Kazna savjesti je najveća kazna normalnom čovjeku
POSLUŠAJ SVOJU SAVJEST
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 12. Jan 2018. 22:01:33

Jak saff - jaka Islamska zajednica


AVDO METJAHIĆ: Ta grupa je na sebe uzela obavezu da među potomcima žrtava genocida 1912., 1913. 1919... utemelji tzv. „Karadačku kuću“ u NY. Pošto su objekti – vakuf Islamske zajednice dovršeni, samo bi ih trebalo preimenovati. Nije čudo za one koji su još teških ratnih godina 1991. - '92, pokušali po direktivama osnovati „Maticu crnogorsku“ i to u jeku genocidne agresije i prolijevanja krivi našeg naroda, ni sada se ništa bolje od njih i ne očekuje. Ali je veliko čudo na čovjeka koji je bio jedan od osnivača Islamske zajednice u New Yorku, i bio neprestano u odboru, počeo kao blagajnik i prije par godina smijenjen sa te pozicije, čemu je bilo i vrijeme, a sada se našao u istom taboru sa osnivačima tzv. „Crnogorske kuće“ i „Matice crnogorske“.
Živimo u vremenu i svakodnevnici koja je toliko prljava čovjekovim besmislicama, prouzročenim materijalističkim i relativističkim mentalitetom, da mu se ne može naći kraja. U takvoj radijaciji jedna manjina „moćnih“ bi da stalno nameće svoja pravila i vrijednosti, koje običan, ponosan i svjestan čivjek ne može prihvatit i slijedit. A i kako bi kad je taj „moćnik“ pun egoizma, samovažnosti i sebičnosti, a licemerje je postalo način života iznutra truhlog čovjeka. Jest da je svijet podijeljen na budale i na one koji se nisu još opredijelili. Ali postoji i treća grupa koja je opredijeljena i stvorena od Svemogućeg da se nađe zajednici kad je najpotrebnije. Danas kad bi trebalo da svijest čovjeka bude na visokom nivou i da je svaki čovjek opredijeljen, na nacionalnom i vjerskom putu, te da shvati da je zajedništvo jedini način opstanka, on još luta. Ustvari, mnogim ljudima na ovom dunjaluku vladaju kompleksi nižih vrijednosi i čini ga srećnim kada nanosi bol svom čovjeku i svojoj zajednici. Ne, današnji čovjek ne sluša svoju mudrost, nego nekakav gnjev i zavist koji ga sve više približava hajvanu, mada se bojim da se ne ogriješim o neke hajvane.

Mnogi čitaoci će se pitati, zašto sam ovu kolumnu počeo na ovaj način, pa da budem iskren, imam i razloga. Živim pri kraju pete decenije u izgnanstvu, ili pak emigraciji, ali bi neki da prekrste u dijasporu, kako pristižu naređenja iz „centra moći“. Za mene je ovo sve u jedno strpano, emigracija, jer ja sa svojih dvadeset i kusur hiljada sugrađana i sunarodnjaka nisam pošao u bijeli svijet od ezgamluka, nego da proživim ostatak života u miru. Moja babovina je okupirana, puno prije nego sam rođen, ali mnogi tu okupaciju nisu prihvatili prije mene, pa neće ni poslije mene. Ono što me čudi jeste onaj moj sugrađanin koji je natjeran nekim novim metodama da napusti svoj toprak, bleji, ne za svojim toprakom, koliko za okupacionom vlašću koja ga je odvojila od svojih najmilijih, majke, oca, brata, komšije i uopšte od svog naroda. Danas kad smo već tu i kad smo počeli da mislimo za sebe, za Zajednicu i stvorili smo svoje džamije i centre, braneći se od negativne asimilacije, jedna grupa naših sugrađana, bi da nam nametne i dalje podanički život, po ala Karadaku, ovdje hiljade kilometara od svog vatana, gdje sam po prvi put osjetio šta znači sloboda i demokracija.

Islamska zajednica Plav-Gusinje u New Yorku koja je ustanovljena još davne 1991. godine, ne samo kao potreba za obavljanje vjerskih dužnosti, nego i kao kulturni centar, danas ima tri objekta. Jedan veliki objekat je Centar, koji je koštao Zajednicu nekoliko miliona dolara, umjesto da se porodično druže i privode novi članovi, jedna grupa naših sugrađana bi da to sve predadnu onom koji je razlog njegovog muhadžerluka, odnosno njegove emigracije i napuštanja svog topraka. Ta grupa je na sebe uzela obavezu da među potomcima žrtava genocida 1912., 1913. 1919... utemelji tzv. „Karadačku kuću“ u NY. Pošto su objekti – vakuf Islamske zajednice dovršeni, samo bi ih trebalo preimenovati. Nije čudo za one koji su još teških ratnih godina 1991-'92, pokušali po direktivama osnovati „Maticu crnogorsku“ i to u jeku genocidne agresije i prolijevanja krivi našeg naroda, ni sada se ništa bolje od njih i ne očekuje. Ali je veliko čudo na čovjeka koji je bio jedan od osnivača Islamske zajednice u New Yorku, i bio neprestano u odboru, počeo kao blagajnik i prije par godina smijenjen sa te pozicije, čemu je bilo i vrijeme, a sada se našao u istom taboru sa osnivačima tzv. „Crnogorske kuće“ i „Matice crnogorske“.

Jest, treba da idemo sa punim imenom. To je Haso, čovjek u devetoj deceniji života, kojemu treba odmor, čak i da posavjetuje mlađe, a ne da se nađe u taboru murtata i kafanske garde. Hasu je naša zajednica vjerovala iako je često bio u konfliktu interesa i na udaru zakona ove zemlje, jer zna sam da je bio u isto vrijeme predsjednik Odbora i blagajnik u Islamskoj zajednici. Također je prvom imamu u Zajednici isplaćivao dohodak, pola čekom a pola u gotovini (cash), kako bi izbjegao plaćanja poreza na dohodak. To je blagajnik radio bez znanja Upravnog odbora, koji su šutjeli na nepravilnosti rada, koji su zajednicu mogli zakonski koštati.

Do mene je doprla vijest, što se može pročitati i na socijalnim mrežama, da je 14. ovog mjeseca grupa sa Hasom na čelu, zakazala paralelnu skupštinu u nekoj školi, manipulišući imenom IZ i osjećanjima ljudi, a samo dan prije legalni Odbor IZ zakazao je Izbornu skupštinu u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu.

Za svakog onog koji je svjestan, vidi se odakle sve dolazi i ko širi smutnju u našoj Zajednici, i ko je ovim aktom izgubio povjerenje zajednice i ko ide iz poraza u poraz. Vjerovao sam da Haso nije u duši ideološki saputnik osnivačima tzv. „crnogorske kuće“, ali izgleda da sam pogriješio, mada kao čovjek imam pravo i na takve greške. U jedno sam siguran, da oni koji govore da rade za narod, lažu ga. Samo oni koji rade sa narodom su pravi predstavnici naroda.

Ja drugačije ne znam izrazit svoj bol, nego riječima, jer taj bol koji dolazi od ljudi kojima sam vjerovao guši moju dušu i srce, pa sve to moram reći i napisati, ovako otvoreno. Vjerovao sam da Haso zna dobro onu našu krilaticu, koja kaže: „Treba da se zna ko kosi a ko vodu nosi“, mada su možda starosne godine u pitanju, gdje se čovjek ne umije kontrolisati, a manipulanti to sve iskorištavaju.

Oduvijek je bilo i bit će prodanih duša, spodoba spremnih da se stave u službu svojih progonitelja, katila, nečasnih ljudi, stranaka, partija, odnosno, formalnih ili neformalnih organizacija i grupa, te njihovih nemoralnih ciljeva. Ta politička ‘talibanizacija’ je spremna na sve, jer usljed nedostatka autoriteta zavode staraca koji je u dubokim starosnim godinama, kojeg, u sištini treba žaliti i pojasniti mu da na kraju svojeg životnog vijeka gazi pogrešnim putem.


KLIKNITE NA POSTER ZA UVEĆATI


Zajednica je na udaru pojedinaca koji obiluju različitim ideološkim, političkim, psihološkim i drugim stavovima, koji dijelom oslikavaju i stanje društvene svijesti u nas, ali vrijedni i čestiti članovi zajednice se ne smiju obazirati na one koji posjeduju prazninu u ljudskom duhu. Zato idemo dalje prema prosperitetu cijele Zajednice u New Yorku u kojoj za sve ima mjesta! Ne dozvolimo da bilo koji negativac stvori negativnu sliku o našoj Zajednici. Također trebamo znati da je kazna savjesti najveća kazna normalnom čovjeku!

Na suprot ovakvim stoje oni drugi, časni, stabilni i nepotkupljivi, a to su oni koji služe životu, čovjeku i čovječanstvu. To su ljudi kojima je stalo do svoje Zajednice, pravde, do svoje vjere, nacije i vlastitog stava, i koji, za razliku od potkupljivih, svoju riječ i svoje djelo nikad i nizašta ne prodaju.

Ljudi koji vode IZ u posljednjem mandatu u dobrom broju bi trebali ostati u odboru, sa uvođenjem nekoliko mladih koji bi usput sticali radno iskustvo, spoznaju i steknu povjerenje Zajednice. Jer kad se da kormilo neiskusnom, a ne daj Bože da je neiskren i prodat, ta zajednica, kao brod će se nasukati i potonuti.

Postoji ajet u Kur’anu časnom (Ar-Rum, 9.) koji nas upućuje da putujemo i vidimo kako su završili narodi prije nas, također narod koji zaboravlja svoju prošlost, nema budućnosti!

Zato svi za jedno i zajedno na Izbornu skupštinu 13. januara 2018. u Bošnjački islamski kulturni centar.