Zadnjih nekoliko dana ne mogu odagnati pitanje koje mi titra pred očima, s kojim liježem i s kojim se budim:

Jesmo li (trebali biti) zločinci...?

Jesmo li zločinci jer nas naše majke nisu učile da ubijamo i koljemo druge i drugačije?

Jesmo li zločinci što nismo u kumovima, komšijama, učiteljima i profesorima koji nisu 'naše farbe' gledali svoje prve žrtve i da nam njihova smaknuća (po)služe kao inicijacija "muškosti"?

Jesmo li zločinci jer im nismo srušili crkvu k'o oni nama džamiju? I kapelu.... I spomenike na groblju što im nismo polupali i od komada podzidali put?

Jesmo li zločinci, možda, zbog toga što nismo pravili logore?
Jesmo li zločinci jer nismo napravili bar neku masovnu grobnicu sa tijelima njihovih žena i nejači? Ili, možda, od te jedne, nepostojeće, napravili dvije ili tri sekundarne?

Jesmo li zločinci zato što nismo htjeli prljati ruke krvlju njihove djece, žena i staraca, k'o što su oni svoje uprljali? Ustvari, nisu oni uprljali ruke jer krv ubijenih nije prljava, oni su prolili toplu bosansku krv na čisto bosansko tlo jer su imali uprljane i pogane duše svoje.

Jesmo li zločinci, o zločinci, što nismo došli u vaša sela i silovali vaše majke, i vaše kćerke, i vaše sestre, i vaše supruge?

Jesmo li zločinci zato što nije naša vojnička čizma tek novorođenom vašem djetetu sićušno tijelo zgazila?

Jesmo li zločinci što vam nismo dozvolili da uđete i u sva sela naša, čaršije naše i gradove naše i napravite veće pokolje, ogavnija silovanja ili da, bar, otvorite još mnoge logore i koncentracione kampove?

Jesmo li zločinci i zato što ipak postoje dijelovi Bosne gdje niste uspjeli otvoriti masovne grobnice?

Hej, pogledajte kartu sa ucrtanim masovnim grobnicama gdje se nalaze!

Jesmo li zločinci zato što se nismo predali i pod vaš nož svoje vratove povili?

Jesmo li zločinci i zato što smo toliko naivni pa gotovo da zaboravljamo šta ste nam uradili?

Jesmo li zločinci što stalno želimo u vama gledati svoje komšije i sunarodnjake, kao što to stoljećima i jesmo, a ne svoje neprijatelje i smrtne protivnike?

Jesmo li zločinci jer nas niste sve pobili i raselili?

Jesmo li zločinci i zato što ipak i dalje s vama trgujemo, radimo, sarađujemo,... a vi ste svi u ratu kuhari bili!
Jesmo li zločinci što nismo mi haubicama gađali naseljena mjesta koja ste bili zaposjeli?

Jesmo li zločinci jer vam stalno spominjemo da ste zločinci?
Jesmo li zločinci jer nismo vašu djecu kroz nišane snajpera gledali? I gađali! Da, i gađali!

Jesmo li zločinci što nismo vršili opsadu Beograda ili mu dotoke vode, struje, hrane,... spriječili?

Jesmo li zločinci i zato što srećemo prave krvnike i prave zločince na ulicama, u policiji, politici, državnim službama,... i, gotovo ništa više od negodovanja ne činimo?

Jesmo li zločinci i zato što nakon rata nismo putem osvete krenuli?
Ili....
Ili smo zločinci jer smo se (od)branili?
Ili smo zločinci jer smo se suprotstavili i onda i ondje gdje se niste nadali?
Ili smo zločinci jer smo vam u gluha doba noći na položaje dolazili i golim rukama oružje otimali?
Ili smo zločinci jer smo vas na svakom ratištu vojnički pobijedili?
Ili smo zločinci što smo vas goloruki i gotovo bez igdje išta, porazili i razbucali?
Ili smo zločinci jer smo od vaših municiju i oružje kupovali, jer drugačije nismo do njega mogli doći?
Ili smo zločinci jer bi vas u svakom kutku Bosne porazili da nas nisu svjetski i euro-planeri zaustavili?
Ili smo zločinci što više ne spavamo i sada znamo ko ste?
Ili smo zločinci što više nećemo da šutimo?
Ili smo zločinci jer vi, u biti, kada pogledate u ogledalo vidite svoje zločine koji vam ne daju rahat živjeti ni rahat spavati?
Ili smo zločinci jer pamtimo, govorimo i djecu učimo ko ste i kakvi ste bili i kakvi bi mogli ponovo biti?

Jesu li Bužimljani zločinci jer vam nisu ni prismrditi Bužimu dali?

Jesu li Bužimljani zločinci jer vam nismo dali da nam rušite džamije, silujete majke i sestre, koljete starce i ubijate djecu? Osim haubicama, bagro kukavička!

Jesu li Bužimljani zločinci jer su vas porazili. Svakako i na svakom polju! I vaši vojnici o tome govore!

Jesu li Bužimljani zločinci jer su vam Hamze, Gazije, Tajfuni, Žuti mravi,... ma svi, sve planove poremetili i kukavičkog jadnika – vašeg komandanta - koji se godinama u perikama i suknjama krio – ranili i isprašili?

Pitam se...
Jesmo li (trebali biti) zločinci...?

Pitam se, da li žrtva može biti zločinac. Može, ako je odbrana zločin.

Pitam se, može li narod i zemlja pod agresijom biti zločinački narod. Može, ako je odbrana zločin.

Pitam se, može li se ičim na svijetu mjeriti vaš zločin. Ne može. Ničim. Ma šta vi radili.

Ne. Nismo (trebali biti) zločinci. Nikada!!!