Šemso AGOVIĆ: Kroz misli su mi proletavale siluete mučenih žena i muškaraca, a s druge strane jasno sam vidio strašne inkvizitore, dželate i celjske grofove, kako uživaju i likuju nad jadnim žrtvama. Smučile su mi se i grofovi i dželati, i sprave za mučenje sve redom, ali i one tri žute zvjezdice sa slovenačkog državnog grba i zastave, koje simboliziraju baš te okrutne celjske grofove.

Danas smo bili u obilasku Celjskoj tvrđavi, onako turistički; kiša pljušti a pljuštat će još neki dan, kažu meteorolozi, vani se ne može, pa koristimo priliku da pogledamo fino uređeni i renovirani srednjevjekovni kompleks. Sve je teklo u redu dok nismo došli u prostorije stalne izložbe sprava za mučenje iz XVII i XVIII vijeka. Kao hipnotiziran sam prilazio jednoj po jednoj, detaljno ih sa nevjericom posmatrajući, uz obavezno čitanje objašnjenja – čemu je služila i kako se upotrebljavala. Sami ambijent je adekvatno podešen: prostorije su u polumraku, prigušena obojena svjetlost dijagonalno iz ćoškova obasjava eksponate, a zvuci strave i užasa dolaze iz nevidljivih zvučnika sa svih strana – s plafona, poda i zidova. Kroz misli su mi proletavale siluete mučenih žena i muškaraca, a s druge strane jasno sam vidio strašne inkvizitore, dželate i celjske grofove, kako uživaju i likuju nad jadnim žrtvama. Smučile su mi se i grofovi i dželati, i sprave za mučenje sve redom, ali i one tri žute zvjezdice sa slovenačkog državnog grba i zastave, koje simboliziraju baš te okrutne celjske grofove.

Nema sumnje, mučenje je permanentno korišćeno od pamtivijeka; čovjek čovjeku je to radio bilo legalno ili ilegalno od prvobitne zajednice, preko srednjeg vijeka, doba inkvizicije, logora – onih prije i onih kasnije i nema izgleda da tako neće biti i dalje. Mučitelji mučenjem žrtava zadovoljavaju svoje zločinačke porive, uživaju u ostvarenju nadvlade nad žrtvom, usađuju joj trajni strah, mijenjaju njenu psihofizičku strukturu, oduzimaju joj razum ili pak i život.
Mučenje može biti fizičko i psihičko. Psihičko može biti samostalno, a fizičko uvijek ide u kombinaciji s psihičkim.

Mučenje se odvija kako u ratu tako i u miru. U društvu, stalni psihološki šovinistički pritisak na manjinsku populaciju izražen kroz medije, obrazovni program, kroz vjersku, nacionalnu i rasnu mržnju, nije samo šikaniranje i vrijeđanje pojedinaca ili kolektiviteta, već je istovremeno i jedan oblik mučenja. Posljedice mogu biti strašne. Lako može biti pomjeren razum žrtve.

Rizvo Babačić na Facebooku piše (tekst prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija):

Rizvo Babačić: Ne treba niko drugi udarati na moj narod, to ću odraditi ja.

»JA sam Crnogorac bez religije jer staru vjeru nijesam zaboravio a novu nijesam upamtio, a kad moram upisati svoju religiju onda upišem: poturica (bez svoje krivice) tako mislim i takva je istina.

90-tih godina nijesam bio ,,vješt” da se ,,prestrojim” i ,,prekomponujem” u nešto što je malo manje ružno i mogao postati npr.: Bosanac, Bošnjak, Mađup, Egipćanin, Vehabija, salafija, šit, sunit, regruter i td. i da mi idoli budu ,,skupine”: Džihad, hezbolah, hamas, boko haram i td. Moram priznati da (za neke od ovih ,,pojmova”) nikada (ranije) nijesam čuo...
Meni je Gorski Vijenac sveta knjiga, znam ga na pamet i (pošto zadnih 15-tak godina) dosat pišem često iz njega citiram stihove i u svakom drugom nađem sebe, razumijem ga dosta dobro, možda jedan stih nijesam u potpunosti razumio a on glasi: ,,što se nešće u lance vezati to se zbeže u ove planine”....

Pa bih pitao nekog od ovih gore ,,navedenih” (makar ,,regrutere”) da mi odgovore na pitanje: kada su nam bili (nepozvani gosti) iz Azije (i ostali 5-6 stotina godina) da li su se ,,poturili” junaci (vitezovi) ili: fukare, ,,možda slabije razumijem” (od vas) pa sam u svojoj ,, ispovijesti” napisao da su se oni najslabiji (fukare i kukavice) ,,poturali” i da ko se jednom ,,poturio”, ,,poturit” će se i hiljadu puta za mali sićar ili prijetnju ...

Napisao sam i da sam slovenske rase i da mi je svaki sloven bliži (po rodu) nego oni dimljeni iz: Slomalije, Gane, Čada, Nigerije i td. (no neka i oni žive) ,,dovijeka”. Sreo sam ih dosta i zaključio da su oni dobri narodi ali zaudaraju na ono nilsko ilo i pustinjsku prašinu... a možda kad bi i njih prefarbali jupolom (valjkom) bili bi mi ,,bliži rod”, pa ko neće svoga za vladara hoće tuđina za okupatora i gospodara...

Moj omiljeni muzički instrument su ,,gusle” a najveći junak Crne Gore (za prošlo stoljeće) je Rade Đukić, a Balkana (svih vremena) Gavrilo Princip i kada bih se oženio (u ovim godinama) i kada bih dobio sina dao bih mu ime Gavrilo Princip (obje riječi) ... Jer kada mogu Kinezi i Koreanci : ,,Ćin Ćun Ćun (mogu i ja ) a sada ću ,,prosuti” nekoliko ,,bisera” iz Gorskog Vijenca i Luče Mikrokozme (po kojima se Njegoš svrstava u najknjiževnije glave Evrope i svijeta) ...

Kliknite na image za uvećati

,,Đe je zrnu klicu
zametnulo
onđe neka i plodom počine”.
,,Pomračina nadamnom
caruje,
mesec mi je sunce zastupio”.
,,Zamlja stenje
a nebesa ćute”.
,,Neka bude što biti
ne može,
nek ,,ad” proždre, pokosi satana”.
,,Bez muke se pjesma ne ispoja,
bez muke se sablja ne iskova”.
,,Vječna zublja, vječne pomračine
niti gori niti svjetlost gubi”.
,,Zlo se trpi od zla gorega”.
,,Bijesna se bratsva isturčiše”.
,,Čašu meda još niko ne popi
što je čašom žuči ne zagorči”...
,,Strašno pleme,
dokle ćeš spavati”.
,Junaštvo je
car zla svakojega”.
,,Sve je prošlo
đavoljem tragom”.
Babačić Rizvo«

Rizvo Babačić neće biti ni optužen ni osuđen za širenje međuvjerske i međunacionalne mržnje. Crna Gora na tom polju ne funkcionira.

Slučaj Rizva Babačića nikako nije usamljen primjer, upravo obratno: on je samo paradigma stanja društva u kojem pod stalnom šovinističkom presijom, zabetoniranom u Gorskom vijencu, dolazi do mentalne pohabanosti žrtava, koja se manifestira kroz njihovo samoponižavanje i samomržnju. Podugačak bi bio spisak recimo bošnjačkih pisaca, koji su u odnosu na Rizvovo stanje pravi klinički slučajevi, zato ih ovdje nećemo ni navoditi.