ELMEDINA MUFTIĆ: Stani, Bošnjače, na granice Bosne, i čuvaj je, ne daj da nam svako malo prljave obuće po bosanskim ćilimima gaze. Stani, Bošnjače, na granice Bosne, nek tvoje prisustvo bude znak da se svi moraju izuti i noge u rijekama bosanskim oprati, pa tek onda u Bosnu kročiti. Probudi se, Bošnjače, razvij zastavu s ljiljanima, i ponosan na svoju prošlost, pomiluj sadašnjost i nasmij se budućnosti.

Spavaš, Bošnjače. Spavaš mirnim snom, dok oko tebe vlada nespokojni mir. Spavaš, jer misliš da snom možeš pobijediti javu. Spavaš, jer su te ubijedili da su snovi bolji od života. Spavaš, jer misliš da uspavan nećeš čuti kako te prošlost opominje, sadašnjost treba, a budućnost očekuje. Spavaš, jer si umoran od grmljavine topova i detonacija granata, pa ti prija tišina koju donese mir. Spavaš, Bošnjače, u uvjerenju da i drugi spavaju kao ti. Spavaš, jer misliš da su se i drugi zaželjeli mira, da je i njima dosta grmljavine koju stvara oružje. Spavaš, jer vjeruješ da i drugi imaju lijepe snove... Spavaš i ne slutiš koji nespokoj vlada oko tebe.

I dok ti spavaš, Bošnjače, drugi su već odavno budni. Drugi imaju planove za tebe. Drugi žele da ti prekroje prošlost, otmu sadašnjost i ubiju budućnost. Dok ti spavaš, Bošnjače, drugi za tebe žive život; njima nikad nije bilo teško slušati grmljavinu oružja, jer su oni uživali ubijajući tebe. Dok ti spavaš, Bošnjače, drugi oko tebe šire nespokoj, i čine sve da ti san potraje toliko dugo, koliko njima treba da sprovedu plan tvog nestanka. Spavaš, Bošnjače, tako bezbrižno i duboko, da ne čuješ kako prošlost nad tobom urliče, da te probudi, da te opomene. Dok ti spavaš, Bošnjače, drugi ti se igraju sa vjerom, državom, nacijom, jezikom. Dok ti spavaš, Bošnjače, dušmani ti o glavi rade.

Probudi se, Bošnjače. Domovina te doziva, treba te, budnog i sabranog. Probudi se, Bošnjače, jer tišina koja oko tebe vlada je nespokoj, koji šire oni što žele tvoj nestanak, koji imaju za cilj da te unište, kako bi ti domovinu podijelili. Probudi se, Bošnjače, jer ti si jedini garant opstanka Bosne. Probudi se, Bošnjače, glasovi prošlosti te opominju na emanet koji si na sebe preuzeo. Probudi se, Bošnjače, da čuješ kako te dozivaju hrabri sinovi Bosne, koji su životima branili njezin opstanak i tvoju prošlost, sadašnjst i budućnost. Probudi se, Bošnjače, umij se hladnom vodom iz bosanskih rijeka, odagnaj mrtvilo sna i pogledaj stvarnost života. Vidjet ćeš, a i čut ćeš, da je tišina koja vlada oko tebe puna nespokoja. Da glasovi koji te iz prošlosti dozivaju u sebi nose brigu za tobom. Progledaj, Bošnjače, kako bi jasno vidio stvarnu sliku svijeta oko sebe. Kad progledaš i pročuješ istinskim čulima, spoznat ćeš da topovi jesu utihnuli, ali da ih dušmani i dalje drže okrenute prema tebi. Progledaj, Bošnjače, kako bi vidio Potočare, Tomašicu, Crni vrh... Poslušaj i čut ćeš tihi jecaj onih koji još uvijek ukopavaju posmrtne ostatke svojih najmilijih. Probudi se, Bošnjače, vidjet ćeš da dušmanima i uspavan smetaš. Probudi se, da vidiš kako ti prekrajaju prošlost. Probudi se, da čuješ šta o tebi govore u sadašnjosti. Progledaj, da vidiš kako ti pripremaju nove grobnice u budućnosti.

Probudi se, Bošnjače, jer svaki sekund tvoga sna uzima sekund tvog života. Probudi se, Bošnjače, jer si odgovoran za budućnost i one koji će da te naslijede. Probudi se, Bošnjače, jer budan zadaješ strah dušmanima Bosne. Probudi se i ustani, jer kad god si, Bošnjače, ti uspravan, Bosna je jaka i sigurna. Hodaj, Bošnjače, jer tvoj korak znači život, mir i slobodu. Stani, Bošnjače, na granice Bosne, i čuvaj je, ne daj da nam svako malo prljave obuće po bosanskim ćilimima gaze. Stani, Bošnjače, na granice Bosne, nek tvoje prisustvo bude znak da se svi moraju izuti i noge u rijekama bosanskim oprati, pa tek onda u Bosnu kročiti. Probudi se, Bošnjače, razvij zastavu s ljiljanima, i ponosan na svoju prošlost, pomiluj sadašnjost i nasmij se budućnosti.

Progledaj, Bošnjače, nek dušmani iz tvog pogleda pročitaju odlučnost , onakvu kakvu su čitali njihovi preci iz pogleda tvoji predaka. Neka tvoj pogledu bude poruka da znaš ko si, odakle si, i kome pripadaš. Neka im tvoje prisustvo čita lekciju da se u Bosnu dirat` ne smije, da su na Bosni mnoga carstva padala, da je Bosna tvoj život, i da se samo preko tebe mora preći da bi se do Bosne došlo. Pogledaj ih, Bošnjače, pogledom koji ne prijeti, nego upozorava, da se više nikad neće ponoviti prošlost u kojoj su te ubijali, a ti im nož krvavi ljubio, i zaboravljao i prije nego li si upamtio da je tvojom krvlju zemlja bosanska natopljena. Probudi se, Bošnjače, i reci im da je prošlo vrijeme kad su te tjerali da o sebi govoriš kako ništa ne vrijediš, kako ti „`odža zavija k`o pas“, „a zemlja zaudara Mu’ammedom“. Probudi se, Bošnjače, jer dok ti spavaš, u kući do tvoje oni drugi svoju djecu uče kako si im ti opasnost koje se moraju riješiti, da bi mogli živjeti. Probudi se, Bošnjače, jer nespokoj se nadvio nad tobom i Bosnom....