DR. MUSTAFA CERIĆ: Amerika ima jake državne institucije, koje su jače od bilo kojeg pojedinca, pa tako i od Trumpa, koji očito misli da je iznad svih. Možda susret sa Putinom u Helsinkiju bude povod za Trumpa da nauči američku lekciju iz demokracije, koju je iz nekog razloga propustio. Ostaje da se vidi kada će i kako Trump tu lekciju naučiti i ispit položiti iz demokracije i vladavine prava ili će na tom ispitu propasti.

I
Jučer u Helsinkiju, Finska, sastali su se predsjednik Amerike Donald Trump i predsjednik Rusije Vladimir Putin. Niko ne zna detalje njihovih razgovora u četri oka, koji su trajali više od dva sata uz pomoć prevodioca. Trump ne zna ruski, a Putin ne zna engleski jezik. No, obojica znaju da su najveće nuklearne sile na svijetu. Zbog toga je nužno da se bolje upoznaju i otvoreno razgovaraju o pitanjima mira i sigurnosti u svijetu. Nekima ti razgovori donose nadu, a nekima strah. Na konferenciji za novinare Putin je pročitao dobro utegnut i zategnut tekst, koji je obećavao. Trump je, isto tako, pročitao svoj uvodni tekst, koji je osvježavao. No, kada se prešlo na Q&A, nastala je prava drama, koju su američki mediji ocjenili kao “historijskom”, ali i poraznom i besprimjernom, dok su Rusi kazali da je susret bio više nego “super”. Pitanja su bila teška i za jednog i za drugog predsjednika, a njihovi odgovori su bili mnogo teži za slušati. Trump je razočarao američku javnost, jer nije bio na visini zadatka američkog predsjednika u suočavanju s ruskim predsjednikom, koji se očito dobro pripremio za sastanak sa Trumpom. Trump je razočaro i američke zapadne saveznike. Putin nije nikoga ni razočarao ni oduševio osim samoga sebe, svoje poslušnike svoje saveznike. Oni su uvjereni da je pobijedio Trumpa u prvom otvorenom suočavanju na svjetskoj sceni. Putin je izgledao stabilan i pouzdan državnik, koji vlada svjetskim pitanjima, dok je Trump izgledao opterećen unutrašnjim pitanjima svoje zemlje. Nikad se dosada nije dogodilo da se jedan američki predsjednik na takav način javno žali na svjetskoj sceni na svoje političke protivnike u svojoj zemlji, posebno ne pred ruskim predsjednikom.

Zašto Trump konstatntno šokira američku i svjetsku javnost svojom političkom nekoretnošću?

Radi li on to smišljenjo radi “Greater America” ili je to neki njegov hir, kojeg niko ne razumije?

Da li Trump smišljeno resetuje (“reset”) Ameriku na način koji niko još uvijek ne shvata, ili je Trumpova narav takva da se ne može ukrotiti?

Zašto Trump ne prihvata klišeje političke korektnosti?

Zašto mu je veliki broj Amerikanaca dao povjerenje?

Je li baš zato što je politički i ekonomski (ne)korektan na domaćem i na svjetskom planu?

No, jedno je izvjesno: Trump je neizvjestan i nepredvidiv. Niko ne zna koji je i kakav njegov sljedeći politički i ekonomski potez na domaćoj i svjetskoj sceni. Zbog toga su svi šokirani, budni i oprezni kako američki tradicionalni saveznici tako i američki tradicionalni protivnici. Prvi ne znaju kako da se nose s Trumpovom nepredvidljivošću, a drugi ne znaju kako da se prilagode Trumpovoj neizvjesnoj politici. No, izgleda da je najteže amertičkoj političkoj i medijskoj javnosti, koja je, po prvi puta, suočena s ovom vrstom neizvjesnosti. Na momente sve izgleda tako apsurdno i beznadno, a opet sve normalno i obično da niko nema pravi odgovor kako Trumpa ukrotiti i vratiti ga u normalu političke korektnosti, bar kad se tiče američke državne i demokratske tradicije, koja je utemeljena na slobodi medija i na vladavini prava. Ima onih koji misle da Trump zna šta radi za Ameriku, ali ima i onih koji misle da je Trump izgubio kompas i da to može koštati Ameriku njene reputacije u svijetu. To je samo naizgled tako. Amerika ima jake državne institucije, koje su jače od bilo kojeg pojedinca, pa tako i od Trumpa, koji očito misli da je iznad svih. Možda susret sa Putinom u Helsinkiju bude povod za Trumpa da nauči američku lekciju iz demokracije, koju je iz nekog razloga propustio. Ostaje da se vidi kada će i kako Trump tu lekciju naučiti i ispit položiti iz demokracije i vladavine prava ili će na tom ispitu propasti.


II
A-a-a gdje smo mi? Mi smo na Baščaršiji! Zagledani u zaleđenu sliku retreovizora na kolima ili kolicima, koja šlajdraju u jednom mjestu. Stojimo ili sjedimo na minderu. Ne dâ nam se da krenemo ni naprijed, ni nazad. Tu smo đe smo! Sve nas se tiče i ništa nas se ne tiče što se događa u Helsinkiju. Daleko je to od našeg praga i našeg mindera na Baščaršiji, a opet blizu našeg topraka i naše kursije na Dvoru bosanske države. To što se svađaju ili mire veliki na svjetskoj sceni, nije naša briga. Naša briga je kako da naši prežive unutarnje svađe i podjele i kako da se naški pomire tako da niko od njih nije gubitnik, već da su svi oni pobjednici unatoč njihovim svađama i podjelama i unatoč našim brigama za domovinu i za državu.

A zašto bismo se oni sikirali? Neka se oni anamo sikiriju oko toga čiji smo. Njima je postalo svejedno čiji smo: ovih ili onih ako već nismo sami svoji na svome topraku i na svojoj državnoj kursiji. Najbitnije je da oni mogu mirno bez sikiracije sjediti na baščaršijskom minderu i vikati ovako se više ne mere, ali ništa ni uzimati ni poduzimati, već ljubomorno čuvati ono što se ima, koliko je toliko je naše/njihovo je i neka traje dok nama/njima treba. Poslije nas/njih neka se svako pobrine za sebe. Baščaršija je njihovo mirno i sigurno mjesto, gdje mogu pričati slatke priče koje im se sviđaju i koje ih razgaljuju. Jer, oni ne vole teške i zamorne priče, niti duga i česta putovanja po svijetu. Sve je to beskorisno. Nema potrebe da se Bosna pojavljujemo u Davosu na Svjetskom ekonomskom forumu. To je gubljenje vremena i odustajanje od slatke prtiče na baščarsijskom minderu, priče koje njima smiruje dušu i razbijaju im brigu.



Ne znam da li Trump zna gdje se nalazi Bosna, ali sigurno znam da Putin zna gdje se Rusija nalazi u Bosni. Međutim, Trump sigurno zna da se u i oko Srebrenici, koja se nalazi u Bosni, dogodio Genocid nad Bošnjacima, a Putin negira taj utvrđeni podatak Međunarodnog suda u Haagu. To je bitna razlika između Trumpa i Putina, koja je za nas ovdje i sada izuzetno važna da je primjetimo pa makar i na baščaršijskom minderu. Kao što je izuzetno važno da cijenomo rezeluciju Europskog parlamenta od 15. januara, 2009. god., gdje je 560 europskih parlamentaraca glasalo za rezoluciju u kojoj se sugerira svim članicama EU i državama zapadnog Balkana da 11. juli obilježavaju kao Dan sjećanja na srpski Genocid nad Bošnjacima u i oko Srebrenice. Iduće, 2019. god., je deseta godišnjice od te rezolucije. Eto prilike da se zahvalimo europskim parlamentarcima, koji su glasali za tu rezoluciju. Putin bi mogao nešto naučiti iz toga, a Trump bi mogao višer saznati šta je njegova Amerika učinila za žrve srpskog Genocida nad Bošnjacima u Bosni. Ako ovako pogledamo iz Bosne jučerišnji susret Trump-Putin u Helsinkiju, onda nam postane jasno da je važno šta se događa na svjetskoj političkoj sceni i da nas se itekako sve to tiče i dotiče.

Dakako, u Bosni će uvjek biti onih koji će sjediti na minderu i vikati ovako se više ne mere, ali uvijek će biti i onih koji će nešto uvijek korisno raditi za Bosnu.

To je bosanska sudbina – da uvijek ima i jedne i druge!

Tako nam Svevišnji Bog pomogao da uvijek bude više ovih drugig!

Ako Bog da!