Srpski krvolok Ratko Mladić

Izricanjem presuda u procesu generalu Ratku Mladiću, koja se očekuje 22. novembra ,i u predmetu “Prlić i ostali“, 29. novembra, - Haški sud može opravdati povjerenje, sačuvati dostojanstvo i vjeru u pravdu ili pasti, izgubiti povjerenje i do kraja srušiti ugled najznačajnije sudske instance u svijetu

Zijad BEĆIREVIĆ: Ocjene o rada Haškog suda su različite. Od ograničeno pozitivnih do negativnih, koje pozitivu svode na prikupljanje vrijedne dokumentacije i činjenica, neophodnih za rasvjetljavanje istine o tome šta se dogodilo na Balkanu, a posebnno u BiH od 1992 do 1995.g. U svakonm slučaju, bez Haškog suda put do istine i pravde bio bi mnogo teži i neizvjesniji, iako se sa nekim presudama Haškog suda međunarodno pravosuđe nije proslavilo.

Počelo je sudbonosno odbrojavanje posljednjih dana u mjesecu novembru ove godine, u kojima će Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju - Haški Tribunal, nakon višegodišnjeg vođenja sudskih procesa, izreći svoje najvažnije presude:

1. Prvostepenu - Zapovjedniku vojske bosanskih Srba generalu Ratku Mladiću za zločine počinjene u BiH od 1992 – 1995.g. okvalifikovane kao: genocid, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, premještanje i zločin protiv čovječanstva.

2. Drugostepenu (po žalbenom postupku) političkom vrhu tzv. Herceg-Bosne u slučaju „Prlić i ostali“ (J.Prlić, B. Stojić, S. Prljak, M.Petković, V.Ćorić, B. Pušić) za uduženi zločinački poduhvat, u koji su pored optuženih sudjelovali F. Tuđman, G. Šušak, J. Bobetko i M. Boban.To su osobe koje su pripremale, vodile, poticale, učestvovale, izvršile, provele, udruženi zločinački poduhvat.

Postupak protiv Radovana Karadžića, vođe bosanskih Srba, koji je prvostepeno osuđen na 40 godina, je u žalbenoj fazi pred tzv. Mehanizmom suda (MMSJ). U više slučajeva pokazalo se da prvostepene presude nisu značile mnogo, jer u ponovljenom postupku, najčešće zbog političkog uticaja sa strane, budu preinačene i za žrtve razočaravajuće.

Sve ove presude imaće ozbiljne političke i pravne implikacije, pa se očekuju sa velikim interesovanjem i zebnjom duboko povrijeđenih žrtava. Njihovo izricanje ima poseban značaj, jer se donose nakon propalog suđenja “Balkanskom kasapinu“ Slobodanu Miloševiću, profanisanog Vojislavu Šešelju ( koji se narugao sudu i sudijama), poslije oslobađajućih presuda čelnicima srbijanske SDB Stanišiću, Simatoviću i hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, te nakon više nagodbi sa zločincima koje su teško pogodile, rasplakale i osramotile žrtvu, a sve se to moglo osjetiti i zadnjih mjeseci i kroz “vrdanje“ pred izricanje pravedne presude Mladiću.

Šta su bili zadaci Haškog suda?
Haški sud su osnovale UN radi progona osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. do 1995. Glavni ciljevi i zadaci Haškog suda bili su da počinioci najtežih krivičnih dijela budu kažnjeni, da žrtve dobiju satisfakciju i da se pomogne pomirenju zavađenih strana u regionu. Svi ovi ciljevi su samo djelimično ostvareni.

Iako se pouzdano zna da su Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na BiH, ni učešće Srbije ni učešće Hrvatske u udruženom zločinačkom poduhvatu, prepoznatljivo u nekim individualnim presudama, nije potvrđeno. Vidjet ćemo da li će se nešto u tome promijeniti očekivanom presudom u prednmetu “Prlić i ostali“?

Ulogu Haškog suda preuzima Mehanizam suda
Haški sud krajem ove godine prestaje sa radom, ali se sasvim ne gasi. Sud će nastaviti rad preko tzv. Mehanizma suda (MMKS) koji će odlučivati i o žalbama i pomilovanjima osuđenih.
U prvo vrijeme sud je bio više koncentrisan na pojedinačne počinitelje zločina, a kasnije je promjenio strategiju i svoju pažnju usmjerio i na politički i vojni vrh strana u sukobu. Ali ni u tome nije bilo dosljednosti. Tako po tužbi BiH protiv Srbije, Srbija nije osuđena za genocid, jer tužiteljstvu Haškog sudu nije data na uvid arhiva Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije, koja je bila ključna za utvrđivanje činjenica.

Uspjeh ili neuspjeh Haškog suda?
Ocjene o rada Haškog suda su različite. Od ograničeno pozitivnih do negativnih, koje pozitivu svode na prikupljanje vrijedne dokumentacije i činjenica, neophodnih za rasvjetljavanje istine o tome šta se dogodilo na Balkanu, a posebnno u BiH od 1992 do 1995.g. U svakonm slučaju, bez Haškog suda put do istine i pravde bio bi mnogo teži i neizvjesniji, iako se sa nekim presudama Haškog suda međunarodno pravosuđe nije proslavilo.

Neuspjesi Haškog tribunala nesumljivo proizilaze iz činjenice da sud u nekim procesima nije služio pravdi na ujednačen i nepristrasan način, već je zbog političkog uticaja sa više strana mijenjao kriterije, a time obezvređivao vrijednost donesenih presuda.

Opšti je dojam da je Haški sud malo i nedovoljno vodio računa o žrtvama zločina i o BiH kao žrtvi agresije. Sa porodicama žtrtava se sarađivalo, ali više da se umire i utješe obećanjima. Nije se bilo dovoljno energično u zahtjevima za preuzimanje dokaznog materijala od agresora, a neki od dokaza su zanemarivani, pa čak i uništavani. Sudski procesi su vođeni dugo i pretvarani u maratonske. Što su procesi trajali duže, politički uticaj na njihov ishod bio je sve veći. Vjerovalo se da će sud pomoći pomirenju, ali se to dogodilo samo u ograničenoj mjeri.

Hrvatski zlikovci

U analima sudstva ostaće zapisano da je haški sud prihvatio, oživotvorio i pravno modificirao jedan noviji model sudske prakse, sa kojim je sudu i sudijama dato pravo da sa počiniocima zločina dogovaraju visinu kazne i daju im popuste na njenu težinu, kao da se radi o vaganju žita ili krompira i utvrđivanju njihovog kvaliteta i kakvoće. Pored toga, uvedeni su u rad i „prijatelji suda“, što je umjesto da pomogne otežalo rad suda. Sa počiniocima zločina se razgovara o zločinu, istražuju razlozi i predočavaju posljedice, sa njim se razgovara o kazni, ali se sa najtežim zločincima ne dogovara visina kazne, a u pravo to se događalo.

Osuda i kazna moraju biti srazmjerne težini počinjenog zločina i ne mogu za neke zločine i njihove počinioce biti određivane sudskim kodeksima, a u nekim dogovorom suda i počinioca. Mada je ovakva praksa u radu haškog suda pravno i normativno prihvaćena, ona ostavlja teške posljedice i ne daje dobru poruku.

Čak i ako ovim presudama, koje ovih dana očekujemo, pravda bude samo donekle zadovoljena, u sjećanju sviju nas, naročito žrtava, ostaće gorak okus koji smo više puta osjetili nepravednim presudama, koje su na račun žrtava amnestirale zločin i zločince.

Ugled suda mnogo ovisi o posljednjim presudama
Haške presude moraju biti pravedne i uvjerljive, da pokažu ovim i svim drugim agresorima da nemaju pravo na tuđi teritorij, imovinu i živote i da uvjere počinioce zločina da će svaki počinjeni zločin biti osuđen i kažnjen.

O upjesima i neuspjesima suda vodiće se rasprave, koristiti pozitivna i odbacivati negativna iskustva. Pravne posljedice rezultata rada Haškog suda biće od velike važnosti za pravosuđe i pravdu u budućnosti.

Preostale presude treba da pokažu da sud ima snagu i kapacitet da potvrdi i predstavi ono što je bilo vidljivo pred očima cijelog svijeta, da su na BiH 90-ih Srbija i Hrvatska izvršile agresiju, da je to bio udruženi zločinački poduhvat, koji je rezultirao teškim zločinima i genocidom, prvenstveno nad Bošnjacima.

Preostalim, još neizrečenim presudama za najteže zločine počinjene u prošlom vijeku, Haški sud ima priliku sačuvati i odbraniti svoje dostojanstvo, povratiti vjeru u sebe i pravdu ili pasti i do karaja srozati ugled najveće sudske instance u istoriji čovječanstva. S pravom vjerujemo da se ovo posljednje neće dogoditi.