Politički komentar
MAHALSKA POLITIKA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 17. Mar 2018. 19:03:30

Oni ne vide ono što svi vide. Ne vide da se politička desnica u Bosni, ako je ima, razjedinjuje da bi se kao ujedinila, dok se politička ljevica, ako je ima, kao ujedinjuje da bi se razjedinila.


ŠTA JE DANAS U BOSNI POLITIČKA LJEVICE A ŠTA POLITIČKA DESNICA?
NIŠTA!
U BOSNI JE DANAS POLITIČKA MAHALA... MAHALSKA ILI KAFANSKA POLITIKA!


DR. MUSTAFA CERIĆ: Žao mi je što se lijevi politički blok u Bosni ne može suglasiti oko toga koje sve političke stranke pripadaju lijevom (would be) "ujedinjenom" bloku. Žalosnije od toga je, međutim, što se lijevi politički blok u Bosni ne može usaglasiti oko toga da li žele da se "objedine" ili da se u "jedine". To me podsjeća na vječnu dilemu u arapskom svijetu, koji još uvijek ne zna tačno da li treba da se politički "objedini" ili "ujedini".
Imanuel Kant je svoju "Kritiku čistog uma" bazirao na tri pitanja: Šta mogu da znam? Šta mogu da činim? I čemu mogu da se nadam? Nije mi poznato da se neko bavio "kritikom čiste politike". A ako bi se time bavio, vjerovatno bi, po uzoru na Kanta, magao postaviti tri slična pitanja: Šta mogu da smislim? Šta mogu da uradim? I čemu mogu da služim? To bi, vjerovatno, bila pitanja idealiste u politici. No, pošto je danas mali broj idealista, onda bi realisti, koji su danas dominantni u politici, vjerovatno, postavili ovakva pitanja: Šta mogu da slažem? Šta mogu da ukradem? Kako mogu da se izvučem? To je belli strašno, hrabro i naopako. Ali u tome i jeste tajna ovog vremena - sve je okrenuto naopako ("upside down"). Upravo o tome Slavoj Žižek, slovenski kulturni kritičar, filozof i psihoanalitičar, govori u svojoj knjizi "Hrabrost beznađa" ("The Courage of Hoplessness") na način da i kad smo pesimisti mi vidimo svjetlo na kraju tunela. Ali, kaže Žižek: - Tek kad sami shvatimo da je naša situacija skroz beznadna - kad vidimo da je svjetlo na kraju tunela zapravo prednje svjetlo voza koji nam se približava sa suprotne strane - teka tada shvatimo da se može dogoditi fundamentalna promjena".

O tome nam ovih dana govore bosanski političari na naše desno i naše lijevo uho. Govore nam o nadi u beznađu. Govore nam da je svjetlo na kraju tunela. Ali, oni ili ne vide ili se prave da su ćoravi da je to svjetlo, o kojem oni govore, prednji far lokomotive koja juri sa suprotne strane prema nama - i njima. Oni ne vide ono što svi vide. Ne vide da se politička desnica u Bosni, ako je ima, razjedinjuje da bi se kao ujedinila, dok se politička ljevica, ako je ima, kao ujedinjuje da bi se razjedinila.

U pravu je opasni Žižek - sve je okrenuto naopako u današnjem svijetu: kapitalizam se pretvara u socijalizam, a socijalizam sve više postaje kapitalizam; poslodavci sve više kukaju kako su ugroženi, dok izmoreni radnici šljakaju, šute i trpe; crkva ili vjera se sve više bavi politikom, dok se država ili politika sve više bave vjerom; politička ljevica sve više liči da političku desnicu, dok politička desnica sve više osvaja prostor političke ljevice. U Bosni je ovaj fenomen naopakosti još drastičniji u odnosu na ostatak svijeta. Jer, u Bosni se svaka loša stvar vidi tri puta lošijom nego što je u svijetu, a svaka dobra stvar izgleda tri puta manje dobra nego što je u svijetu. Tako i politička ljevica u Bosni, ako je loša tri puta je lošija nego drugdje u svijetu, kao i politička desnica u Bosni ako je loša tri puta je lošija nego drugdje u svijetu. Ako, pak, ima šta dobroga u bosanskoj političkoj ljevici, onda se to pojede na bosanskom mahalskom političkom ručku ili večeri. Isto tako, ako ima šta dobroga u bosanskoj političkoj desnici pojede se na bosanskoj mahalskoj minderskoj besjedi.
Tako sam doživio bosansku političku scenu ovih dana dok sam gledao kroz prozor šta se događa na desnoj i lijevoj političkoj opciji.

O desnoj političkoj opciji bit će govora nekom drugom prilikom, ako Bog da.

Ovaj put imam potrebu da kažem moju riječ o lijevoj političkoj opciji. Scena bosanske političke ljevice me u posljednje vrijeme posebno zaokuplja. Naravno, biti politički ljevak u Bosni nije skroz pogrešno, jer se bosanska ljevica ogradila od političkog jednoulja i, u zadnje vrijeme, poziva se na tradiciju antifašizma. Što je jako pohvalno. Dakle, Bosna potrebuje lijevu političku opciju ili izbor zato što je u Bosni još uvijek značajan broj nostalgičara za bivšim jugoslovenskim vremenom, gdje je lijeva politička opcija bila dominantna ili asolutna vlast.

Žao mi je što se lijevi politički blok u Bosni ne može suglasiti oko toga koje sve političke stranke pripadaju lijevom (would be) "ujedinjenom" bloku. Žalosnije od toga je, međutim, što se lijevi politički blok u Bosni ne može usaglasiti oko toga da li žele da se "objedine" ili da se u "jedine". To me podsjeća na vječnu dilemu u arapskom svijetu, koji još uvijek ne zna tačno da li treba da se politički "objedini" ili "ujedini". Bivalo je i jednog i drugog, ali nikad nije potpuno zaživilo u praksi ni jedni ni drugo - ni "objedinjavanje" ni "ujedinjavanje" arapskog svijeta. Rahmetli Muamer Gadafi je bio za apsolutno ujedinjenje arapskog svijeta pod uvjetom da on bude glavni, dok je rahmetli Sadam Husejn bio za apsolutno objedinjavanje arapskom svijeta pa makr to bilo i s upotrebom sile.

Bez namjere da ova usporedba osicira, na bilo koji način, na bosanske lidere ljevice, ali mi je zanimljiva javna rasprava među lijevim bosanskim političarima, od kojih moju pažnju naročito privlači Željko Komšić. Moram reći da me njegov politički govor o ujedinjenju bosanske ljevice oduševljava na isti način kao što me je svojevremeno oduševljavao govor Muamera Gadafija o ujedinjenju arapskog svijeta. To je, zaista, sjajna i patriotska politička priča. No, njoj fali samo jedna mala sitinica, kao što je falila i Gadafiju, a to je skromnost i dosljednost. Nije to lahko imati - skromnost i dosljednost u politici. To imaju smo veliki ljudi i velike politike. Mahalska politika nije velika politika. Mahalska politika je samo mahalska politika i ništa više.

Naivno, ali očekovao sam da se bosanski lijevi politički blok može izdići iznad mahalske politike radi bosanske državne politike. Shvatio sam, međutim, da su moja očekivanja iluzija. Iluzija su zato što sada vidim da Željko Komšić nema namjeru da jača bosansku ljevicu, već da to što je još malo ostalo dokrajči. Zato bosanski desničari mogu trljati ruke - Željko Komšić će im završiti posao na najbolji i najjeftiniji način svojom kandidaturom za člana Predsjedništva države Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata. To je najbolji način da od bosanske ljevice ne bude ništa.

Nadam se da je ova poruka jasna i bosanskoj političkoj ljevici i bosanskoj polititičkoj desnici - sve će biti naopako dok se sve ne ispravi ili uspravi naiskreno i naparvo!

Dotada, dragi moji, ostajte mi živi, zdravi i hrabri u bosanskom političkom beznađu!