Erdogan i Vučić u Novom Pazaru

ELMEDINA MUFTIĆ: Jučer su Bošnjaci svojim ponašanjem priznali da im je u Srbiji dobro, pokazali su „gradu i svijetu“, da u Srbiji su svi jednaki i ako se golim okom vidi da ima i onih jednakijih. Jučer je u Novom Pazaru bio suživot na bošnjački način. Ali kad se zavjesa spusti, ostaje istina, ostaje i sudbina klovna da bez obzira koliko bio tužan mora uveseljavati druge. Ostaje saznanje da se i dalje u Sandžak ne ulaže ništa, osim pustih obećanja, od koji se ne živi, ostaju i pune autobuske stanice sa kojih sandžačka mladost odlazi u Evrpu, ostaju pusti gradovi, ostaje i saznanje da možda pri slijedećoj posjeti Predsjednika Turske neće ga imati ko dočekati.

Ovih dana glavna vijest u regionu je bila posjeta Predsjednika Turske Redžepa Taipa Erdogana, R Srbiji, što i jeste veliki događaj, posebno ako se uzme u obzir stoljetna mržnja Srba prema Turcima.

Pogled javnosti bio je uperen u Beograd, očekivalo se mnogo, dobilo se i previše. Baš u stilu, kako to Srbi znaju i umiju. Kao što su radili i petsto godina, za Turske vladavine na prostoru Srbije. Ko se jednom nauči ulizivati, toga se teško da izliječiti. Ulizičluk je neizliječivo oboljenje, a licemjerstvo je najopasniji oblik ophođenja. Da Srbima ne fali ni jednog ni drugoga, pokazali si i ovog puta. Da je politika davno prestala biti plemenita vještina i u to smo se uvjerili ovom posjetom Predsjedika Turske Srbiji. Sve je danas interes i samo naivni mogu očekivati da u politici ima pravde, istine i bratske ljubavi. Politika je samo ko da više, taj više i dobije. Svemu ovome smo svjedočili ovih dana u Beogradu. Predsjednik R Srbije je bio na nivou patetike, slatkorječiv, pun lažnih emocija, pred Erdoganom savijen do tala, baš k`o što se nakad povijao i Miloš Obilić. Dobro naučena lekcija od pradjedova. Da bal bude maskenbal, posebno se potrudio Ministar vanjskih poslova R Srbije Ivica Dačić, koji je od diplomatske večere, napravio vašar sezone, što bi se u ozbiljnim diplomatskim krugovima smatralo i skandalom, te su uhvatio mikrofona i pjesmom izrazio dobrodošlicu Predsjedniku. Pjevao je Dačić na turskom „Osmanaga“, na bosanskom je otpjevao Miljacku, i za nastup bio nagrađen novcem koji mu je, 'nako vašarski za učkur zadenuo, ko bi drugi do muftija srpske paravjerske tvorevine, haman mu udario u žicu. Da nije žalosno, mogli bi se i smijati. Ali nama Bošnjacima nije do smijeha, jer mi smo ti koji stoljećima, kroz jedanaest genocida plaćamo mržnju Srba spram Turaka. A mi sa Turcima nikakve veze nemamo.

Vašarski defile ministra Srbistana i tzv. muftije srpske paravjerske tvorevine

Nastavak posjete Predsjednika Erdogana R Srbiji, nastavljen je odlaskom u Sandžak, u Novi Pazar. Građani Sandžaka su spremili dobrodošlicu Predsjedniku. Bilo je srpstva previše, ali bošnjaštva premalo. Još jedan dokaz da bratstvo pobijedi intereš i da unatoč tome ako su nam majke sestre, nisu nam novčanici braća. Sandžak je bio preplavljen zastavam Srbije i Turske, nacionalnu zastavu Bošnjaka Sandžaka se trbalo mikroskopom tražiti, što smatram velikim poniženjem Bošnjaka na koje su, ruku na srce, dobrovoljno pristali, pa iako dobijamo haber da su sve to režirali vladajući koalicioni sandžački partneri koji su godinama bili u zavadi. Kako nam kaže jedan naš odličan poznavaoc sandžačkih prilika, čak ih ni bošnjački autoritet Alija Izetbegović nije mogao pomiriti, ali jesu Srbi, Turci i pozicija. Nego, sve u svemu pristali su Bošnjaci i na to da budu klovnovi na platnu laži kojima Srbija obmanjuje svjetsku javnost. Jučer su Bošnjaci svojim ponašanjem priznali da im je u Srbiji dobro, pokazali su „gradu i svijetu“, da u Srbiji su svi jednaki i ako se golim okom vidi da ima i onih jednakijih. Jučer je u Novom Pazaru bio suživot na bošnjački način. Ali kad se zavjesa spusti, ostaje istina, ostaje i sudbina klovna da bez obzira koliko bio tužan mora uveseljavati druge. Ostaje saznanje da se i dalje u Sandžak ne ulaže ništa, osim pustih obećanja, od koji se ne živi, ostaju i pune autobuske stanice sa kojih sandžačka mladost odlazi u Evrpu, ostaju pusti gradovi, ostaje i saznanje da možda pri slijedećoj posjeti Predsjednika Turske neće ga imati ko dočekati.
Nama Bošnjacima širom svijeta ostaje nauk, da će nas drugi cijeniti onoliko koliko mi sami sebe poštujermo. Bošnjaci se imaju čime ponositi, naši ljiljani su stariji od svih znamenja kojima mašu naše komšije i naši prijatelji. Zato podignimo ljiljane. Naši preci su nam u stećku ostavili uputu kako Bošnjak mora uspravan biti, naši kraljevi su nam svjedočili kako se država voli, naši šehidi su nam u emant ostavili jezik, naciju i državu. Naučimo da se drugi ništa ne pitaju po pitanju naše slobode. Zapamtimo da smo slobodni svojim izborom i da smo zarobljenici i sluge svojim htjenjem. Bošnjak je najpreči Bošnjaku. Prijeteljima ćemo uvijek prijatelji biti, ali nas niko ne smije ucjenjvati.

Predsjednik rah. Alija Izetbegović nam je poruku ostavio: „Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svijesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina nisu u njihovim, nego Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga i, ako Bog da, naša pobjeda."