Na današnji dan 19. oktobra, 2003. god. preselio je na Ahiret Alija Izetbegović, predsjednik Republike Bosne i Hercegovine u ratu i u miru (1990-2001). U svojstvu reisu-l-uleme dr. Mustafa ef. Cerić imamio je dženazu-namaz u nedjelju, 22. oktobra, 2003. god. i tom prilikom održao govor, kojeg nudimo u cjelosti na čitinja kao današnje sjećanje da rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića.

GOVOR REISU-L-ULEME NA DŽENAZI ALIJE IZETBEGOVIĆA
(08. august, 1925 - 19. october, 2003)

(šaban 26, 1424/oktobar 22, 2003)
إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.
*ياايها الذين آمنوا اتقوا الله حق تقاته و لا تموتنّ إلاّ و أنتم مسلمون.
*يا ايها الذين آمنوا اتقوا الله و قولوا قولاً سديداً، يصلح لكم أعمالكم و يغفر لكم ذنوبكم، و من يطع الله و رسوله فقد فاز فوزاً عظيما.
* يا أيها الذين آمنوا اصبروا و صابروا و رابطوا و اتقوا الله لعلكم تفلحون.
* كل نفس ذائقة الموت ثم إلينا ترجعون.

***
Allah Uzvišeni daruje život i On, neka je slavljen, određuje smrt. Sve se događa prema volji Allaha Uzvišenog i On, neka je hvaljen, svakoj stvari ustanovljava početak i kraj. To je istina koju vidimo i to je sudbina koju nosimo. Danas tu istinu vidimo jasnije i danas tu sudbinu preuzimamo svjesnije. Vidimo istinu života i smrti Alije sina Hibe i Mustafe Izetbegovića i preuzimamo sudbinu koju je i on nosio vjerno koliko god je znao i hrabro koliko god je mogao.
Lik Alije Izewtbegovića je u karakteru njegove duše koja je znala i vjerovala da se jednom umire, ali dva puta živi u Božijoj istini i čovjekovoj sudbini. Jer smrti, zapravo, i nema kao što nema prolaznosti u vječnosti i kao što nema mraka u svjetlosti.

Islam nas tako poučava: pred Bogom smo svi isti, jer Bog je pravedan i milostiv. Razlike među ljudima su u stupnju njihovog sjećanja ili zaborava otkuda su došli i kamo treba da idu. Čovjek koji je danas i ovdje pred nama znao je otkuda je došao, te je vjerovao i spremao se kamo treba jednog dana poći – pred Stvoritelja nebesa i Zemlje koji je rekao: "O ti, dušo smirena, vrati se Gospodrau svome zadovoljna, a i On je tobom zadovoljan, pa uđi među pokornike Moje, i uđi u džennet Moj!”

Jamstvo za ulazak u džennat nije u tome da okreneš svoje lice prema istoku ili prema zapadu, već je jamstvo tvog odlaska u džennet u iskrenoj vjeri u Boga i predanoj borbi za čovjeka da živi u ljepoti svoje vjere i slobodi svoje domovine.

Amanet je to kojeg smo svjesni sada više nego ikada i beraet je to kojeg smo iznijeli u znoju i krvi.

***
Iskrenost je svojstvo velikih ljudi koji se ne boje ni vlastite ni tuđe slobode. Laž je svojstvo izgubljenih ljudi koji se boje svoje i tuđe slobode. Moćni mogu biti licemjerni i govoriti laži. Mi nemamo pravo na dvoličnost. Mi moramo govoriti istinu kao dug prema sebi. Mi moramo biti pravedni kao naš dug prema drugima. Mi moramo raditi za mir kao naš dug prema domovini.

Zajedništvo je, dakle, uvjet da očuvamo vjeru u srcu i da nađemo sreću u domovini. Jedinstvo u namjeri da svi živimo u radosti vjere onako kako nas je naša mati naučila i da u domovini Bosni i Hercegovini zajedno radimo onako kako ćemo svi sretni biti, najsnažnija je poruka koju treba da zapamtimo od predsjednika Alije Izetbegovća.

Egzistencija je dar Božiji koji može biti ugrožen ako se zapusti nemarom i razdorom. Predanim radom i iskrenom suradnjom naša egzistencija, uz Allahovo pomoć, neće biti ugrožena, već će biti sve snažnija i sve naprednija.

Ttolerancija za nas nije prazna riječ. Ona je životni put čovjeka kojem je Allah Uzvišeni podario moć da u očaju pronađe nadu, da u bolesti sačuva snagu, te da u neslobodi pobjegne u slobodu.

Bosna je uvijek imala takvih sinova koji su u zajednišvu i toleranciji nalazili smisao svog života. To će tako zauvjek biti, jer će Bosna uvijek imati sinove koji će željeti da dosegnu duh i da zapamte slovo Alije Izetbegovića, a taj duh i to slovo je Bosna i Hercegovina u jedinstvu svojih razlika i u slozi svojih vjera, nacija i kultura.

Energija ljubavi i poštovanja koju smo osjećali u duhu i učili u slovu Alije Izetbegovića treba da u nama oživi vjeru i nadu u bolju budućnost, kao što je, nakon teških iskušenja, u Kur'anu Časnom rečeno Allahovom Poslaniku Muhamedu (a.s.):

Gospodar tvoj nije te ni ostavio ni omrznuo! Budućnost je, zaista, bolja za tebe nego prošlost. A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio. I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio. I siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na onoga koji pomoć traži ne podvikni i o blagodatima svoga Gospodara kazuj(93:3-11).

On je Allah, drugog boga nema (لا اله الا الله ), nije rodio i rođen nije. On oprašta grijehe i prima pokajanje. Zato učimo dovu Allahu Uzvišenom neka primi pokajanje i oprosti grijehe Aliji sinu Hibe i Mustafe Izetbegovića.

Voljeli su Aliju Izetbegovića svi oni koji su voljeli istinu, pravdu i slobodu. Cijenili su ga svi oni koji su cijenili čovjeka koji je na Zapadu bio istinski prijatelj Istoka, a na Istoku bio je uvjerljiv tumač Zapada. To je bio Alija Izetbegović, predsjednik, učitelj, brat i prijatelj kojeg smo više voljeli u njegovoj dobroj naravi nego što smo ga cijenili u njegovoj velikoj brizi i istinskom naporu da svijetu pokaže da je moguće biti dobar vjernik i koristan čovjek. Nadam se da ćemo ljubav prema njegovoj dobroti pretvoriti u poštovanje njegovog životnog primjera koji se sastaji u blagosti njegove duše i pravednosti njegovog života.

Ispraćamo Aliju Izetbegovića danas tamo gdje nema laži, prevera, pregovora, nagovora, izgovora i praznih obečanja. Tamo je sve istina i tamo će svako govoriti samo istinu i samo cijelu istinu o sebi i svome djelu makar bilo koliko zehra i o svom nedjelu makar bilo koliko zrno. Ako nam se čini da je to tamo daleko, pitajmo srece, ono će reći da nam je Alija sada sve bliži i bliži, jer u njegovom životu prepoznajemo svoju sudbinu i kod njegove smrti molimo Boga za savjesnu slogu.

Čast je bila imati Aliju Izetbegovića za brata u vjeri i prijatelja u nevolji. Hvala ti Bože što si nam podario zadovoljstvo ovoga svijeta pa smo imali onoga koji je dao da ga smijemo voljeti ne iz straha, niti iz koristi već iz potrebe da volimo nekoga koji je dostojan naše ljubavi i poštovanja. Nadam se da ćemo i mi biti dostojni Alijinog djela kao što je on dostojan naše ljubavi i poštovanja. I nadam se da ćemo biti doralsli Alijinih prijetalja na istoku i na zapadu kao što je on bio dorastao prijateljstva svakog čovejka, velikog i malog, bogatog i siromašnog.

***
Dear friends of Alija Izetbegović in the East and the West on his death bed President Izetbegovic had a wish I was asked to tell you today: that his people be free in their faith of Islam and safe in their homeland of Bosnia and Herzegovina in Europe.
May God help us to carry his wish to the dignity of all people of the good will in all over the world.

***
Klanjali smo dženazu-namaz predsjedniku Aliji Izetbegoviću ovdje na platou državnog parlamenta Bosne i Hercegovine u prisustvu velikog broja njegovih poznanika i prijatelja i Allahu Uzvišenom učili dovu da ga za dobra djela nagradi a da mu grijehe oprosti.
Mi znademo da je predsjednik Alija Izetbegović imao veliko srce i zato je halalio mnogima koji su mu nepravdu činili.

Danas, kada ga ispraćamo na istinu, pravdu i Allahovu milost, pitam vas:”Da li mu halalite? Da li mu halalite? Da li mu halalite?

Halal olsun uz dovu da njegovoj supruzi Halidi, njegovom sinu Bakiru, njegovim kćerima Sabini i Lejli, njegovim zetovima, unukama i najmalađem unuku, te mnogobrojnoj užuj i široj rodbini i prijateljima Allah Uzvišeni podari sabur a nama pouku i poruku da budemo dostojni dobra kojeg je predsjednik Alija Izetbegović učinio za slobodu vjere i čast domovine.

***
لاَ يُكَلِّفُ اللّهُ نَفْساً إِلاَّ وُسْعَهَا لَهَا مَا كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ رَبَّنَا لاَ تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا رَبَّنَا وَلاَ تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْراً كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِنَا رَبَّنَا وَلاَ تُحَمِّلْنَا مَا لاَ طَاقَةَ لَنَا بِهِ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَا أَنتَ مَوْلاَنَا فَانصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ .. [سورة البقرة (٢٨٦)]