Na sarajevskom šehidskom mezarju „Kovači“ obilježena 24.godišnjica od smrt Mušana Topalovća Cace, komandanta 10. Brdske brigade Armije Republike BiH
BOSNA I HERCEGOVINA NAM JE JEDNA DOMOVINA I DRUGAČIJE NE MOŽE BITI
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 26. Oct 2017. 21:10:50


U organizaciji Udruženja boraca Bosnae-Zelene beretke“ Kantona Sarajevo i „Bosna-Zelenih beretki“ Općine Stari grad danas (26.10.2017.) je na sarajevskom šehidskom mezaruj „Kovači“, počaganjem cvijeća na njegov mezar, obilježena 24.godšnjica smrti Mušana Topalovća Cace, komandanta 10. Brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine. Da li zbog kontroverzi vezanih za njega u okviru kojih ga jedni smatraju herojem, a drugi odgovornim za prisilno odvođenje građana Sarajeva na kopanje rovova i zločine na Kazanima, ovoj manifestaciji, sm njegovih saboraca i poštovaoca, nije prsustvovao niko od aktuelnih zvaničnika kulturnog, političkog i javnog života Kantona Sarajevo, Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine..

O liku i djelu Mušana Topalovća Cace govorili su Vahid Alić iz Udruženja boraca „Zelene beretke“ Općine Stari grad i Andrej Petrović, iz Udruženja boraca „Bosnae Zelene beretke“ Općine Vogošća, a Jasin svim šehidima Armije Republike BiH pručio je Malaga Hadžić, član sekcije izviđača Udruženja boraca „Bosnae-Zelene beretke“ Općine Vogošća zadužen za vjerska pitanja.



- Nije mala stvar biti komandant grupe Zelenih beretki „Bosnae 20“, biti komandant 10. brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, a Mušan Topalović Caco je to bio, rekao je Andrej Petrović. Šeher Sarajevo nije palo u ruke zlikovaca, sa memli strane Sarajeva, ni metar Trebevića, ni naše mahale niti išta drugo u zoni njegove odgovornosti. Nije volio podrumaše, švercere u ratu i petokolonaše. Neću spominjati 26. oktobar, najveću mrlju nekih anamo tamo. Dovoljno je ispričano na njegovom posljednjem ispraćaju do ovog mezarja. Desetine hiljada ljudi došlo je da mu oda počast, a čovjek, upravo, vrijedi onoliko koliko mu ljudi dođe na dženazu. Ko je više volio Bosnu i Hercegovinu teško je reći. Mnogo je onih koji se danas busaju u prsa kunući se u nju a ništa ne čine da ona bude onakva kakvu su sanjali oni koji su se borili za njenu slobodu. Vrijeme najbolje zna. Na Golom otoku su svojevremeno robijali ljudi koji su Jugoslaviju volili više od Josipa Broza Tita.



A koliko je Mušan Topalovć Caco volio Bosnu i Hercegovnu vidljivo je iz njegovog posljednjeg obraćanja svojim borcima. Dio tog govora prisutnima je pročitao Ekrem Herenda:

„Možda ne dočekam ljeto, da sa vama oslobodim Lukavicu i Pale. Možda ne dočekam proljeće da sa vama ovdje sjedim. Možda ne dočekam ni ovu zimu da sa vama čistim snijeg i tranšee. Šta god da se desi da niko od vas ne napusti ovu liniju, ni ove tranšee pune vode. Da se niko od vas nije usudio ostaviti pušku, ma šta god da se desi meni i mojima. Bog je sve odredio i drugačije ne može biti. Bosna i Hercegovina nam je jedina domovina i drugačije ne može biti...“

Inače, Topalović je rođen 1957.godine u Sarajevu. Ubijen 26. oktobra 1993. godine u operaciji „Trebević 2“, u okviru kojih se tadašnje rukovodstvo BiH obračunavalo sa „mangupima“ u svojim redovima, a u kojoj je poginulo i devet pripadnika MUP-a BiH.