DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Usljed nepostojanja uređene države u BiH na sceni je haos koji obuhvata sve segmente društva, a što se prikriva i želi sakriti od javnosti. U nepredvidivoj društvenoj konstalaciji iz svega mogu proizaći krupni problemi koji za tili čas ljudski život okreću naglavačke i razore mu mir, porodicu i svakodnevnicu pretvore u pakao. Svjedoci smo da zbog raznoraznih birokratskih anomalija, blokada i arogancije građani postaju žrtve sa katastrofalnim posljedicama po njihovu egzistenciju, zdravlja, pa čak i život.

Mediji u Bosni i Hercegovini su nezaobilazni faktor u svakom vidu analize društvenih i političkih odnosa jer ima mogućnost da osvjetljava događaje i procese iz ugla koji će u većoj ili manjoj mjeri javno pezentirati i prikriti suštinu stvari i pojava koje su od općeg interesa. Stavljanje u fokus aktera od presudne je važnosti, tako da sam izbor ljudi koji će se prezentirati javnosti u velikoj mjeri otkriva pozadinu medija koji prenosi informaciju u javnost, dakle, njegovu prograsku profilizaciju i orijentaciju, tj. profesionalnost i duh slobodnog i neovisnog informisanja ili cenzurisano i tendenciozno oblikovanje prenešenih vijesti.

Stoga mediji imaju ključnu ulogu o ukupnom oblikovanju društvenog ambijenta, te se kroz model medijskog djelovanja usko vezuje i stepen sveukupnih demokratskih sloboda u jednom društvu. U biti to podrazumijeva da su mediji ogledalo kroz koje se najdirektnije očituje stvarni sadržaj same države u njenoj sveukupnoj funkcionalnoj produktivnosti i posljedičnosti ostvarenog djelovanja.

* * * * *
Usljed nepostojanja uređene države u BiH na sceni je haos koji obuhvata sve segmente društva, a što se prikriva i želi sakriti od javnosti. U nepredvidivoj društvenoj konstalaciji iz svega mogu proizaći krupni problemi koji za tili čas ljudski život okreću naglavačke i razore mu mir, porodicu i svakodnevnicu pretvore u pakao. Svjedoci smo da zbog raznoraznih birokratskih anomalija, blokada i arogancije građani postaju žrtve sa katastrofalnim posljedicama po njihovu egzistenciju, zdravlja, pa čak i život. Nekome su bankarske malverzacije u vezi kredita i žiranata uništile životnu perspektivu; hiljade građana nemaju mogućnost adekvatnog liječenja; radnici ne mogu ostvariti penzije jer im nije uvezan staž, te plutaju kroz stvarnost bez egzistencijalne opskrbe i tako dalje.

U pravilu, oni koji su prouzrokovali probleme građanima zbog nestručnosti, javašluka, zloupotrebe položaja, korupcije ili kriminala ostali su nesankcionisani, a što je moguće samo u društvu koje se nalazi u raljama nehumanizma i odsustva svakog oblika moralne odgovornosti – a iz čega proizilazi mešetarenje sa zakonom, što u zapuštenom obliku poprima razmjere nepoštovanja presuda Ustavnog suda – što predstavlja totalnu degradaciju pravne države. Kakva je to država u kojoj nije provedeno približno oko sto odluka Ustavnog suda? Takve države nema jer kao takva ne može opstati – međutim, Bosna i Hercegovina egzistira kao skup neodrživih kontradiktornosti.



Obzirom na navedeno uloga medija je od krucijalne važnosti da bi „da stvari u društvu ne bi izmake kontroli“ jer je frustracija građana u ogromnoj razmjeri i svjedoci smo da su javna okupljanja često eskarala u destrukciju. Dakle, i iskra je dovoljna da zapali opće nezadovoljstvo građana koje u tili čas dobija formu nekontrolisanog bijesa, a što uz nesavjesnu medijsku eskploataciju može da eskalira u destruktivne procese nesagledivih razmjera. Stoga, uloga medija u tranizicijskim društvima je od izuzetne važnosti, i njihova uloga je znatno različita u odnosu na uređena društva, jer svaki medij, faktički, potencijalni je faktor stabilnosti ili nestabilnosti – što u datim društvenim okolnostima može proizvesti ogromu korist ili štetu za građane i kompletno društvo.

Međutim, te kalkulacije o postojanju rizika za društvo ne može biti alibi za restrikcije javnih sloboda i informisanje koje narušava osnovne principe profesionalnog novinarstva i moralnog kodeksa medijskih djelatnika – a što jeste stvarni demokratski izazov sa kojim treba da se izbori slobodno novinarstvo.

* * * * *
Sa čime se danas susreću mediji i da li su na razini zadatka koje pred njih postavlja kompleksna društveno-politička situacija u BiH? – delikatno je pitanje a čiji odgovor nužno proizilazi iz stepena realizirane ili upotrebne slobode koja je u općedruštvenoj funkciji, a proizilazi iz ograničene kontrole institucije društva na kojima počiva – dakle, prije svega sudske, izvršne i zakonodavne vlasti, a čije nadležnosti su limitirane međunarodnim protektoratom kao posljedicama koje prozilaze iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.



Dakle, BiH je na papiru suverena, slobodna i pravna država, dok je u praksi sve to reducirana, dovedeno do nefuncionalnosti ili potpuno derogirano u pojedinim sferama ili djelovima državne teritorije.

Odnos medija prema svim tim osjetljivim i frustrirajućim pojmovima, stvarima i otvorenim pitanjima suštinski determiniraju uređivačku politiku pojedinih medijskih kuća – jer su one, faktički, pri svom ustanovljenju ideološki definisane, a time i programski profilisane, pa se prema određenim javnim faktima odnose aformativno ili ignorantski.

U svemu tome, kroz prelamanje sfera uticaja centara moći, prije svega putem medijskih propagandnih mašinerija, građani su zbunjeni jer ostaju uskaćeni za suštinske informacije na kojima počivaju odnosi koji im čine životnu egzistenciju i svakodnevnicu. Međutim, ono što je vidljivo u tim igrama bez granica jasno je da su građani u fokusu svih tih manipulacija ali se na sve načine želi predstaviti da su oni nemoćni da bilo šta promjene. Naravno da se to ne poklapa sa istinom ali je očito da su medijske magle u mnogome uspjele da zatvore prividan krug besmisla, akoji je u velikoj mjeri postao stvaran uslijed širenja demokratskog slijepila.

2.2.2018. godine