MR. MILAN JOVIČIĆ: Svi ti igrokazi i cirkusijada, na našim prostorima, upravo se odvija i ovih dana, ne bi je niti Emir Kusturica mogao bolje izrežirati, u svome Andrić gradu! Da farsa i ironija, naše svakodnebnice, bude i još veća, koloritnija i upečatljivija, svakako se brine i ambasador Rusije, tovarišč Petar Ivancov, kao česti gost u kabinetu Milorada, uz njegovu rakiju prepečenicu i svinjski pršut, domaće Miloradove proizvodnje. Valjda će i razmisliti, koliko je poželjna osoba, jedne nam prijateljske zemlje, koja se ne bi ni na koji način miješala u unutrašnju politiku, države nam Bosne i Hercegovine!

Od Gazimestana i „balvan revolucije“ do današnjih dana, srpska su posla u fantaziji, postojanja i djelovanja srpskoga roda, na našim Balkanskim prostorima. Ne baveći se istorijskim činjenicama iz prošlosti, sa događanjima sa srpskim narodom od Kosovske bitke 1389. godine, do govora i poruka, na isti dan godine 1989., sa Gazimestana, Slobodana Miloševića, te njegove najave krvavog pohoda sa svojom „balvan revolucijom“, kao velikim zlom, koje smo mnogi osjetili, kao žrtve te sulude ideologije i politike, koju je vodio, srpski Vožd.

Gazimestan i Vožd Slobodan Milošević

Teško je i govoriti i pisati o takvim događajima, koje je istorija, da li dovoljno detaljno i sasvim istinito opisala i prenijela budućim generacijama, ostaje da se vidi, ali su svi ti događaji trajno obilježili sudbinu naroda ovog dijela Evrope. Očito je da je „vrag odavno zakucao na naša vrata i okupirao naše sudbine i sva naša životna događanja u ovim periodima“.
Na mnoga pitanja iz te davne prošlosti, da bi se objektivno našao valjani odgovor, moramo se duboko uvući i spoznati političke prilike toga vremena, uvažavati sve postojeće etičke norme, jer bi bila prava utopija sve to posmatrati iz savremenog doba, bez tih spoznaja. Rekao bih da se događaji iz tadašnjeg vremena ne mogu sagledavati jednostrano iz naše današnje perspektive, da ne bismo postali samo nesvjesnim trkačima u kružnome toku. Rezultat takvoga stanja i razmišljanja je generisanje raznih mitova, kojima smo skloni i koji se tragično naslijeđuju. Na ovaj način stvarani su i žive, mitovi o Kosovu i Kosovskom boju, te o srpskom vojskovođi knezu Lazaru, koji je svojom pogibijom bio predodređen za „izbor nebeskoga kraljevstva“. Zbog te odluke, koja se opisuje kao savez s Bogom, Srbi sebe smatraju nebeskim narodom“! (citat Noel Malcolm)
Može se postaviti i pitanje, da li smo tada, mnogi od nas shvatili i uzeli za Miloševićeve riječi i nakanu primjene takve ideologije, koja je mogla iz ondašnjeg sistema olako preći, u velikosrpsku i velikohrvatsku nacionalističku ideologiju. Na našu žalost, ta ideologija i te poruke, su se, uistinu, realizirale u nedjelima kroz agresorske aktivnosti, što je ponajviše osjetila i naša domovina Bosna i Hercegovina, posebno njen bošnjački korpus na našim prostorima, kao i dio srpskoga stanovništva iz Republike Hrvatske, u zloglasnoj operaciji „ Oluja „koji je značio progon građana srpske nacionalnosti, iz toga dijela Republike Hrvatske!
Nema više, kobnoga ideologa sa Gazimestana, evo ovih dana mu se u Srbiji i slavi godišnjica njegove smrti u Hagu (prošlo je 12 godina), ali su njegovi recidivi u postdejtonskom periodu, do današnjih dana, upravo i nastavili u kontinuitetu provoditi i ostvarivati njegove ideološke nakane.
Srpski narod se nije, niti za dlaku promjenio i osvjestio, oslobodio mitova nebeskoga roda, da se spusti na zemlju, da počinju razmišljati i djelovati, kao normalan ljudski rod.

Guslarski vojvoda iz Laktaša i samozvani Kralj, njegovih Srba

Dakle, „slijepoga Vožda“ naslijedio je, još veći i crnji nacionalista, separatista i guslar iz kriminalnog miljeja, Vojvoda iz Laktaša, samozvani, novi firer i Kralj, njegovih Srba, tzv. „dodikovaca“, koji baštine sve ideološke porive svoga Vožda.
Nije, nikakvo čudo, da se ovih dana, upravo u Srbiji i RS-u, javljaju i sljedbenici Vožda Slobodana, koji bi ga rehabilitovali, sa spomenicima i nazivima ulica i trgova, po njegovom imenu.
Dotle, njegov vojvoda i guslar iz Laktaša, samo proglašeni „Kralj" ovih suludih i mitskih Srba, Milorad Dodik, u ovoj izbornoj godini, kao „leteći gavran“ u svome helikopteru, na putu je od Laktaša, do Istočnog Sarajeva, do Srebrenice i često, na konsultacijama, do svoje „matične Srbije“, kao zamišljene domovine, svih Srba.
Dakle, ovaj razbijač i sospstvene domovine Bosne i Hercegovine, koju i ne priznaje, svojim nastupima i ubitačnom retorikom, svakodnevno je ponižava, rastura, omalovažava, unoseći sopstvene separatisičke ideje i vodeći politiku diskriminacije, prema stanovništvu, nesrba na njenom prostoru RS-a. Istovremeno bi htio, da se kao kandidat izabere i za Predsjedništvo, ove iste države, koju bi sa svojim jaranom, pajdašem i istomišljenikom, „čistokrvnim“ Hrvatom, Draganom Čovićem, prema zajedničkim nakanama, konačno i rasturili. U suludoj nadi, kako bi se njihove genocidne tvorevine i RS i Herceg Bosna, došle do vaskrsnuća, uz pomoć i srpske i katoličke Crkve i svih njenih vjerskih vjerodostojnika.

„Kralj“, guslar, u Istočnom Sarajevu i Srebrenici

Tako, ovih dana, državo-mrzac ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine, ovaj vojvoda i srpski „Kralj“, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik u Istočnom Sarajevu, otvarajući neku zdravstvenu ustanovu, ističe i značaj i postojanje i ove kvazi države Republike Srpske, koristi priliku da negira postojanje države, Bosne i Hercegovine.
Zatim, leti u Srebrenicu, da bi primio odlikovanje, od istoga svoga srpskog roda, za sve njegove „zasluge“ u negiranju i genocida i postojanja, sopstvene nam domovine, kao i za diskriminaciju Bošnjaka i Hrvata, u svome entitetu. Što bi naši stari govorili; „tuk na utuk“ ni u kome slučaju ovakvi postupci, bez učešća i Bošnjaka i Hrvata, na ovakvim manifestacijama, ne može stvarati povoljnu klimu povjerenja i pomirenja. Ovo je, još jedan veliki atak na osjećanja i učinjenu bol, porodicama iz Srebrenice i okoline, koji su izgubili svoje najmilije, kada su primorani ovo slušati i gledati, da se najvećem negatoru genocida, dodjeljuje ovakvo priznanje. Sramota neviđena i nečuvena?
Svi ti igrokazi i cirkusijada, na našim prostorima, upravo se odvija i ovih dana, ne bi je niti Emir Kusturica mogao bolje izrežirati, u svome Andrić gradu!
Da farsa i ironija, naše svakodnebnice, bude i još veća, koloritnija i upečatljivija, svakako se brine i ambasador Rusije, tovarišč Petar Ivancov, kao česti gost u kabinetu Milorada, uz njegovu rakiju prepečenicu i svinjski pršut, domaće Miloradove proizvodnje. Valjda će i razmisliti, koliko je poželjna osoba, jedne nam prijateljske zemlje, koja se ne bi ni na koji način miješala u unutrašnju politiku, države nam Bosne i Hercegovine!
Njihov mentor i zaštitnik, slavoriječiti i ulickani „Vučko“ iz Beograda, perfidno to sve posmatra i odobrava, u interesu nekih budućih dobrosusjedskih odnosa, bez mira i pomirenja, jer se povjerenje ne stiče na takav način ponašanja, njihovih „klovnova“ iz navedenih igrokaza, na ovim prostorima.
Nadati se, uz blagoslov Stvoritelja i njegovih izaslanika na zemlji, da se svi ti Srbi, konačno i spuste na zemlju, kako, sa visina ne bi posmatrali, sve naše nevolje i zla u ljudima i među ljudima, da svi zajednički koračamo pravim putevima u budućnost..