Očuvanjem kulture i tradicije, odnosom prema istaknutim ličnostima, odnosno onim insanima koji su kroz svoje djelovanje na polju umjetnosti, nauke, politike ostavili neizbrisiv trag, te pronijeli glas o jednom narodu i zemlji, pokazje se zrelost i svijest nacije, te stabilnost države.

Bošnjaci su poznati po tome da zaborave i prije nego što upamte. Zaboravimo zlo tuđina, a ne želimo da se sjećamo vlastitog dobra. Usud ili izbor?

Volimo veličati druge, tuđe nam je često bliže, od onog našeg iskonskog, s toga počesto lutamo bespućima neizvjesnosti, daleko od svijesti da se najbolje ugrijemo onda kad se sami sobom grijemo.

Mjesec oktobar, Bosni i Hercegovini podario je, ali i uzeo insane čije postojanje će biti slovima dostojanstva ugravirano na stranice historije našeg naroda i države. Poklonio je mjesec oktobar Bosni i Hercegovini velikane Mehmedaliju Dizdara i Nedžada Ibrišimovića. Uzeo je oktobar Bosni i Hercegovini, gromade Isnama Taljića i Aliju Izetbegovića.

Imena, Mehmedalija, Nedžad, Isnam i Alija su potokaz koji trebamo slijediti, odnosno prema njihovim djelima i životima oblikovati svoju svijest o vjeri, državi, naciji i jeziku. Četiri insana koja su ljubav prema Bosni pretvorili u umjetnost, filozofiju, nauku i politiku. Bosna je bila njihovo nadahnuće, ali i duboka patnja, jer su njihovi pogledi dopirali daleko od horizonta dnevne politike, sunda i skorojevštine, koja svakodnveno uništava urođeni smisao za ljepotom ovog naroda.

Sjetimo se ova četiri velikana, ne zbog njih nego zbog nas, zbog našeg opstanka i ostanka, zbog potrebe da se uspravimo, zbog emaneta dostojnastva koje smo ponijeli od naših predaka.



Mehmedalija Dizdar rođen je 17.10.1917.godine u Stolcu. Bio i ostao nesalomljivi bedem svjedočenja hiljadugodišnje postojanosti Bosne, Bošnjaka i bosanskog jezika. To svjedočenje je platio najvećemo cijenom, vlastitim životom. Velikosrpska politika nije mu oprostila što je svoju umjetničku dušu dao Bosni. Progonjen, izložen raznim pritiscima nije mogao izdržati. Velika duša Bošnjaka Mehmedalije Dizdara napustila je ovaj svijet 14. jula 1971.godine. Duša je otišla, ali Dizdarevo svjedočanstvo o Bosni, Bošnjacima i bosanskom jeziku kao trajno djelo je ostalo da živi.



Nedžad Ibrišimović rođen je 20.10.1940.godine u Sarajevu. Svestrani umjetnik, vajar i književnik, koji je svojim djelima budio uspavanu svijes Bošnjaka, pozivao nas na samopoštovanje, učio nas kako je uzvišeno voljeti sebe, a poštovati druge. Pisao je nama , ne sebi. Svojim riječima je vapio za slobodom i željom da Bošnjaci budu ono što jesu, narod sa identitetom i državom. Nedžad Ibrišimović je bio smjernica za život i opstanak Bošnjaka. Neshvaćen i neprihvaćen, kao pa skoro svaki veliki um ovaj svijet je napustio 15. septembra 2011.godine. Bošnjacima na nauk, emanet i obraz ostalo je sjećanje na lik i djelo umjetnika svjetske klase.



Isnam Taljić rođen je 1954.godine u Vlasenici. Najpodonosniji i najnagrađivaniji bosanskohercegovački i bošnjački pisac. Svojim djelima je na umjetnički način pisao historiju svoga naroda i države. Neumorni pregalac na očuvanju bosanskog jezika. Učitelj svima onima koji su imali potrebu za učenjem. Gazija na putu borbe za interpretaciju istine o velikosrpskoj agresiji i genocidu na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Njegova djela (romani) su pisani dokumenti o genetskom uništenju jednog naroda, ali i njegovom milenijskom postojanju. Isnamova djela pričaju priču o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima širom svijeta. Naše kulturne institucije nažalost nisu dorasle tome da umiju prepoznati svjetsku klasu umjetnika, tako je i Isnam Taljić ostavlje sam sebi, a instutucionalna kultura se bavi sobom i svojim egoizmom. Taman kako je živio, tiho, tako je još tiše otišao sa ovog svijeta 11.oktobra 2017.godine u Sarajevu. Isnamova djela su njegova trajna sadaka koja će da ga prati do Sudnjeg dana, Isnam je naša opomena, ali nam može biti i kazna.



Alija Izetbegović rođen 08.augusta 1925.godine u Bosanskom Šamcu. Prvi Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, mislilac humanista, političar, državnik, kojeg su poštovali prijatelji i dušmani. Zaljubkljenik u Bosnu. Čovjek kojeg ništa nije moglo promijeniti. Ostao je do kraja ličiti na svoj narod. Slobodu je smatrao najbitnijim segmentom čovjekovog postojanja. Borio se svim raspoloživim sredstvima da svoj narod dovede do slobode, ne samo one fizičke, nego do slobode uma, da nam pokaže da pognute glave ne možemo ispod zvijezda.Demokrata sa slobodom, čovjek sa ljubavlju, državnik sa osjećajem za pravdu, Predsjednik sa narodom uz sebe i u sebi. Jedan život, a toliko velikih dijela u njemu. Inspiracija za generacije koje dolaze. Moralna vertikala za svakoga ko želi da bude čovjek među ljudima. Predsjednika koji je svom narodu bio više od predsjednika, bino je prijatelj, svjetionik, nada, sigurnost. Prvi predsjednik r Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović na Ahiret je preselio 19.oktobra 2003.godine. Na dan njegove dženaze nad Bosnom i Hercegovinom se spustila takva kiša, koja je golemi išaret i nebo je plakalo za njime, a ova država je izgubila jedan veliki bereket. Kiša je bereket. Nije nam tek tako tog dana bila supštena....
Koliko ih se budemo sjećali, toliko ćemo biti zreli. Mi ne trebamo njima, oni trebaju nama. Jer oni jesu svjetionici u ovom pomračenom vaktu. Na njihovim životima, ali i njihovoj smrti pale su mnoge institucije, pokazali se neki novi parametri vrijednosti, koji prijete da nam ubiju kulturu, a da nam sund nametnu kao vrijednost. Onaj narod koji ne zna da cijeni i poštuje sebe, neće biti poštovan ni od drugih. Sve dok se naše institucije ne budu bavile suštinom, onim zbog čega postoje, umjesto što se bave politikom i služe politici, naši velikani će biti prepušteni sami sebi, ili pak pojedincima koji su još uvijek budni u sveopćem gafletu u koji sve više tone ovaj narod. Mehmedalija, Nedžad , Isnam i Alija, kao i mnogi drugi u plejadi bosaskohercegovačke i bošnjačke kulturne, političke, naučne elite su garant našeg opstanka i ostanka. Tako je, jer drugačije ne može biti.