Nakon predavanja u Cirihu

Vodeći se motom “Mi se nećemo umoriti” vrijedni tim Udruženja „Prosvjetitelj-Muallim CH”, u saradnji sa Islamskom zajednicom Bošnjaka u Švicarskoj, početkom godine organizovao je ciklus tribina diljem Švicarske. Uzimajući u obzir činjenicu da se 9.januar označava kao datum početka srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima, upravo iz tog razloga je jedna ovakva ideja naišla na veoma pozitivan odjek. Sudbinski je važno podsjećati na genocid, agresiju i strašne masovne ratne zločin koji su počinjeni na bošnjačkim narodom, jer ako se “uspavamo” ko zna šta nas ponovo može zadesiti. Shodno tematici, odabaran je i adekvatan sagovornik, možda i najpozvanija osoba koja se neposredno na terenu susreće sa žrtvama genocida, bilježi, dokumentuje, zapisuje, snima, prenosi na video platnu obim i strahotu učinjenog zločina. Naravno, radi se o gospodinu Avdi Huseinoviću, prije svega o hrabrom čovjeku, publicisti, istraživaču, hroničaru vremena, autoru desetak filmova o genocidu i zločinu nad našim narodom.

Tribine su održane tokom vikenda 12., 13. i 14. janura u džematima Cirih, GHB Sent Galen i Bazel, dok će narednog vikenda biti održane u džematima zapadne Švicarske i to Aigle, Iverdon i Oberenfelden.

Kao domaćini tribina, predsjednik Udruženja „Prosvjetitelj-Muallim CH” Senad Džihanović, kao i predsjednik Skupštine Hasan Pinjić, dali su uvodne napomene o razlozima ovih tribina, predstavili gosta kao jednog iz svojih redova, uz napomenu, da se pored heroine Bakire Hasečić, Avdo može ubrojati u sami vrh pregalaca na putu traganja za istinom i pravdom, njenoj dokumentaciji u video, audio i pisanoj formi.



Avdo Huseinović je svoje predavanje podijelio u četiri dijela, koja su istovremeno popraćena i kraćim video projekcijama.

Na početku je govorio o tri zadnja stoljeća u kojima se dešavao genocid nad našim narodom, izrazivši donekle i razumjevanje, što se o tome malo znalo. No, međutim, za ono što se događalo u zadnjih 70 godina, za to se ne može naći opravdanje.

Ono što on radi u zadnjih deset godina, ne može se nazvati poslom, to je više misija koja je sudbinski namjenjena, i kako reče, bio bi presretan da o ovome nikad nije morao napisati niti jedne riječi, niti zabilježiti ijedan prilog. Ali, ako nam se dogodilo, to što nam se dogodilo, onda trebamo i znati sve o tome. Ne kaže se badava “Historija je učiteljica života”.

Promocije u St. Gallenu

U prvom dijelu Huseinović je govorio, pored rijeke Drine, o najvećoj pojedinačnoj masovnoj grobnici Tomašici poslije Drugog svjetskog rata, njenoj specifičnosti, posebno sa aspekta sporta, Naime, na ovu temu snimljen je film «Tomašica-grobnica fudbalera», u kome se mogu vidjeti sve laži, zlobe i nelogičnosti, koje bi sportiste trebale da povezuje a ne obrnuto. Kao ilustracija, najbolji sportista grada Prijedora osuđeni je za ratni zločin.

U drugom dijelu govoreno je o žrtvama genocida, njihovim patnjama, traumama itd. Napomenuo je da su to strašna iskustva, tako bolna da se od nekih čak i odustajalo. Ponekad bi same žrtve insistirale da se dokumentuje njihovo bolno iskustvo. Ako ne bude zabilježeno, ispast će kao da se nije ni dogodilo, a zločin će ostati nagrađen, bilo je obrazloženje žrtava.



U trećem dijelu Avdo je govorio o ratnim zločincima, iskustvu sa njima, veoma neprijatnim suđenjima sa krvoločnicima itd. Napomenuo je, da je zahvaljujući njegovim dokumentima osuđeno jednaest ratnih zločinaca.

U četvrtom dijelu govorio je dokumentovano o nedjelima tzv. «Herceg-Bosne», koja je osuđena kao Udruženi zločinački poduhvati. Tek nakon presude za UZP, njegov film „Herceg-Bosna-zločin i kazna“, je dobio na značaju. Mnogi dokumenti su koršteni u Haškom tribunalu, tako da je istina dobrim dijelom uvidjela svjetlo dana.

Avdo je rekao da se on nije umorio, da ide dalje, ima još jako puno neistraženih zločina koje treba obraditi, dokumentovati i ostaviti u arhivu kao dokaze za genocid nad našim narodom.



Na kraju, prisutni su mogli kupiti zadnju knjigu od Avde Huseinovića „Bosanski dan „D“, slučaj Dobrovoljačka“, kao i set DVD-ova, sa filmovima koje je Avdo snimio u zadnji deset godina.

Na opštu radost, odaziv tribinama je bio dosta solidan, prodane su sve knjige i DVD-ovi, što potvrđuje da su organizatori opravdali ovaj čin, koji bi trebao da postane i tradicionalni.

Tribina u Bazelu