Aziz HUREM:

Kazivali su bir vaktile da je u mojoj maloj čaršiji jednog pazarnog dana se dobro razgalamio jedan postariji čovo na sred pijace i u svom zanosu kad je primijetio da ga večina sluša šta on besjedi dodao: „Na dunjaluku postoje samo dvije vjere, - muslimani i anamo oni – i nema više vjera“.

Da li je to bilo za austrugarskog vakta ili za vrijeme neke od mnogih Jugoslavija, u ovom momentu nije važno. Važno je da muslimanima nije bilo baš najbolje (a ispravnije bi bilo kazati da im je bilo najgore) u tim mnogobrojnim državama i režimima. Bit će da taj čovo nije znao drugačije kazati da su se svi okrenuli protiv muslimana i na njih se okomili. Iako nije vjerojatno daleko hodio ali mu je bilo jasno i bio je duboko svjestan da im te tamošnje vlasti nisu naklonjene.

Da ne bi sada po stoti put obrazlagali na dugo i na široko kako im je ili kako nam je bilo u zadnjem stoljeću, preče nam je da vidimo kako nam je danas, ili kako će nam biti sutra.
Muslimanskim državama i muslimanskom Svijetu općenito uglavnom nije naklonjen taj zapadni industrijski razvijeni i „demokratski“ Svijet. Bude tu ponekad i ponegdje neki državnik ili visoko rangirani političar koji bi htio i mogao nešto učiniti za muslimanske zemlje ali najčešće bude usamljen i na koncu spriječen.

U našoj bosanskoj (ne) kulturi kad neko prema nekome u svojoj nemoći želi da iskaže bijes ima običaj opsovat: “j...mu pas mater“ ili “pas mu mater“. A drugi koji bi to čuo, u namjeri da smiri buru dodaje: pusti, nemoj, šta ti je njegova mati kriva.
Da li je baš tako?

Bez obzira na sve škole, na znanje, imanje i obrazovanje koje posjeduje neki vladar, državnik, nacionalni vođa, političar.. nije dovoljno i kompletno ukoliko taj dotični nije prošao kroz očevu i majčinsku školu – a posebno majčinsku.

Sve studije, analize i psihoanalize pokazuju da: od kako su kormilo pojedinih država preuzeli oni koji nisu rasli i odrasli, gajeni i odgajani u okrilju obadva roditelja u porodičnoj harmoniji uz moralno vaspitanje a posebno oni koji su odgajani bez majke da takvi kada im se pruži prilika nanose društvu največa zla i nevolje.

Ne postoji ni jedna majka na Svijetu koja će svome djetetu ostaviti u amanet da mrzi neke ljude, narode, njihovu vjeru, kulturu, da pravi smutnju i širi netrpeljivost, da bude ubica, kradljivac, zločinac, a pogotovo da povede narod u besmisleni rat protiv drugog naroda. Ukoliko bi se to desilo – kao što je bilo rijetkih slučajeva u povijesti - onda su te majke prošle kroz svojekakvo mašinsko odgajanje i djetinjstvo bez roditeljske ljubavi.

Lenjin, koji je kao dječak ostao bez oca, a odmah iza toga mu objesiše i starijeg brata, - napravio je ne zapamćena zlodjela baš prema svom narodu.

Tito, isto tako kao dječak od petnaest godina ostao bez majke – da ne spominjemo njegova ni dobra ni zla – znamo vrlo dobro kakav je bio i šta je radio.

(Profesor Ivo Banac pokazao je da Titovo sudjelovanje na strani antihitlerovske koalicije ne može opravdati totalitarni režim Josipa Broza Tita. Iza Tita su ostale stotine tisuća ubijenih i stotine tisuća političkih zatvorenika. Nedvojbeni znanstveni dokazi i utvrđene povijesne istine pokazuju da je titoizam po svim svojim karakteristikama bio autoritativno-diktatorski režim, da su zločini njegova režima proizvod sustava i tvornica smrti a ne nesretni slučaj ili pogreška.)

Hitler je isto tako kao dječak ostao bez oca sa kojim je često dolazio u sukob i dobijao batine a, kao mladić od osamnaest godina i bez majke. Nije imao sreće ni sa ženama. Neke studije govore da je bio nesiguran, impotentan, mazohist i sadist, neurotičan, narcisoidan,...... Direktno i indirektno je odgovoran za smrt šezdeset miliona ljudi.

O Staljinu čije ime u prevodu znači – čelični čovjek – nije potrebno ništa govoriti. Njegov sin Jakov koji je u II-gom svj. ratu zarobljen od strane Nijemaca i ponuđen u razmjenu – Staljin je odbio razmjenu. Stoga se nije čuditi ni za smrt ostalih dvadeset miliona Rusa koji se njemu stavljaju na vrat.

*****
Ni danas se mnogi od ovih naroda predvođene ovim vođama ne vole i ne mrze ništa ni manje ni više nego su se voljeli i prije stotinu godina ali kao da su se generalno i planski odredili i obrušili na muslimane od Myanmara preko Arapskog svijeta i Bosne do najzadnje pokrivene muslimanke u Francuskoj i Holandiji.

Šta znači kada vice-premijer jedne znamenite evropske države izjavi u sred Beograda da je Kosovo ne sumnjivo jedan dio Srbije – na zaprepaštenje svih zvaničnika E unije. To ne znači ništa drugo nego da Srbi jednog dana ponovo krenu tenkovima na Albance- muslimane. Svojim provokativnim svakodnevnim izjavama protiv islama i muslimana nastoji ne sumnjivo uzase pridobiti sve one koji su još davno okrenuti na suprot Bosne i Kosova, odnosno protiv muslimana ovih dvaju država. Da bi na kraju pokušao ublažiti svoju izjavu kao da je tobože njegov intervju pogrešno interpretiran. Možda bi to i mogao neko povjerovati da intervju nije vođen na Njemačkom jeziku i da baš ovu i ovakvu izjavu nisu zabilježili svi evropski mediji, kao i izjavu prije nego je postao vice-premijer: da je Kosovo srce Srbije. Takve izjave narušavaju i onako krhki mir u Jugoistočnoj Evropi. Njemački CSU - političar Bernd Poselt zatražio je ostavku ovog već davno deklarisanog islamomrsca i antisemita nakon ove izjave.
Ovaj zubotehničar, Dodik, Vučić, Orban, i sva njihova radikalna bratija su Putinovi trojanski konji zaduženi za destabilizaciju u regionu i ponovno otvaranje pitanja Kosova a zatim i Bosne. Taj isti vice-premijer i zubotehničar je nedavno od svog sabrata u Banja Luci primio orden za svoj proruski angažman i nacionalističku propagandu.

Pitanje je da li bi dotični gospodin zauzeo takav stav da na Kosovu nisu u pitanju Albanci-muslimani. Ili zašto se tako ili slično ne izjasni protiv Crne Gore a u korist Srbije koja je isto tako nekada bila u njenom sastavu na ovaj ili onaj način.

Kosovo i BiH su dveje države sa večinskim muslimanskim stanovništvom i jedne od rijetkih u kojima trenutno ne puca puška i ne marširaju vojske.

Nakon izdavanja „Pjesmarice“ u kojoj se na jednom mjestu kaže: „mi ćemo ostvariti sedmi milion“ (poznato je da je u Drugom svj. Ratu ubijeno šest miliona Jevreja – u ovakvoj atmosferi koja vlada u Evropi nije teško pretpostaviti iz kojeg naroda i koje religije bi bili taj sedmi milion) i u kojoj se veličaju nacionalističke ideje iz vremena Hitlerovog Rajha večina zvaničnih političara Evrope osuđuje i traži raspuštanje i zabranu Studentske bratovštine (Burschenschaften) u Njemačkoj i Austriji a koje vuku tradiciju iz vremena nacionalnih pokreta u 19. stoljeću, kada su propagirali domoljublje. Poslije 2. svjetskog rata studentske bratovštine slove kao okupljališta konzervativno-nacionalističkih snaga.

U jednoj prethodnoj kolumni sam naveo da je dotični vice-premijer bio jedno vrijeme zet največeg balkanskog koljaća već sada mrtvog i njegove cece. Pa obzirom da u Beču živi oko stotinuipedeset hiljada Srba iz Bosne i iz Srbije koji su njegovi vjerni glasaći bez izuzetka i koji su mu dobrano pomogli da na izborima tako dobro prođe – zadužili su ga – da Baji iz Laktaša pomogne rušiti Bosnu a Srbija da se nada u povratak Kosova i da i dalje drži Sandžak u vazalnom halu.

-Politički brakovi nisu nikakva novost. To se lahko izrežira kad neko iz vrha ili duboko iz pozadine vuče koordinate. Tako je bilo i sa vice-gradonačelnikom Beča i zamjenikom g. Štrahe – Johanom Gudenusom.

I njemu su Srbi napakovali i dobro poturili Tajanu iz Banjaluke koju je uz svu crkvenu pravoslavnu pompu vjenčao u Banjaluci uz prisustvo između ostalih i traktoriste iz Laktaša. To je bio jedini kandidat za ministra kojeg predsjednik Alexander Van der Bellen nije htio imenovati te je ovaj ostao bez ministarske fotelje. Da li je zadužen ili to čini po svojoj volji da redovno posjećuje Ljetne kurseve na Lomonosowu univerzitetu u Moskvi teško je dokučiti , ali ako pogledamo sa kim je u sprezi ne treba mnogo nagađati, samim time da je zadnji put još u Januaru ove godine učestvovao u Banja-Luci na obilježavanju neustavnog dana eresa i čiju posjetu svaki normalan čovjek razumije kao provokaciju. Zašto gospoda iz vrha njegove partije ne dozvoljava otvaranje Burschenschaften-arhiva – postaje tek sumnjivo njihovo djelovanje i program.

I, kao što sa početka ove priče največi zločinci dvadesetog vijeka nisu imali sretno djetinjstvo i mladost, tako isto je i ovaj vice-premijer bio kopile te ga je majka nakon nekoliko godina dala u dom za nezbrinutu djecu, tako da je rastao bez ikakve roditeljske ljubavi i čisto mehanički odgajan.

Ne znam da li je uopće potrebno pitati se : ko je kriv za ne odgojeno dijete i na kraju za čovjeka koji nosi nered i sije mržnju. Naravno, ,,najveću odgovornost nose majke koje su ih rodile, a potom i društvo koje im je omogučilo ne brigu za djecom.

Pa zato i još zbog mnogo čega kada ga vidim na TV, njega i njegovu svitu otme mi se iz usta: j.....mu pas mater.