati u krnjem sastavu i u atmosferi u kojoj neki od najavljenih sudionika sastanka, koordinirano ruše Vijeće ministara i druge institucije BiH“. Poručio je; da smatra da je neophodno i jedini primjereno da se što prije u institucijama BiH organizira sastanak s ciljem ubrzanja provedbe Reformske agende i procesa evropskih integracija BiH, na kojem bi učešće uzeli predsjednici svih političkih stranaka, koje čine koaliciju na državnom nivou ili u širem formatu s predsjednicima svih parlamentarnih političkih stranaka“.



Aferim, Bošnjaci i Bosanci, moji poštovani, u jedinstvu vaših stavova i odnosa je snaga, a kao najbrojniji narod, ove nam jedine domovine, možete i najviše uticati i doprinijeti njenom napretku na putu ka Evropi, boljim, poželnjim zajedničkim odnosima suživota, stabilnosti i prosperitetu i Bošnjaka i Srba i Hrvata i svih ostalih.

Poštovani Bakire i Fahro, na vama je, kao glavnim čelnim ljudima u Bošnjaka, da tu snagu i jedinstvo u Bošnjaka, znate graditi i čuvati, u intresu i države nam Bosne i Hercegovine i svih njenih građana i naroda.

Krajnje je licemjerno, lukavo i demagoški, okriviti gospodina Bakira, kako to neki pokušavaju u javnosti i medijima, za propali i „zagorjeli radni ručak“ jer ga nije ni pripremao i sastavljao meni uz pozivnice!!!