ELMEDINA MUFTIĆ: Srpsko rukovdostvo u Srbiji i RS koja je nastala na genocidu, posebno srpski narod, iz ove ali i drugih Presuda bi trebali da izvuku trajnu pouku i da se suoče sa istinom, da je u ime srpskog naroda počinjen genocid nad Bošnjacima. Srpski narod, generalno, mora da zna, da je u njihovo ime - u periodu pokušaja stvaranja „Velike Srbije“, nad Bošnjacima izvršen genocid, zločin protiv čovječnosti, silovanja, logori, etničko čišćenje, da se i danas u ime njih pravi plan za novi genocid, te da SANU, SPC, te politički i vojni vrh Srbije i genocidne tvorevine ne odustaju od sna o velikoj Srbiji i uništenju Bošnjaka koji svojim postojanjem čine garant opstanka i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine.

Doživotna kazna zatvora! Glasi Presuda koju je donijelo Sudsko vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu u predmetu ratni zločinac Ratko Mladić general tzv. Vojske RS. Osuđen je za ‘genocid u Srebrenici 1995., granatiranje i snajpersko djelovanje po civilima u Sarajevu, kao i za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i kršenje zakona o običaja ratovanja, kao i uzimanje pripadnika UN-a za taoce’.

Sudsko vijeće je zločinca Mladića osudilo po 10 tačaka optužnice, dok ga je po prvoj tački - genocid u šest Općina, oslobodilo krivice, ali ga proglasilo krivim za etničko čišćenje, istrebljenje, progon…

Po obrazloženju Sudskog vijeća, postojala je genocidna namjera, ali broj ubijenih nije dovoljan da se smatra genocidom, što bi u slobodnom prijevodu značilo, da nas nisu pobili onoliko koliko je bilo zacrtano, odnosno preživjelo nas je više nego je trebalo.

Za preživjele žrtve genocida, ni jedna kazna izrečena zločincu Mladiću nije dostatna, jedne njihove suze, straha, uzdaha... Za nevino ubijene nema te ovozemaljske pravde, koja bi i na najminimalniji način ublažila stravičnost načina na koji su ubijeni. S toga, moralno, ova presuda, kao i sve ostale nema težinu, niti je satisfakcija žrtvama genocida, kako onim nevino ubijenim, tako i preživjelim.

Presuda zločincu Ratku Mladiću ima pravnu i historijsku težinu. Pravno je dokazano da je vojni i politički vrh “Republike Srpske” odgovoran za genocid (presude Karadžiću, Mladiću…) što su neoborivi dokazi da je ova srpsko-crnogorska tvorevina nastala na genocidu i da kao takva nema pravo postojanja prema Konvenciji iz 1948. godine o kažnjavanju i spriječavanju genocida.
Historijska bitnost ove i drugih presuda za genocid donesenih pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Sudom u BiH, te sudovima u više država, posebno u slučaju Mladić, Karadžić, Beara, Tolimir, Popović…, je od neprocjenjive važnosti, iz razloga što se prvi puta kroz historiju genocida u kontinuitetu, srpski narod suočava sa odgovornošću i kaznama za genocid. U prethodnih 10 genocida koje je srpski narod (sa crnogorskim) izvršio nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine i Sandžaka, ostajali su neprocesuirani i nekažnjeni, što je rezultiralo novim genocidima. Međutim, u ovom jedanaestom genocidu kojeg su izvršili u periodu od 1992.-1995.godine su prvi puta naišli na vojni otpor Bošnjaka, te odgovornost pred međunarodnim sudskim institucijama, kao što je Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu i suočili se sa optužbama i presudama, te su njihove namjere za uništenjem jednog naroda nazvane pravim imenom - GENOCID.

Doživota robija

Na ovu kao i sve dosadašnje presude koje se tiču genocida nad Bošnjacima, možemo gledati sa razočarenjem, jer je sud pokazao da ne sudi jezikom pravde, nego jezikom politike, a kad se u obzir uzme stvarno stanje i kad se sagleda iz tog ugla, onda i ovakav ishod presude može da nas raduje, jer od koga je, dosta je. U ovom nepravednom svijetu i društvu utemeljenom na nepravdi bolji se ishod i nije mogao očekivati.

Ono što je bitno Bošnjacima koji su žrtve genocida, jeste da iz ovih Presuda izvučemo maksimum, odnosno da se pravno i politički organizujemo u traženju pravde, na osnovu presuda Međunarodnog suda za ratne zločine i Međunarodnog suda pravde u Hagu, Presuda Suda BiH i drugih država. Ono što Bošnjaci, žrtve genocida treba da traže jeste ukidanje RS, kao tvorevine koja je nastala na genocidu, zločinima protiv čovječnosti, etničkom čišćenju, progonima... Svaki oblik odustajanja od ukidanja tvorevine nastale na genocidu smatra se legaliziranjem istog. S toga Bošnjaci moraju imati jasan cilj, pravno i političko ukidanje R Srpske kao najvećeg zla nastalog na genocidu, zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima, kršenje zakona o običaja ratovanja, udruženom zločinačkom poduhvatu…

Kriv je!!! (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Srpsko rukovdostvo u Srbiji i RS koja je nastala na genocidu, posebno srpski narod, iz ove ali i drugih Presuda bi trebali da izvuku trajnu pouku i da se suoče sa istinom, da je u ime srpskog naroda počinjen genocid nad Bošnjacima. Srpski narod generalno mora da zna, da je u njihovo ime - u periodu pokušaja stvaranja „Velike Srbije“, nad Bošnjacima izvršen genocid, zločin protiv čovječnosti, silovanja, logori, etničko čišćenje, da se i danas u ime njih pravi plan za novi genocid, te da SANU, SPC, te politički i vojni vrh Srbije i genocidne tvorevine ne odustaju od sna o velikoj Srbiji i uništenju Bošnjaka koji svojim postojanjem čine garant opstanka i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine.

Od postanka Svijeta - Kabili su bivali poniženim, tako je i danas na djelu bilo još jedno poniženje i samoponiženje, „đenerala“ je pokazao da nikad nije bio vojnik, nego je bio kukavica sa đeneralskim činovima, kojeg su činovi činili „hrabrim“ pred golorukim narodom, ženama, djecom i starcima. „Đeneral“ je dokazao da je kukavica koja nema ni trun samopoštovanja da sasluša i suoči se sa Presudom, nego je u stilu gubitnika izbačen iz sudnice. Smetljište historije bogato je za još jednu vreću ljudskog otpada izbačenu iz svih vrijednosti civilizacije, da dočeka konačni Sud, gdje je Pravda jedino moguća.