Veliki jubilej
DVADESET GODINA ŠKOLE BOSANSKOG JEZIKA LONDON
Autor: Fikret Artuković
Objavljeno: 04. Mar 2018. 15:03:04

Prva generacija Bosanske škole, desno vidimo učitelja Sabita Sejdića



Melihi Smajić, voditeljica Bosanske škole u Londunu
Ove godine, 07. februara 2018.g. ''Škola bosanskoga jezika London'' je obilježila svoj veliki jubilej, 20 godina svog neprekidnog postojanja i rada. Proslava ovog jubileja je održana u Londonu gdje se okupilo stotinjak bivših i sadašnjih učenika škole, roditelja, nastavnog osoblje i prijatelja da obilježe jubilej, da zahvale i odaju počast najistrajnijoj aktivistici ove škole, voditeljici ove škole učiteljici Melihi Smajić. Također da se zahvale nastavnom osoblju: Sabitu Sejdiću, Hasniji Smailbegović, Nadiji Danović, Mirsadu Avdiću, Selmi Popović, zatim i roditeljima i svima onima koji su potpomagali ovu školu u kriznim momentima: dr. Šahzi Hatibović Kofman, koja je pomogla kod osnivanja i registracije škole, zatim profesorici Emini Rizvanbegović, voditeljici najstarije škole bosanskoj jezika iz Kitchenera, Ontario, koja utvrdila nastavni plan i program, Emiri Smlatić koja je pokušala voditi kreditni kurs za srednjoškolce, ali nažalosti nije bilo zainteresirani. Osim pomenutih bilo je još mnogo pomagača volontera, većinom roditelja djece, dugačak bi taj spisak bio da ih sve nabrajamo.

''Sve radim srcem, to je moja borba za našu BiH, radim uz naš narod bez kojeg ne bi moglo biti ovakvih rezultata'', ovako nam kaže voditeljica škole, učiteljica Meliha Šahbegović Smajić.

''Sav svoj život sam posvetila učenju djece, prvo u Derventi gdje sam rođena, gdje sam završila učiteljsku školu ''Hasan Kikić'', gdje sam inače živjela i radila, pa onda u izbjegličkim kampovima po Sloveniji, gdje sam neumorno radila sa djecom, često traumatiziranom ratom i dramom izbjegličkog života po neuslovnim kampovima, pa onda eto u ovdje u Kanadi, bez prestanka sve do sada, a ako Bog da i od sada dok god se bude radno sposobno''.

Detalj iz Bosanske biblioteka pri Centralnoj gradskoj biblioteci London


Škola i nastavno osoblje su tokom svih ovih godina prolazili kroz razna iskušenja i teškoće, naročito u početku je bilo puno drame. Pravljenje prvog spiska djece školskog uzrasta je pričinjavalo veliku teškoću jer tek pristigle izbjegličke porodice nisu bile uvezane niti su se međusobno poznavale, dokazivanje da je bosanski jezik zvanični jezik međunarodno priznate države BiH a ne srpsko-hrvatski kao što je bilo u SFRJ, nastavni program, nedostatak udžebnika i literature, razni pritisci od strane roditelja i drugih zajednica sa prostora bivše zajedničke države.

Snagom svoje volje, upornim radom i velikom ljubavlju prema djeci i svojoj domivi BiH, se stalo i opstalo. Uz neumornu učiteljicu Melihu, jedan od glavnih inicijatora i voditelja ove škole je dugo godina bio omiljeni učitelj iz Modriče, Sabit Sejdić, koji je svojim 30-to godišnjim učiteljovanjem u Modriči, i kasnije po izbjegličkim kampovima u Mađarskoj, bio jedan od glavnih oslonaca i stratega ove škole. Neumorno je radio, sa majmlađim uzrastom djece, sve dok je bio radno sposoban. Jednom je prilikom za sedmičnik Sabah izjavio: ''Meni rad u ovoj školi pričinjava zadovoljstvo, na mene djeluje relaksavajuće, kad bi samo imali više udžbenika i literature za našu djecu, mi nastavnici bi bili presretni''.



Znači nakon dvogodišnje borbe i priprema, školska vrata su prvi put otvorena 28. februara 1998. g. u okviru programa za međunarodne jezike u G.A. Wheable Centre London, kao dio kanadskog obrazovnog sistema obrazovanja djece od predškolskog uzrasta do 8 razreda. Čim je bosanski jezik ubačen na listu ponuđenih kurseva u ovom centru, škola je odmah počela sa svojim radom, finansirana je znači od strane kanadske vlade. Da se ovo ostvari uz pomenute aktiviste pomogla je i direktorica G.A. Wheable Centra, Madeline Hardy.

Od tada za ovih 20 godina rada ove dopunske subotnje škole kroz nastavni progarm je prošlo ukupno 185 učenika. Prvih godina su bila čak tri razreda, a danas ovu školu pohađa 26 učenika, među ovim đacima ima djece čiji su roditelji iz prve generacije ove škole.

Dio dječije folklorne grupe


U sklopu škole djeluje dječija folklorna grupa koja zbliživa djecu, njihove roditelje, zajedno putuju i nastupaju kad bude prilike. U Centralnoj gradskoj biblioteci London osnovan je odjeljak za bosasnki jezik o čemu voditeljica Meliha kaže: ''Pokrenula sam akciju ubacivanja bosanskih knjiga u Centralnu biblioteku, to je bilo 2003.god., rukovodstvo te kanadske ustanove je teško pristalo, tek kad sam donijela potrvdu o bosanskom jeziku, pristali su. Univerzitetska biblioteka iz Sarajeva poklonija je knjige za ovu biblioteku koje je donio Emir Lekić. Zahvaljujem svim donatorima knjiga. Onda smo 2005. god. ubacili određen broj dječijih knjige u dječiji odjeljak biblioteke, ali su te knjige nažalost izbačene iz tog odjeljka jer nije bilo čitaoca''.

Detalj sa Jubileja


Na ovogodišnjoj proslavi bilo je svečano, bilo je emocija, ponosa, anegdota, dolazile su dirljive elektonske poruke bivših učenika sa svih strana, a mnogi od učenika su sada vrhunski stručnjaci u raznim oblastima i žive u raznim gradovima Sjeverne Amerike.

Ovom jubileju nije prisustvao niko od zvaničnih prestavnika Ambasade Bosne i Hercegovine u Kanadi, oni čak i ne znaju da ova škola postoji, a nije bilo ni prestavnika drugih bosanskih i bošnjačkih organizacija koje djeluju u Ontariju.

Ova škola je veliki primjer kako se treba boriti protiv asimilacije i očuvanja svog jezika, svoje kulture i običaja. Slična škola je djelovala dugo u susjednom gradu Kitchener koju su vodili Banjalučani, dok su bili radno sposobni, profesorica Emina Rizvanbegović i mr. Aljoša Mujagić. U ostalim gradovima nema ovako organizovanih škola, jedino pri džamijama u sklopu mektebske nastave ima nekoliko odjeljenja gdje se izučava bosanski jezik. Nastava na maternjem jeziku za djecu bh. iseljenika organizirana je većinom u okviru klubova i vjerskih organizacija i finansiraju je roditelji, odnosno članovi udruženja.

Obavijest roditeljima o početku rada škole, 7.februar 1998.


Grad London u Ontariju je specifičan po tome što se u njemu naselilo, sticajem okolnosti, dosta učiteljskog i nastavnog kadra sa velikim iskustvom i željom za odgajanje mladih, tako da je to možda razlog uspjeha jedne ovakve škole. Učiteljica Meliha je još radno sposobna, a šta će sa školom biti jednom kada ona ode u penziju, vrijeme će pokazati.

Ako se gleda cijela populacija bosanske dijaspore u Kanadi ova škola je jedna kap u moru. Ali veličanstvena i veoma značajna kap. Ona je kristalni primjer da se može kad se hoće, kad postoji volja i ljubav.

Šta za druge diljelove Kanade? Po podacima Ureda za statistiku Kanade, nakon popisa 2006.g. saznajemo da bivši srpsko-hrvatski jezik ukupno govore 132 300 osobe od čega bosanski jezik govori ukupno 12 790 osoba. Radi uporedbe hrvatski jezik govori 55330 osoba, srpski jezik govori 51670 a srpko-hrvatski jezik govori 12510. Statistika pokazuju da vremenom sve manje osoba govori bosanski jezik. Tako i ostali jezici. Podaci za godinu 2013 pokazuju da bosanski jezik u Kanadi govori 11380 a to je za 1410 osoba manje za ovaj period od sedam godina. Ova se razlika sve više i više povećava. Bilo kako bilo ''Melihina škola'' u Londonu nastavlja dalje. Svi učenici, bivši i sadašnji, njih ukupno 185, s ponosom ističu da govore, pišu i čitaju svoj maternji bosanski jezik, da veoma lako komuniciraju sa svojim roditeljima, i roditeljima njihovih roditelja, svojim prijateljima, sunarodnjacima i ostalima.

Dječija čestitka