Iz pera mostarskog Sarajlije
PENZIONERI, MOJI DRAGI, GDJE SMO I ŠTA TRAŽIMO?
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 06. Aug 2017. 12:08:46

Mr. Milan JOVIČIĆ: Poštovani i dragi moji penzioneri, lično sam penzioner Titovog kova i naslijeđa, sa trezvenim umom i razumom, nedajte se obmanjivati, nama nisu potrebne nikakve demonstracije, već revolucionarne promjene, koje možemo samo ostvariti svojim glasovima na narednim izborima. Svoje glasove i svojih članova porodica, nedajmo više nacionalistima, kriminalcima i dokazanim lopovima, u tome je suština problema i naš krajnji cilj i potreba,l kako bi riješili i svoj status, koji smo zaslužili.


Šta li to penzioneri traže sopstvenim demonstracijama, ispred državnih institucija?
I dok su nam kontejneri puni otpada, može se naći i pokoja štruca kruha, zadovoljstvo naših penzionera nema kraja, samo u redove.

Većina penzija je po 323 KM, upravo, dostatno za komunalije i struju, pokoju štrucu i po litar mlijeka, za osnovnu egzistenciju, ovih penzionera.

Sramno, da sramnije i ne može biti, zamislimo se i istinski priupitajmo, ko smo to mi penzioneri i na kakve smo siromašne grane spali.

Da li smo mi, oni pravi Titovi sljedbenici, graditelji one nam lijepe zemlje, zvanom Jugoslavijom, u svijetu i svim zemljama, prepoznatljivom, Titovom Jugoslavijom. Gradili smo i radili udarnički, svojski, umom i razumom, sa lopatama Alije Sirotanovića i njegovih komorata, sa brojnim radnim brigadama gradili puteve i industrijska postrojenja, obrazovali se i školovali u primjerene i stručne domaće kadrove.



Tako i dogurasmo do statusa penzionera, a nacionalistima, lopovima i kriminalcima, prepustismo sva naša bogatstva zemlje i da nam oni kroje naš status po sopstvenim aršinima, po onoj starinskoj „jamadžinskoj“ formuli, prvo sebi i svojim bližnjima, pa šta ostane državi i njenim penzionerima.

Prizovivajmo ponovo u pomoć, bez stida i srama, našeg jedinog stvoritelja, koji je uvijek mislio o nama, ponajmanje o sebi i svojim dobrima, našeg voljeneog i nezaboravljenog druga Tita.

Pozovimo opet penzionere, da i naredne 2018. godine glasaju za nacionaliste, ulizice, kriminalce i lopove, kako ne bi imali i dalje povećanje penzija.



Naši dragi i poštovani penzioneri, niste ni sami svjesni, da smo velika snaga i sila, koja možemo zaposjeti više od pola Prlamenta , ako ne i cijeli, gdje se upravo, riješava naša sudbina.

Statistike kažu da nas je preko 400 hiljada penzionera, uključujući i najužu sopstvenu porodicu, mi smo milionska snaga, naši glasovi na izborima su brojni i validni, ali nam nedostaje uma i razuma.Umjesto da svi drugi dolaze pred nas i mole nas u ostvarivsnju svojih opravdanih zahtjeva, nacionalističke snage su na sdovele u situaciju beznađa, kako bi sa svojim demonstracijama i nešto postigli. Ne, nema te koristi niti potrebe, naš glas je odlučujući, a kako i kome ga dati, isključivo je na nama i to nam riješava našu sudbinu.

Pozivam vas, da se postavimo u ulogu pijevca, koji umije i zna na vrijeme da kukuruče, ali ga samo pravilno usmjerimo

Da, mi penzioneri budimo svi u ulozi ovoga lijepog pijetla, te u oktobru 2018 godine zakukuičimo, za naše dobro i svjesno, umno i razumno, protiv nacionalista, kriminalaca i lopova i protiv ulizica, kako nam je u amanet ostavio, naš slavni književnik Meša Selimović, koji nas podsjeća šta su to ulizice;

Poštovani i dragi moji penzioneri, lično sam penzioner Titovog kova i naslijeđa, sa trezvenim umom i razumom, nedajte se obmanjivati, nama nisu potrebne nikakve demonstracije, već revolucionarne promjene, koje možemo samo ostvariti svojim glasovima na narednim izborima. Svoje glasove i svojih članova porodica, nedajmo više nacionalistima, kriminalcima i dokazanim lopovima, u tome je suština problema i naš krajnji cilj i potreba,l kako bi riješili i svoj status, koji smo zaslužili.