U povodu ustoličenja Vladike Hrizostoma za mitropolita drabrobosanskog u Sarajevu
ISTINOM UZ BOŽIJU POMOĆ
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 05. Sep 2017. 16:09:00
„Sve će proći, samo će ISTINA ostati“. /Dostojevski/

„ISTINU upoznajemo ne samo umom, već i srcem“. /Pascal/

„Nema ničeg otmjenijeg i cijenjenijeg od vjernosti. Vjernost i ISTINA najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše." /Ciceron/

"Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina." /Camillo Cavour/


MR. MILAN JOVIČIĆ: Molim Vas, upravo, kako je vladika Kačavenda i mnogi drugi blagosiljao, u tim vremenima odlazeće dželate iz naših redova, na izvršenje svojih krvničkih i neljudskih radnji, ubijanja nevinih žrtava, samo zato što nisu Srbi, sada Vi u svim svojim propovjedima i Božijem služenju, kao što ste to jučer istakli, nastojte ubrzati proces ostvarivanja spoznaje istine, stvaranja ili povratka povjerenja, te će te na taj način osvijestiti i naše političare, koji Vas cijene i poštuju, kako bi krenuli Vašim stazama i administrativno i oficijelno, na demokratski i civilizovani način, usvojiti i rezoluciju o priznavanju genocida, uputiti zvanično izvinjenja i poslati zamolnicu povjerenja. Molim Vas, kako ste nam jučer u Sabornoj crkvi u Sarajevu, predočili ove Vaše lijepe i poželjne riječi, učinite to isto i još više, na sljedećem Vašem Bogosluženju, na Slaviji u Crkvi Sv. Save, kako bi Vas i oni čuli.


Kao rođenom Sarajliji, učeniku osmoljetke sa Vratnika i gimnazijalcu, realne gimnazije, u blizini Saborne Crkve, u godinama pedesetim, do 1957., kada sam završio maturu i krenuo na studije elektrotehnike u Beograd, upravo su mi se jučer, u nedelju, 03.09.2017. godine povratila mnoga sjećanja i uspomene, na te dane, za koje je i pjesnik Branko Radičević, poodavno napisao „Od kolijevke, pa do groba, najljepše je đačko doba“!

Odrastao bez roditelja i školovao se, zahvaljujući mojim dobrim, tetki i tetku, često sam pronalazio izvor moga skromnog džeparca, pod svodovima Stare pravoslavne Crkve na Baščaršiji, kao i nove Saborne Crkve, upravo u blizini moje gimnazije.

Saborna Crkva u subotu, 3.sept, 2017. je bila aktuelna ili pobliže opisano, vjerski čin ustoličenja novog Mitropolita, dobrobosanskog Hrizostema, pravoslavnog, u Sarajevu, uz prisustvo mnogih zvanica i posebno sa besjedom vrhovnog poglavara Sinoda iz Beograda, patrijarha Irineja.

Uspomene iz đačkih dana su me i natjerale, da se posvetim evociranju i ovoga događaja, sa razlogom, da sam često bio prisutan, kao mladić sa drugovima, u obavljanju mnogih radnji prilikom službi bogosluženja, u odajama i oltarima jedne i druge Crkve, u pripremama uobičajenih vjerskih obreda, sa svijećama, vinom i ponajijom, često i pjevušenjem crkvenih pjesama, za svaki svetkovni trenutak, bilo Božić, Vaskrs ili odgovarajuće slave. Svakako, aktivnosti nošenja svete vodice i obilasku vjernika po kućama, sa našim popovima, uz pjesmice „Vo jordanje, kreštajušćusja...“ i darovanjem od domaćina sa nekom novčanom sumicom novca, bila mi je prilika, osiguravanja određenog džeparca, sa kojim sam mogao kupovati knjige, prve skije „Elanke“, fudbalsku loptu i dr.

Veoma je važno istaći, da smo živjeli u ljepoti sloge i zajedništva, kao ljudi, po svome svjetonazoru i odgoju, kao čovjek; bez isticanja da li slavili Bajram, Božić, Vaskrs ili Uskrs. Bez značaja, zvao li se Milan, Ivan ili Muhamed. Nije bilo niti bitno da li smo Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili neki drugi, jer je bilo važno da smo ljudi ili induvidualno, kao čovjek?
Međutim, teško je bilo i biti čovjek, ko je bio i ostao je za trajna vremena!

Poslije tmurnih i teških dana, dešavanja i sa nama, našim sudbinama, nemilim i nezaboravnim događajima, jučerašnji dan i ovaj svečani čin u Sabornoj Crkvi u Sarajevu, treba nam biti nagovještaj, upravo, željenih i nužnih svijetlih dešavanja i nastavka našeg zajedničkog suživota, kakav smo imali i živjeli kao ljudi i čovjek do čovjeka.

Kako, danas iskusni i svjetski čovjek, intelektualac, privrednik, poliglota i mnogo još toga što bi slijedilo u nabrajanju, nekom drugom prilikom, sasvim sam svjestan i razuman, poslije svega što se desilo na našim prostorima i sa našim, posebno dragim i poštovanim komšijama Bošnjacima, ponajviše, upravo, agresijom mojih sunarodnjaka sa istoka i naših susjeda sa zapada, svakako izuskuju i konkretne potrebne i dovoljne uslove, za povratak vjerovanja i pomirenja.

Upravo je jučer, ovom svečanom prilikom i patrijarh Irinej, u svojoj besjedi naglasio:



Da i bravo, poštovani i uvaženi vrhunski crkveni vjerodostojniče, kod nas pravoslavaca ili Srba, gospodine patrijarhu Irineju. Sve je to istinito, zato Vi i Vaši vjerodostojnici i Crkva, kao veliki naš autoritet, iskoračite u javnost i Vašim primjerom, prenesite cjelokupnom našem pravoslavnom biću i riječi, da smo doživjeli agresiju, a ne vjerske ratove, da su naši sunarodnjaci, ma kako ih ovom prilikom nazivali, u svakom slučaju su veliki dušmani bivali, vršili pokolje, ubijanja, zatvaranja i na kraju i genocidne radnje, nad nevinim žrtvama, uglavnom iz reda naših vrlih Bošnjaka, ali i ostalih nesrba.

Molim Vas, upravo, kako je vladika Kačavenda i mnogi drugi blagosiljao, u tim vremenima odlazeće dželate iz naših redova, na izvršenje svojih krvničkih i neljudskih radnji, ubijanja nevinih žrtava, samo zato što nisu Srbi, sada Vi u svim svojim propovjedima i Božijem služenju, kao što ste to jučer istakli, nastojte ubrzati proces ostvarivanja spoznaje istine, stvaranja ili povratka povjerenja, te će te na taj način osvijestiti i naše političare, koji Vas cijene i poštuju, kako bi krenuli Vašim stazama i administrativno i oficijelno, na demokratski i civilizovani način, usvojiti i rezoluciju o priznavanju genocida, uputiti zvanično izvinjenja i poslati zamolnicu povjerenja. Molim Vas, kako ste nam jučer u Sabornoj crkvi u Sarajevu, predočili ove Vaše lijepe i poželjne riječi, učinite to isto i još više, na sljedećem Vašem Bogosluženju, na Slaviji u Crkvi Sv. Save, kako bi Vas i oni čuli.

Citiram u uvodu riječi: „Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina."/Camillo Cavour/



Ja to želim, očekujem i nadam se, prije svega, kao normalni i vjerni Bosanski Srbin, rođeni Sarajlija koji je dosta svoga mladalačkog vremena proveo u ovoj Crkvi, odgojen i vaspitavan u patrijarhalnom duhu, ali svjetski obrazovan intelektualac, koji želi dobro i svome narodu, ali isto tako i mojim komšijama i susjedima, u cilju zajedničkog suživota, uz poštovanje svih različitosti i obezbjeđenja harmonije i poštovanja, kako kolektivnog tako i induvidualnog.
Svakako se slažem i predlažem, da svako u svome dvorištu ili narodu, pristupi čišćenju svih negativnosti, sagledavanja nemilih događanja i postupaka, prema drugima i trećima, kako bi zajednički nastavili na zajedničkom putu dolaska do ISTINE, povratka povjerenja i pomirenja.
Poštovani i cijenjeni, gospodin patrijarhe Irinej, neka nam Vaš dolazak u Sarajevo i upućene riječi za ISTINOM, kao i skorašnji dolazak predsjednika Srbije, gospodina Aleksandra Vučića, u šta iskreno i žarko vjerujem, budu istinska vodilja i prethodnica uspostavljanju normalnih, dobrih i trajnih odnosa između dvije države, Srbije i Bosne i Hercegovine, kao put vjere i pomirenja naših naroda.

Neka nam ljubav prema drugima, poštovanje i uvažavanje drugih i različitih budu pokretačka snaga. Uklonimo između sebe zidove razdora, kako nam je, jučer upravo, poručio i novi mitropolit, dobrobosanski Hrizostom, kojemu i želimo svako dobro, u mome rodnome gradu Sarajevu?

Bog Vam pomogao i uslišio svaku Vašu molbu, na ovome putu!!!