Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron, sadašnji predsjednik Republike Francuske niotkud i pobijedio je ekstremnu desničarku Marine Le Pen kćerku notornog nacionaliste Jean-Marie Le Pen-a

DR. MUSTAFA CERIĆ: U Bošnjaka je trenutno zavladalo pomraćenje političkog uma. Niko ni sa kim ozbiljno ne razgovara o bosanskoj strateškoj politici. Svako vodi svoju privatnu ili osobnu politiku. Danas u Bošnjaka ne postoji jasna politička misao, jasan politički plan, jasna politička ideologija, koja prozivodi političku energiju za očuvanje države i naroda. Postoji samo uski stranački ili frakcijski interes, koji se svodi na potrebe stomaka. Duh Bošnjaka je poražen od strasti tijela, a um Bošnjaka je zamračen od zastora neznanja (džahilijjeta). Teško mi je dok ovo pišem, ali ne mogu više da podnesem ovu duhovnu ili moralnu bezosjećajnost i ovaj umni ili razumksi mrak. Jer, da ima duha i uma u Bošnjaka, oni bi za narrdne izbore za člana državnog predsjedništva tražili Davuda...

Ko je Macron? Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron je sadašnji predsjednik Republike Francuske od 14. maja, 2017. god. On je uletio u francusku politiku niotkud i pobijedio je odnekud. Ništa nije slučajno, pa ni Macronova politička pobjeda u Francuskoj. Malo je ko očekivao da će Macron pobijediti ekstremnu desničarku Marine Le Pen. Francuzi su jednako nacionalisti kao, u ostalom, i svi Europljani, ali ne do te mjere da bi izabrali fanatičnu i ksenofobičnu Martine, kćerku notornog nacionaliste Jean-Marie Le Pen-a. Macron nije iznenadio samo Francusku i svijet, već je, zasigurno, bio i sam iznenađen. Ali, kako vrijeme prolazi, Francuska se navikava na svog predsjednika “niotkud” i prihvata ga kao svog miljenika za-svakog. I svijet politike, posebno u Europi, prihvata Macrona kao fenomen, koji nagovještava novi način političkog mišljenja i djelovanja. Macron je pokazao da ima mjesta za "outsidere" u politici ako imaju svježu političku ideju i ako su sposobni da tu ideju plasiraju na način da ih slobodoumni ljudi razumiju. U Francuskoj su se podudarile uprovo te dvije okolnosti: čovjek sa inkluzivnom političkom idejom i ljudi zdravog, zrelog i slobodnog političkog uma. Macron je izašao na politički majedan kao Davud i pobijedio Martine Le Pen kao Golijata.

Nažalost, u Bosni ima previše Golijata, a gotovo nijedan Davud (zasada), koji bi znao da pogodi slabu tačku Golijata. Gore od toga je što u Bosni, posebno u Bošnjaka (zasada), nema zdravog, zrelog i slobodnog političkog uma, koji je dovoljno sazrio da prihvati Davudovu ponudu da savlada Golijata. Bošnjaci (zasada) bježe od Davuda, a ne od Golijata, koji je još uvijek naizgled moćan i strašan pa se valja čuvat da im ne naškodi. Ali samo naizgled, jer ni Golijat u Bošnjaka nije više Golijat. Ali, ni Davud u Bošnjaka nije više Davud. U Bošnjaka je trenutno zavladalo pomraćenje političkog uma. Niko ni sa kim ozbiljno ne razgovara o bosanskoj strateškoj politici. Svako vodi svoju privatnu ili osobnu politiku. Danas u Bošnjaka ne postoji jasna politička misao, jasan politički plan, jasna politička ideologija, koja prozivodi političku energiju za očuvanje države i naroda. Postoji samo uski stranački ili frakcijski interes, koji se svodi na potrebe stomaka. Duh Bošnjaka je poražen od strasti tijela, a um Bošnjaka je zamračen od zastora neznanja (džahilijjeta). Teško mi je dok ovo pišem, ali ne mogu više da podnesem ovu duhovnu ili moralnu bezosjećajnost i ovaj umni ili razumksi mrak. Jer, da ima duha i uma u Bošnjaka, oni bi za narrdne izbore za člana državnog predsjedništva tražili Davuda... Molili bi ga da izađe na mejdan i da s jednim hicem pogodi Golijata... Pitaš, kojim hicem? Pa onim istim hicem, kojim je Davud pogodio Golijata: poštenom dušom, oštrim umom i plemenitom rukom. Ima li u Bošnjaka jedan takav? Najvjerovatnije ima! Čani mi se da se čak i pojavi ovih dana poput francuskog Macrona za-svakog. On bi po mom mišljenju trebao biti učen, pametan, odgovoran i poznat u svijetu po svom naučnom radu i političkom znanju; čist od korupcije; neopterećen bilo kakvim talovima; hrabar i mudar; svjež i sposoban; siguran u sebe i otvoren za drugog i drugačijeg; da ne pripada niti jednom političkom klanu; slobodan, samosvjestan i dobročudan; te da je spreman da ponudi svoje znanje, iskustvo i svjetsko poznanstvo za potrebe države i naroda. Ne želim vam sugerirsti niti spekulitati ko bi to mogao biti, već ću mu zasada dati ime: “Davud", koji je spreman da pobjedi "Golijata" pod uvjetom da su Bošnjaci politički sazreli da shvate i da prihvate da im u ovom trenutku trabe taj neko ko je odnikud (politički) da bi mogao biti za-svakog (politički), jer posvađane političke glave vode nas nikuda. Zato samo onaj koji dolazi odnikuda može nas povesti nekuda, gdje svi želimo da idemo, a to je jedinosvjesni cilj očuvanja države i naroda. Bosna treba svog bosanskog Macrona! Ako ste duhovno zreli i umno slobodni, ja ću vam ga otkriti. Zamislimo kako bi bilo spasonosno za nas da imamo svog bosanskog Macrona, koji ima svježu političku pamet i sigurnu svjetsku reputaciju da nas povede iz političkog pomraćenog u politički prosvjećeni um. Jer, mrak, u stvari, i ne postoji. Postoji samo svjetlo, koje ako se ugasi, nastaje mrak. Ako osjećamo da nam je um politički pomraćen, onda to znači da je naš um ugasio svoje političko svjetlo. Vrijeme je da ga upalimo!