OKTOBARSKA REVOLUCIJA 1917.
DAN KADA SU POBIJEDILI NAJBJEDNIJI
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 11. Oct 2017. 01:10:11
Aziz HUREM: Svjetski rat je opustošio i devastirao kako evropske zemlje tako i Rusiju. Revolt gladnog naroda i štrajkovi su pokrenuli ogromne radničke i seljačke mase a sve to je išlo na ruku vođama marxista-boljševika koji su negdje po Zapadnom Svijetu čekali pogodan momenat da uskoče ostvare svoj san. U Februaru 1917. Aleksandar Fjordović Kerenski uz pomoč seljačkih soc-revolucionerapreuzima vlast. Lenjin i njegovih tridesetak saradnika, a još uvijek u ratnoj Evropi, bivaju u plombiranom vozom iz Ziriha prebačeni na obalu Sjevernog mora a dalje brodom preko Štokholma u Petrograd. U svemu ovom vrlo važnu ulogu igra Lav Trocki koji je u zadnje vrijeme živio u Njujorku.
Prije 100 godina se u Petrogradu / Lenjingrad zbila „revolucija“ – kako je nazvaše oni koji su je priželjkivali i realizirali.
--- Ako podvučemo crtu vidjećemo da je suma-sumare okroglo 100 miliona ljudi platilo glavom taj najpogubniji i surovi pokušaj društvene preobrazbe svijesti, ponašanja i vladanja. Knjiga: „Crna Knjiga Komunizma“ izašla potkraj prošlog stoljeća na kojoj je između ostalih radio i jedan kasniji predsjednik Njemačke Joachim Gauck kazuje detaljno o razvoju širenju Marxove ideologije i njenim posljedicama.
Uhođenja, prisluškivanja, hapšenja, isljeđivanja, građanske bune i ratovi, radni, i konc logori, izgladnjivanje, suđenja, prijeki sudovi, strijeljanja bez suda i suđenja od Praga do Pekinga sa popratnim hekatombijima (masovno žrtvovanje i pokolji) su pratili ovaj nesretni narod zajedno sa Južnim Slavenima odnosno Balkancima. Stotine hiljada raseljenih po sibirskim pustolovinama i zatočenih u najzloglasnijim logorima od Golog otoka do Vladivostoka se nikada nisu vratli samo zato što su drugačije mislili i svoju misao javno ispoljavali.
Nijemci, kako kaže jedan moj prijatelj posijeku i drvo u šumi ako je počelo krivo da raste. Htio je da mi kaže: sve što nije ispravno i dobro za čovjeka oni to eliminišu. Tako i ideologija Karla Marksa nije u njemačkom narodu naišla na plodno tlo te su je oni preko Francuske i Engleske izvezli u Rusiju. Ali pošto su u toj „trgovini“ bili treća-četvrta ruka ispostavilo se da je roba otrcana i isprazna. Zašto i zbog čega je jedna sjajna ideja – besklasno društvo - kojom je Marx bio opsjednut skliznula u katastrofu, odnosno u svoju najgoru suprotnost i na kraju u diktaturu koju su kasniji komformisti nazvali „Diktatura proleterijata“.
Sin jednog Trierskog advokata Karl Marx (1818-1883) je bio užareni pristalica tadašnjeg vodećeg filozofa u Zapadnoj Evropi Friedriha Hegela (1770-1831). Njegovo dijalektičko učenje da svakoj tezi biva suprotstaljena njena antiteza koja na kraju porađa sintezu – Marx postavlja u ispravnu i donekle primjenljivu ideju, /do sada poznatu samo kao apstraktnu kod Hegela/ a kod kasnijih zagovornika ove iste ideje u materijalnom obliku i praksi. Robovlasništvo i feudalizam rođeni u Srednjem vijeku su po Marxovom novom dijalektičkom učenju evoliurali u Kapitalizam. Kapital koji je ostvarivan kao višak rada kao i svi materijalni resursi trbali su da pređu u ruke proleterijata .
1860. godine se u Evropi osniva prvo Udruženje Socijalista, a nakon toga 1864., „Socijalistčka Internacionala“ koja okuplja različite grupacije istih razmišljanja i ciljeva. Polet radničke klase koji su u ostvarivanju ove ideje vidjeli svoju šansu je u njemačkom carstvu uzelo maha. No sa Marxovom smrću je splasnula i Marxova ideja tako da je Otto von Bismark 1883.g., uveo socijalno i penzijsko osiguranje. Pravo glasa u njemačkom rejhu je uvedeno još 1874., ali za muškarce starije od 25 g., Bismark zabranjuje sve pol. partije inspirirane Marxovom idejom tako da se mogu kandidovati samo kao nezavisni kandidati na političke funkcije u državni aparat. U austrougarskoj monarhiji su socijaldemokrati iskoristili ovaj momenat kod svojih sjevernih komšija i uspjeli 1907. g. pridobiti uzase cara Franju Josipa da svi punoljetni muškarci imaju pravo glasa. Po ugledu na politička dešavanja u Centralnoj Evropi u carskoj Rusiji su 1905. g. pokrenuti protesti i nemiri što je rezultiralo formiranje tobože nekavog parlamenta nazvanog Duma koji praktično nije zasijedao i kojem je od strane cara prijetila opasnost od raspuštanja . Opozicionari / lijevo krilo Socijaldemokrata / biješe uhođeni i prisluškivani. Mnogi od njih su živjeli u egzilu u Beču: Josip Visarionović Staljin, Lav Bronštajn (revolucionarno ime Trocki), Nikolaj Buharin, ....
Vladimir Ilić Uljanov (revolucionarno ime Lenjin) biješe uhođen i od austrougarske kraljevske tajne policije uhapšen 1914.g. u Krakovu –današnja Poljska- pod sumnjičenjem da je ruski špijun. Na intervenciju predsjednika austrijskih socijaldemokrata Viktora Adlera uz tvrdnje da on sigurno nije špijun ruskog cara nego njegov najljući protivnik, Lenjin biva pušten, a poslije toga je otputovao u Zirih. Svjetski rat je opustošio i devastirao kako evropske zemlje tako i Rusiju. Revolt gladnog naroda i štrajkovi su pokrenuli ogromne radničke i seljačke mase a sve to je išlo na ruku vođama marxista-boljševika koji su negdje po Zapadnom Svijetu čekali pogodan momenat da uskoče ostvare svoj san. U Februaru 1917. Aleksandar Fjordović Kerenski uz pomoč seljačkih soc-revolucionerapreuzima vlast. Lenjin i njegovih tridesetak saradnika, a još uvijek u ratnoj Evropi, bivaju u plombiranom vozom iz Ziriha prebačeni na obalu Sjevernog mora a dalje brodom preko Štokholma u Petrograd. U svemu ovom vrlo važnu ulogu igra Lav Trocki koji je u zadnje vrijeme živio u Njujorku. Trocki komanduje vojnim štabom koji 25. oktobra preuzima Carsku palatu u koju je već bio zaposjeo Kerenski sa svojom vladom. Kerenski se sa svojom postavom predaje bez otpora uz potpis da se više neće baviti politikom. Lenjin preuzima vlast od Kerenskog.



Lenjin je dugo godina u egzilu studirao i iščitavao Marxa ali neke vrlo važne momente previdio. Njegovo glavno djelo je pisao u industrijskoj Engleskoj gdje su firme odnosno kapitalisti u jednoj ekstremnoj konkurenciji jednih u odnosu na druge zato što svoje proizvode ne mogu proizvoditi i prodavati po konkurentnim cijenama što je na kraju dovelo do ogromnog viška radne snage koja se pretočila u Revoluciju. Za razliku od feudalne Rusije gdje se 90% stanovništva bavilo još uvijek primitivnom poljoprivredom i živjelo na selu. Bez obzira na sve Lenjin postupa i primjenjuje pricipe iz knjige koju je napisao njegov bradati idol. Veleposjednici su razvlašćeni a zemlja predata sovjetskim seljacima odnosno formirani su Kolhozi i Solhozi. Industrija i preduzeća bijaše predata radnicima u vlasništvo a bivšim vlasnicima na rukovođenje, da bi nakon pola godine sve prešlo u vlasništvo države – ovo će biti zamka koja će urušiti cijeli Sovjetski Savez i sve ostale socijalistške zemlje. Predmet religije u školama je ukinut 1918. g.
Novi režim odnosno Lenjin odmah u Dec. 1917. formira tajnu policiju pod imem „ČEKA“ koja je za par godina pogubila oko 200 hiljada ljudi – radnika, umjetnika, aristokrata, književnika, .... dakle ljudi iz svakog društvenog sloja. Ali isto tako okončava rat i izvodi Rusiju iz rata uprkos velikim teritorijalnim gubicima. Vlast boljševika je svakako imala svoje opozicionare kako unutar države tako i izvan nje. Njihovo održanje na vlasti uprkos stanju koje su proizvele boljševičke mjere je zapravo bilo veče čudo nego sam trijumf u Oktobru kada su preuzeli vlast. U građanskim bunama i ustancima koji su trajali do 1923. život je izgubilo osam miliona ljudi. Francuska i Engleska prodaju pa čak i poklanjaju oružje Lenjinovim protivnicima – no Lenjin i Trocki posežu za ekstremno radikalnim mjerama. Lenjinova politika postavlja na odgovorne i najvažnije pozicije ljude lojalne režimu a koji u stvari nisu kvalifikovani ni stručni za dotitičnu funkciju. Seljaci su određeni kontingent svojih proizvoda morali predavati državi kako bi država za te proizvode izvozom došla do zapadnih valuta da bi na koncu mogla uvoziti mašine za industrijske i poljoprivredne svrhe. Desnica i Ljevica su beskrajno i duboko sukobljeni i taj jaz će se zadržati i produbljivati do ne slućenih razmjera , nekada i u potaju tinjati sve do pada komunizma. Lenjin je u strahu da se održi na vlasti razvijao i podsticao vojnu industriju i širio i produbljivao obavještajnu i špijunsku službu –ČEKA, kasnije preimenovana u GPU zatim NKVD, ..... do današnjeg KGB.
Nakon 1923. g. Sovjetski Savez je imao 7 miliona djece siročadi. Devedeset posto ženske siročadi je bilo prisiljeno na prostituciju radi golog preživljavanja, stotine hiljada ljudi umiru od gladi, bolesti i hladnoće. Ako ovome dodamo sve umore i egzakucije od Istočne Njemačke (DDR) preko Čaušeskua, Tita, Envera Hodže, Staljina, Fidela Castra do Pol Pota i Mao Ce Tunga imati ćemo sliku komunističke epohe obilježenu sa sto miliona pogubljenih i još nekoliko puta toliko više onih koji su pravi zdravi ni krivi ni dužni robijali i ostavili živote u gulazima, na prisilnom radu ni sami ne znajući zašto. Svi ovi sadisti, nabrojani i oni koji nisu pomenuti, su ne slavno završili. Dok su terorisali svoj narod istovremeno su živjeli kao kraljevi. Došli su na vlast silom, pučem, ili raznim prevarama, u svom narodu proizvodili neprijatelje i bojali se upravo svog naroda. Uglavnom; Režimi koje niko ne bi poželio ni u susjednoj državi a u svojoj pogotovo, režimi kojima niko nije predviđao tako brz i neočekivan kraj.
Najčešće u životu se prevarimo pa umjesto da isušimo baru mi ubijamo komarce.