DR. MUSTAFA CERIĆ: Jezik, dakle, nije samo sredstvo za komunikaciju. Jezik je mnogo više od toga. Jezik je odraz ljudskog duha, izraz ljudske duše, ogledalo ljudskog karaktera, stanje ljudske psihe, kazalo ljudskog morala, slika ljudske kulture... Ne postoji ni sintagma u bosanskom jezuku: "Nema Bosne". To se može naći u srpskom jeziku (a ponegdje i u hrvatskom), kao izmišljena dodikovština, koju nije moguće prevesti na bosanski jezika zato što ta misao ili taj pojam da nema Bosne jednostavno nije moguće naći u bosanskom rječniku. Također, ne postoji u bosanskom jeziku "srpska voda", "srpska šuma", "srpska livada", "srpski kamen", "srpska zemlja", "srpski konj", "srpska ovca", "srpska republika"... nijedna od tih sintagmi ne postoje u bosanskom jeziku i zato bi bosanski prevoditelj bio na velikim mukama da to što Dodik govori na srpskom jeziku prevede na bosanski jezik. U stvari, to ne samo da je nemoguće prevesti na bosanski jezik, već je to i strogo zabranjeno prevoditi na bosanski jezik zato što je to nemoralno i kriminalno, jer graniči s Genocidom. Negacija bosanskog jezika jest jednako negacija ljudskog prava na život, vjeru, slobodu imetak i čast.

Dodike se konačno izjasnio da "ne razumije..." bosanski jezik. On je naprosto opsjednut bosanskim jezikom, kojeg u njegovoj glavi sad ima, sad nema. Ne zna ni on tačno kad ga ima, a kad ga nema, ali zna da "ne razumije" nas što ga podsjećamo da ga ima i da mu treba bosanski prevoditelj da mu prevodi sa bosanskog na srpski i obratno - sa srpskog na bosanski jezik.

Ali, to nije lahak posao. Moglo bi se reći da je to gotovo pa nemoguć posao zato što ne postoje ekvivalentne, tj., istoznačne, istovrijedne i jednakovrijedne, bosanske riječi za mnoge izraze ili sintagme, koje Dodik koristi na svom srpskom jeziku kad govori o Bosni, bosanskom jeziku, bosanskoj kulturi i Bošnjacima. Na primjer, ne postoji u bosanskom jeziku sintagma: "Ne volim Bosnu". Ta sintagma postoji samo u srpskom jeziku i to u vokabularu Milorada Dodika. Prema tome, bosanski prevoditelj, ma kolio bio obrazovan u bosanskom jeziku, ne bi mogao tu srpsku dodikovštinu prevesti na bosanski jezik zato što takav ekvivalent jednostavno ne postoji u bosanskom jeziku, kao što, recimo, u jeziku miroljubivih Eskima ne postoji izraz za riječ "rat", jer nisu bili ratoborni i kao što u jeziku Indijanca ne postoji izraz za riječ "laž", jer nisu bili lažljivi.



Jezik, dakle, nije samo sredstvo za komunikaciju. Jezik je mnogo više od toga. Jezik je odraz ljudskog duha, izraz ljudske duše, ogledalo ljudskog karaktera, stanje ljudske psihe, kazalo ljudskog morala, slika ljudske kulture... Ne postoji ni sintagma u bosanskom jezuku: "Nema Bosne". To se može naći u srpskom jeziku (a ponegdje i u hrvatskom), kao izmišljena dodikovština, koju nije moguće prevesti na bosanski jezika zato što ta misao ili taj pojam da nema Bosne jednostavno nije moguće naći u bosanskom rječniku. Također, ne postoji u bosanskom jeziku "srpska voda", "srpska šuma", "srpska livada", "srpski kamen", "srpska zemlja", "srpski konj", "srpska ovca", "srpska republika"... nijedna od tih sintagmi ne postoje u bosanskom jezika i zato bi bosanski prevoditelj bio na velikim mukama da to što Dodik govori na srpskom jeziku prevede na bosanski jezik. U stvari, to ne samo da je nemoguće prevesti na bosanski jezik, već je to i strogo zabranjeno prevoditi na bosanski jezik zato što je to nemoralno i kriminalno, jer graniči s Genocidom. Negacija bosanskog jezika jest jednako negacija ljudskog prava na život, vjeru, slobodu imetak i čast.

Jer, kao što smo već rekli, jezik nije samo sredstvo komunikacije. Jezik je bît, bitak i biće mog postojanja. Negacija mog jezika, negacija imena mog jezika, jest jednako negacija mog bitka i mog bića, a to je najava novog Genocida. Dodik i ala dodici imaju pravo da iskazuju sav svoj srpski atavizam, primitivizam, netrpeljivost i mržnju prema Bosni i Bošnjacima... Imaju pravo da govore što god hoće na svom srpskom jeziku, ali nemaju pravo tražiti od nas da to prevodimo na bosanski jezik, koji je čist od srpskog atavizma i primitivizma, primitivizma koji negira Bosnu, koji negira Bošnjake, koji negora Genocid, koji se ruga zdravom razumu, koji nas svakodnevno vrijeđa...



Stoga, neka bude znano svima da bosanskim jezikom govore svi oni koji vole Bosnu, koji o Bosni lijepo govore, koji vole bosanske šume i livade, koji pjevaju bosanske sevdalnke, koji nikome zla ne misle, koji vjeruju da je bosanski jezik neotuđivi prirodni dar... Božji dar svima koji su ga dostojni...

Dakle, dokaz da postoji bosanski jezik, kao autentični i zaseban entitet u zbiru svjetskih jezika je srpski jezik, kojim Dodik govori, a kojeg niko ne razumije osim srpskih nacionalista i separatista poput Dodika, koji nama Bosancima olakšava da se od njega i njegovog nacionalističkog srpskog jezika i primitivne srpske kulture distanciramo...

Bosna pripada onima koji ju vole!
Bosanski jezik je jezik onih koji govore o ljubavi, a ne o mržnj; o miru, a ne o ratu; o toleranciji, a ne o sukobu; o pomirenju, a ne o svađi; o čovjekoljublju, a ne o čovjekomržnji!

Bošnjaci su častan i ponosan narod na Balkanu i u Europi, narod koji zna svoje nacionalne i jezičke korjene, korijene koji su duboko u bosanskoj zemlji, a grane im se izvile visoku u nebo!
Ima, ima...
ima Bosne...
I uvjek će je biti...
Ima, ima...
ima bosanskog jezika...
I uvjek će ga biti...
Nek se ori, ori, ori...
I bosanski govori...
ima, ima..
Ima Bošnjaka...
I uvjek će ih biti...
Od mašrika do magriba...
Bošnjak je Bošnjaku brat do groba...