70 godina od pobjede nad informbiroom / 1948-2018.
POBJEDA DAVIDA NAD GOLIJATOM
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 28. Jun 2018. 16:06:53

Piše: Prof. dr. Adamir Jerković: I pored „hladnoratovske“ scenografije u koju pokušavaju utopiti BiH, ipak postoji odlučnost bh strane da svoju državu učini uistinu nezavisnom i potpuno suverenom. Predstoji sada jedan naporan put koji treba pronaći u sadašnjem galimatijasu i stalno istrajavati na njemu. Pobjeda, naravno, nije upitna. Pobjeđivali smo u svim etapama hiljadugodišnje povijesti. Ne zbog toga što je hrabrima sreća sklona već zbog iskonske pravde koja je uvijek bila na strani ugroženih naroda. Borci Armije RBiH hrabrost su potvrdili u posljednjem ratu kada su branili tekovine partizana izvojevane u oslobodilačkoj antifašističkoj borbi po kojima Bosna i Hercegovina nije ni muslimanska, ni srpska ni hrvatska već i sprska i hrvatska i muslimanska (bošnjačka).


Navršilo se sedamdeset godina od ideološkog sukoba Staljina i informbiroa sa jugoslovenskim „revizionističkim“ rukovodstvom, kako je kvalifikovan Titov režim. U tom historijskom državnom sukobu dva koncepta, koji je izazvao Staljin pobijeđen je Sovjetski savez. U teškoj rovovskoj borbi odbranjeno je pravo malog naroda na vlastitu misao i samostalan put na principima ravnopravnosti, protiv svih oblika isključivosti.

Pobjeda nad informbiroom značajna je 70 godina poslije da se ne zaboravi pozadina slučaja i pokaže zavađenim narodima sa prostora bivše Jugoslavije dokle dovodi sluganstvo i nekritičko prihvatanje tuđih ideologija. Iskustvo govori da to nikome nije donijelo dobro. Bosna i Hercegovina koja je tragično zahvaćena agresijom danas je postala poligon gdje se miješaju strane ideologije, a narod koji je već odavno postao sluđen ne može da razazna pogubnost ovog ruleta.


Prije 70 i više godina nastao je informbiro, organizacija čvrsto kontolirana i dirigovana od SSSR, koja je bila prilagođena vođenju hladnog rata u podijeljenom svijetu s blokovskih pozicija. Moskva je kanila IB pretvoriti u sredstvo za širenje moći i uticaja sovjetske države u svijetu, a na ideološkoj ravni za jačanje (ruko)vodeće uloge KPSS u međunarodnom komunističkom i radničkom pokretu. Bio je to pokušaj efikasnijeg sprovođenja blokovske politike podjele svijeta nakon 1947. kada je došlo do zaoštravanja međunarodnih odnosa.

U proljeće 1948. počelo je da „škripi“ u odnosima između tadašnjeg Sovjetskog saveza i zemalja narodne demokratije na jednoj strani i male Jugoslavije, na drugoj. Narednih mjeseci sukob se zaoštrio nakon veoma teške retorike Sovjetskog saveza na račun KPJ i taj sukob će kulminirati Rezolucijom informbiroa na današnji dan, 28. juna 1948. godine. Bio je to najteži dio jugoslovenske historije od kraja II svjetskog rata do raspada države devedesetih godina prošlog vijeka. Jugoslovenska strana je djelovala netpično, sasvim suprotno od očekivanja Staljina i sovjetske boljševičke partije. Optuženičko pismo iz Moskve objavljeno je u domaćoj štampi u cijelosti, izvorno, bez ikakvog uljepšavanja, ali i jugoslovenski odgovor Staljinu. Javnost je tako moglo uporediti Staljinove izmišljene razloge i jugoslovensku stvarnost, koja se nije bitno razlikovala od sovjetske. Rezon napadnute strane je bio da se odnosi smire i to se radilo sa mnogo takta i kompromisa.



Promjena kursa

Ubrzo nakon toga je održan Peti kongres Komunističke partije Jugoslavije, koji je bio na liniji odbrane od optužbi da je napušten marksizam-lenjinizam. Kako se retorika iz Moskve i sovjetskih trabanata nije stišavala nego se naprotiv pojačavala, državno-partijski vrh zemlje, koji je dotada imao staljinističku suštinu djelovanja, na Petom, a posebno na 6. kongresu KPJ, mijenja dotadašnju politiku i okreće je za 180 stepeni. Radilo se o logici - preživjeti ili ugušiti se u čvrstom stisku „bratske“ ruke.
Sukob koji je na momente imao i oružane elemente, jer je obilovao vojnim provokacijama od strane zemalja tzv. narodne demokratije (Mađarska, Rumunija, Bugarska i Albanija) nije se smirivao sve do smrti Josifa V. Staljina početkom marta 1953. godine. Nakon toga u Sovjetskom savezu vlast prelazi u ruke najprije trojca Maljenkov – Hruščov - Berija, da bi potom kormilo partije i države zadržao Nikita Hruščov. On 1955. godine dolazi u Beograd, gdje je priznao greške svoje partije, a godinu dana kasnije na 20. kongresu KPSS Hruščov je održao tajni referat u kojem je govorio o zloupotrebama Staljina, čija je politika osuđena.
Četiri mjeseca nakon toga jugoslovenski predsjednik je posjetio Moskvu gdje su ispravljeni odnosi dvije države. U međuvremenu Tito dobija pomoć SAD i zapadne vojne alijanse pri čemu zadržava autentični jugoslovenski put u socijalizam.

Šezdestih godina Tito se okreće međunarodnoj sceni. On ima oreol pobjednika iz sukoba sa Staljinom. U Beogradu 1961. godine održava se prva konferencija nesvrstanih i sve do kraja hladnog rata Jugoslavija drži ekvidistancu prema zemljama dva suprotstavljena vojno-politička saveza.

Sluganstvo nikom nije donijelo koristi

Smrću Josipa Broza Tita i rušenjem svjetskog komunizma, koji je započeo padom Berlinskog zida i krahom Sovjetskog saveza, umire i jugoslovenski sistem socijalističkog samoupravljanja. Jugoslavija je devedesetih godina izgorjela u velikom plamenu koji je potpaljen najprije u Beogradu, potom u Zagrebu i u njemu je najviše stradala Bosna i Hercegovina, koja je doživjela agresiju iz Srbije i Crne Gore, a kasnije Hrvatske.

Jugoslovenski rat je završen, ali je ostalo nepovjerenje koje opterećuje odnose u BiH i u zemljama bivše zajedničke države. Netragom je nastao jedinstveni zajednički koncept odbrane od raznih ideoloških grupa koje uz slavljenje tuđe države traže cijepanje svoje. Bosna i Hercegovina je tako postala poligon na kojem se miješaju strane ideologije, a narod koji je već odavno sluđen ne može da razazna pogubnost ovog ruleta.
Zbog miješanja sa strane, politički sistem u BiH je skoro doživio kolaps, a njeni protivnici pokušavaju danas izvršiti eutanaziju hiljadugodišnje države. U tome se ne primjećuje ništa novo u odnosu na prethodna historijska stanja. Istočna velikoimperijalna matrica je identična onoj iz doba protjerivanja muslimana iz Srbije (1862.), kao i iz vremena neravnopravnosti u Kraljevini Jugoslaviji. Stalno i iznova stavlja se šapa na Bosnu i Hercegovinu. Hidri otkineš pipak, naraste joj novi. Ni zapadna matrica se bitnije ne razlikuje od „prekodrinske“, koja u osnovi destruira BiH. Oko bosanskog pitanja ona lahko pronalazi zajednički jezik sa stranom koja negira jasenovački i druge zločine nad Srbima i antifašistima. Spoljni faktor je također veoma bitan. Tako u BiH imamo neefikasnost zapadnih zemalja da učine odlučni korak, a na drugoj stalne prijetnje agresivne Rusije, uz aktivno sudjelovanje promoskovskih i pravoslavnih grupa među srpskim svijetom u zemlji, kojima je cilj da podgrijavajući nacionalizam zaustave bh put u Evropu. Ovo su činjenice sa kojima se danas suočava Bosna i Hercegovina. Hipotetički gledano, da se sadašnja beogradska vlast našla u vrtlogu historije, vrlo vjerovatno bi pristupila informbirou. To je vidljivo iz podaničkog odnosa Beograda i paternalističkog ponašanja Moskve. Kako nikome sluganstvo nije donijelo nikakve koristi, sigurno neće ni Beogradu. Ali, ostavimo baru i krokodila u njoj i fokusirajmo se na naredne bosanskohercegovačke korake.

I pored „hladnoratovske“ scenografije u koju pokušavaju utopiti BiH, ipak postoji odlučnost bh strane da svoju državu učini uistinu nezavisnom i potpuno suverenom. Predstoji sada jedan naporan put koji treba pronaći u sadašnjem galimatijasu i stalno istrajavati na njemu. Pobjeda, naravno, nije upitna. Pobjeđivali smo u svim etapama hiljadugodišnje povijesti. Ne zbog toga što je hrabrima sreća sklona već zbog iskonske pravde koja je uvijek bila na strani ugroženih naroda. Borci Armije RBiH hrabrost su potvrdili u posljednjem ratu kada su branili tekovine partizana izvojevane u oslobodilačkoj antifašističkoj borbi po kojima Bosna i Hercegovina nije ni muslimanska, ni srpska ni hrvatska već i sprska i hrvatska i muslimanska (bošnjačka).

Iz ovih razloga trebalo je podsjetiti na slavne dane naše prošlosti kada smo hodili uspravno, dajući mladima nauk kako da prevladaju međunacionalne podjele i da žive dostojanstveno.