Mi
BOS, HERC. MUSLIMANI
u krilu
jugoslovenske zajednice

1940. godina
(citat)
Naše bosanske muslimanske narodne pjesme predstavljaju rijetko blago naše narodne duše. One nam slikaju i opjevavaju slavu i veličinu naših najboljih dana. One ne zaostaju ni najmanje za narodnim tvorevinama naših pravoslavnih i katoličkih zemljaka i istoplemenika. Mislim, da za njih smijemo reći da ih nadkriljuju.

Naša divna pjesma „Hasanaginica“ koja je preko talijanskog popa Fortisa 1774. prešla u evropsku književnost i preko Herdera u njemačku, oduševila je i samog Getea.

Naše lirske pjesme sevdahlinke ili kako ih danas vulgarno zovu „sevdalinke“ natkriljuju daleko i nesrazmjerno svu ostalu sličnu poeziju i srpsku i hrvatsku. One su prodrle danas u čitavo naše društvo, u naše porodice, u noćne lokale i na našem radiju se sad najradije slušaju baš one. Nažalost često slušamo, kako po gdjeki revnosni intepretator tih pjesama zamjenjuje Muju s Jovom, (mjesto „budio je ljepi Mujo“, on iskreće „budio je ljepi Jovo“) pa će bez sumnje za koju deceniju ispasti, da ni te, pjesme nisu bile naše bosanske muslimanske, kao što ni zemlje više nisu naše!

Kada bacimo pogled na našu zemlju, i naš narod u bližoj i daljoj prošlosti, vidjećemo, da ni jedan kraj zemaljske kugle nije pretrpio toliko udaraca tokom istorije, kao naša zemlja i da nijedan narod na svijetu nije podvrgnut tolikim raznim uplivima, kao naš.

Autor knjige Suljaga Salihović

Intervju rahmetli Himze Polovine



1971. godina
(citat)
“Od mene se često tražilo da mijenjam izvorni tekst muslimanske narodne pjesme, posebno ako se radilo o tipično muslimanskim nazivima. Naravno ja na to nikad nisam pristao, jer to mijenjati u našoj pjesmi za mene je nedopustivo, apsurdno. Imam osjećaj da muslimanske feudalne titule iz prošlih vremena mnogima izgledaju više strane od drugih koje također pripadaju ovom području. Izgleda nekome i smetaju. Interesantno, nikom živom ne smeta što se spominje Strahinjić ban, carica Milica, vojvoda Prijezda, barun Trenk, ban Jelačić itd. Ali ako se radi o muslimanskoj tituli, tu se ljudi najednom nakostriješe. Preko radija nema aga i begova u pjesmi, a nikome ne smeta što se izvodi Aleluja ili Ave Marija … Interesantno, zar ne?”
List “Preporod“, br. 20, Sarajevo

Intervju etnomuzikologa i interpretatora sevda(h)linki Vanje Muhovića
(citat)
2014. godina
„Sevdalinka nije tradicionalno samo bošnjačka pjesma. Ona je srpska, hrvatska i jevrejska. Sevdalinka je pjesma gradske urbane sredine, a ne nekog naroda ili vjerske skupine.“
Izvor: Al Jazeera

Na kraju, neka svako za sebe donese zaključak zbog čega je, kroz vrijeme, došlo do ovakve „evolucije“ u promišljanju Bošnjaka na temu njihove sevdah pjesme. U tome će nam, svakako, pomoći definicija poznatog kineskog filozofa koja slijedi!
-- Ako želite da zavladate jednim narodom, uništite mu muziku. – Konfučije