MR. MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija: Zadovolji se sa činjenicom, da si mu kao tvome ličnom „prijatelju“ obezbjedio državljanstvo i pasoš Republike Srbije, kako bi mogao pobjeći i uživati u kriminalno stečenoj imovini na Dedinju i nekim drugim destinacijama, ali se okreni iskrenim i istinitim probosanskim i srbijanskim snagama, u cilju realizacije i ostvarenja željenih ciljeva, iskazanim i ovom tvojom posjetom.

Poštovani, predsjedniče Republike Srbije, Aleksandre Vučiću, evo ti, moja malenkost normalni Bosanski Srbin, mostarski Sarajlija, upićujem iskrenu dobrodošlicu u ovu našu Bosansku hižu ili kuću.
Čitajući, danas u „Dnevnom avazu“, upravo, intervju sa tobom, poput inicijalne kapisle, dobio sam izvrsno nadahnuće, da ti se opet javim, već po koji puta, ali dobronamjerno.

Naime, prvim pismom, prvim tvojim dolaskom u moj rodni grada Sarajevo, po izboru za premijera Srbije, sa velikim i iskrenim zadovoljstvom, veoma afirmativno, napisao sam ti pismo, da li si ga pročitao nije ni bitno, ali su ga pročitali brojni naši sugrađani, bilo je i reakcija.

Prije svega, visoka si ti politička ličnost i državnik, veoma poštovana od mene lično, ali mi nemoj zamjeriti što ti ne persiram, iz razloga mojih godina, moga inetelekutualnog kapaciteta, naših komšijskih odnosa, kada si ti, nešto docnije, studirao pravo a ja elektrotehniku, udaljeni stotinjak metara, u ulici Bulevar Revolucije, Beogradskog univerziteta. Docnije sam gradio i izgradio mnoge industrijske objekte u tvojoj i mojoj voljenoj Srbiji, na kojima bi mi siguran sam sa velikom zahvalnošću, danas čestitao, ali se ja ipak zahvaljujem i na dijelu, moje penzije, koju dobivam od te iste, moje i tvoje Srbije.

Radujem se lično, svakom tvome dolasku u moju Bosnu i Hercegovinu, mada volim često naglasiti, u moju Bosnu i rodno Sarajevo!

Želim ti odmah reći, sasvim si u pravu, što je dobar znak tvoje neposredne spoznaje i saznanja, a to si lijepo i iskreno iskazao u svome intervjuu: „Znam, da mi bar 50% Bošnjaka ne vjeruje, ali siguran sam da je bar 5o % Bošnjaka, umjelo prepoznati moju odgovornost i ozbiljnost u pristupu prema BiH“. /završen citat/.

Međutim tvoja podrška i savezništvo, sa guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom, za tebe i za nas je jedno veliko „sramno i teško breme“, kojega se moraš i trebaš osloboditi. Možeš, privatno sa njim i gusle svirati i slušati „Marš na Drini“ i pjevušiti pjesmice po željama, negdje u Skadarliji, kod „Tri šešira“, ali svjestan realnih činjenica, da sa njim i njegovim istomišljenicima, nikada nećeš moći izgraditi, niti jedan most prijateljstva, preko te iste Drine.

Želim ti, poštovani predsjedniče Aleksandre Vučiću, da ti i onih preostalih 50% Bošnjaka povjeruju i cijela Bosna i Hercegovina, sa njenim građanima vjeruje i sa velikim zadovoljstvom očekuje i prima tvoju posjetu.

Tužan sam, ako i moja divna Bošnjakinja i borac za istinu, Elemdina Muftić iz Vareša i uvaženi doktor Mustafa Cerić, bivši reis, i ini i vrli bošnjački intelektualci, iz moga okruženja, istinski ne povjeruju.
Teški i tužni zločini su se desili, iz nedavne prošlosti, još uvijek su bolne i otvorene rane, nisu zacijelile, kod naših Bošnjaka, planetarni su se zločini dešavali do srebreničke tragedije i ubijene djece, moga rodnoga grada Sarajevo, čiji te građani, upravo trebaju srdačno primiti, sa najboljim željama i bosanskim gostoprimstvom.

Isto tako, veoma dobro znaš, naš Alaksandre, da je i matematički aksiom, koji se ne dokazuje, da je: „prijatelj, moga neprijatelja i meni neprijatelj“. Šta ti treba, ovo značiti?

Poštovani predsjedniče, Aleksandre Vučiću, mi Bosanci i Hercegovci, nemamo ništa protih tvojih i vaših nastojanja i želja u Srbiji, da zaista i država Srbija bude ili ostane neutralna zemlja, kada je u pitanju vaše članstvo u NATO savezu.

Međutim tvoja podrška i savezništvo, sa guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom, za tebe i za nas je jedno veliko „sramno i teško breme“, kojega se moraš i trebaš osloboditi. Možeš, privatno sa njim i gusle svirati i slušati „Marš na Drini“ i pjevušiti pjesmice po željama, negdje u Skadarliji, kod „Tri šešira“, ali svjestan realnih činjenica, da sa njim i njegovim istomišljenicima, nikada nećeš moći izgraditi, niti jedan most prijateljstva, preko te iste Drine.

Taj, velikosrpski nacionalista i kriminalac, veliki je rasturač i mrzitelj Bosne i Hercegovine i našeg zajedništva, samim time i stvaranja i naših dobrih međusobnih odnosa i gori ti je od brojnih tvojih nacionalista, koje isto tako imaš u svojoj Srbiji i okruženju, koji će ti i o glavi poraditi.

Oslobodi se Aleksandre, tih velikih zabluda, da ga podržavaš u najboljoj namjeri, da činiš dobro i srpskom narodu u Republici Srpskoj ili da na taj način istinski možeš graditi i dobre međusobne odnose sa državom Bosnom i Hercegovinom. Nije prihvatljivo, niti je kompatibilno, liči na tvoju sjedaljku na dvije stolice, veoma klimave i nestabilne, što je našem svakom Bošnjaku i našim normalnim Bosanskim Srbima, veoma jasno. Zadovolji se sa činjenicom, da si mu kao tvome ličnom „prijatelju“ obezbjedio državljanstvo i pasoš Republike Srbije, kako bi mogao pobjeći i uživati u kriminalno stečenoj imovini na Dedinju i nekim drugim destinacijama, ali se okreni iskrenim i istinitim probosanskim i srbijanskim snagama, u cilju realizacije i ostvarenja željenih ciljeva, iskazanim i ovom tvojom posjetom.

Ukoliko istinski shvatiš i prihvatiš, tvoj dolazak, u tvoje i moje Sarajevo, a ne i u guslarov Teheran, sva tvoja retorika, stavovi i zaključci, kao i obećanja, povratka nade u bolju budućnost, imaju puni smisao i rezon tvoga dolaska.

Ma gdje god kročio, po našoj Bosni i Hercegovini, imaj na umu da se kloniš „dodikovaca“ i njihove ubitačne nacionalističke, velikosrpske retorike.

Na tome putu, sa takvim željama i ja te priželjkujem, kao i cijela, Bosna i Hercegovina, a posebno moje rodno Sarajevo.