MEDITACIJA VLASTI BIH SA SVOJIM PROTESTANTIMA
Autor: Hakija Đozić
Objavljeno: 11. Sep 2018. 16:09:56
Hakija ĐOZIĆ, umirovljeni
nastavnik EFSA UNSA:
Rekli smo da u našoj državi sve institucije sistema, pogotovo kad imaju para/državni karakter, zakon obavezuje da primaju zarade. To bi se ostvarilo, recimo, ako bi za čelne intuicije programski postavilo da njihova lična primanja zavise od odnosa prosječne zarade u BiH. Za početak bi sve bilo realno, kad bi komparativni odnos između prosječne zarade svih zaposlenika i čelnika VMBIh bio 1:5. Sad taj omjer tih primanja iznose i više od 20 puta. Takva lična primanja, preko pokazano-g omjera jesu 'sticanja bez osnova', krađa po ZOO-a!
Građani naše države su sad jako traumatizirani dok posmatraju dramatične scene protestanata, pretežno iz reda umirovljenika i boraca, te i nekih zaposlenika firmi, kojima poslodavci, izuzev svoji primanja, ne isplaćuju uredno tzv. plate. Da li se na tom planu u postupku meditacije može nešto učiniti? Može, samo kad bi se ti poslovi izvršavali stručno i pošteno. Evo i kako? Poučno je da se podsjetimo na neke činjenice.

Zanimljivi paradoksi!

Jedna stara anegdota kaže da su još u vremenu Rima građani se strogo služili leksičkim i pravnim normama. Recimo, kad je car Cezar, navodno zahtjevao od Senata Rima (koji je postojao 509. pre Kr., pa do kraja 6. stoljeća) zahtijevao (48. godine pr. n. e.) kako da se 'urede neka jezična pitanja'. Čuveni je car od Senata dobio ovakav odgovor: 'Car Cezar nije iznad gramatičar-a'. Ova izreka govori 'da svaka vlast ima neke granice' (Google). Vlast nekih DPZ u samovoljni-m postupcima i laičkom radu nema ograničenja!

A kako se stručno rade zakoni? Latini su po tom osnovu govorili: Crno ne smije nikad nadilaziti crveno (biti bolje od crvenog). Jer Rimljani su nazive i poglavlja zakona pisali crveno, a sam tekst crnom bojom. Smisao ovih izreka jeste da naziv i poglavlja budu jednako jasna i razumna (Ante Romac, LATINSKE PRAVNE IZREKE, GLOBUS, Zagreb, 1982, 341). Lex est dicamen rationis - zakon je glas razuma; lex est norma recti - zakon je mjerilo pravičnosti (Romac, Isto, 339). Norme zakona su kratke (kao i petit presude), a pratećim propisima se objašnjavaju norme zakona. Obilje zakona, nestašica (malo) pravde, stručno je pravilo.

Ali, sila zakon mijenja. Tako je to učinjenila i A-U (1878), kad je kao okupator (realno agresor), vandalski 'deratizirala' povijesni toponim Bosna, star oko jedan milenij, pa zlonamjerno odredila nekršteni (jer nije ratificira-n) naziv sa dvije imenice (Bosna i Hercegovina). Od spomenutog vremena, zna se, nacionalisti naše države vode upornu i ne/principijelni postupak za osamostaljenje tzv. Hercegovine (realno Huma), uz otvoren nagovještaj da se priključi susjednoj Hrvatskoj. Stoga njihovi čelnici sad često, zajednički piju kafu ili rujno vino! Znakovito, nego šta!?

Podsjetimo se, radi simbolične pouke, ukratko na još jednu bitnu anegdotu. Kad su u Staroj Grčkoj zakonodavci odlazili pred parlament, priča se da su u jednoj ruci nosili zakon a u drugoj konopac. Zašto? Zato što bi im se, ukoliko nisu dokazali da norme njegova zakona imaju dobre namjere, odmah mogla izreći smrtna kazna vješanja. Realno, nego šta!

Istočni susjedi naše države, gdje je živio Vuk Stefanović Karadžić (1787-1864), jezikoslovac srpskog jezika, govorio: 'Srbi svi i svuda', što je objavljeno u Beču 1849. godine. On je zastupa i tezu da su svi govornici štokavštine, bez obzira na veru, tradiciju ili regionalnu pripadnost, u stvari Srbi. Stoga je među Srbe ubrajao i Crnogorce, Bošnjake i Makedonce. To je, dakle, nečuven paradoks, da se cijeli se narodi mogu svojatati!

Eto zašto je maksimalan broj institucija i toponima BiH, pa i onih koji imaju dug povijesni karakter, dobio srbizira-n naziv. Recimo, Bosna je pravno osnovana Poveljom (Kulina Bana, 1189), a države istoka Evrope su za svoj osnivački akt koristile izraz ustav, što je slučaj i sa Srbijom. Trenutno tzv. BiH, na osnovu pravnog naslijeđa tzv. SFRJ, koristi ustav za svoj državotvorni naziv ustav, a ne povelja, što je stariji, pravilan naziv.

Odmah se možemo zapitati i čudom začuditi šta bi bilo sa našim zakonodavcima, koji drsko ignorišu gramatiku Bosanskog jezika. Evo šta je Milorad Ekmečić (1928-2015), član ANUBiH, glavni ideolog rata u BiH iz 1992. godine, propovijedao 'da su lingvisti više učinili na osvajanju teritorija nego generali sa svom artiljerijom' (OSLOBOĐENJE, 29.02.1996, str.29). Ovog paradoksa Bosanci nisu ni sad dovoljno svjesni!

Aktuelni režim naše vlasti, čak i kad je u pitanju programski akt razvoja, pravno su utvrdili da postoji 'Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-2018. godina'. Za ovako novo govorno pisanje eksperti tvrde da je, počev od naziva, pa do vladine procjene da je on izvršen 'skoro u cijelosti'. Marks bi na tako nešto kazao: 'kupusarija'!!!

'Oprostim im Bože, neznaju šta rade'

Naslovljenu rečenicu ovog teksta koriste mnogi, posebno oni koji žele da pokažu nečiju ludost u činjenju dijela. Ali, rijetko tko zna šta suštinski znači rečena sintagma koja postoji oko 2000 godina, te da ima krvavu istoriju. Svjedoci smo takvih događaja i u našoj državi, koja je imala veliki broj geno/eko/kultur/lider/cida, ali i sličnih krivičnih djela, što zvanično nije istražen-o, pa s toga nemamo priređenu viktimolugiju, dok Hrvati imaju takve radove.

Naša izvršna vlast, kako je pokazano u prethodnim redovima ovog teksta, učinila je i još čini brojna krivična djela, što se (KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE I JEDINSTVA TRŽIŠTA...) kvalificira i ovako: Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Nesavjestan rad u službi itd. Sve nam se to dešava, zna se, što vodeću ulogu u politici Bih imaju skorojevići, a oko 30 posto našeg zemljišta se ne ore. Pravne norme nam, većinom pišu lica tehničke vokacije, polazeći od teorije "ja mislim". U medijima, što njihova glavna literatura, nije zabilježen slučaj da su se oni pozvali na ime uglednog teoretičara. Stoga su naši programi i propisi kontradiktorni. U njihovom sadržaju nema riješiti pitanje siromaštva naših građana, po kom mjerilu oni sad drže začelje država Radio toga Donald Hejs, ex-funkcioner OHR-a kaže: 'Od Bih postoji samo fasada' (OSLOBOĐENJE, 25. 3. 2005). Nad ovom činjenicom bi i plač bio realan.

Plate su lažne zarade

Rekli smo da u našoj državi sve institucije sistema, pogotovo kad imaju para/državni karakter, zakon obavezuje da primaju zarade. To bi se ostvarilo, recimo, ako bi za čelne intuicije programski postavilo da njihova lična primanja zavise od odnosa prosječne zarade u BiH. Za početak bi sve bilo realno, kad bi komparativni odnos između prosječne zarade svih zaposlenika i čelnika VMBIh bio 1:5. Sad taj omjer tih primanja iznose i više od 20 puta. Takva lična primanja, preko pokazano-g omjera jesu 'sticanja bez osnova', krađa po ZOO-a!

Ne/realno je da su ti politički kadrovi održavaju svoje DPZ pomoću uzimanja kredita za budžetsku potrošnju, pa i kad je u pitanju kupovina automobila, aviona i sl. Njihova lična primanja, kad bi to bila poštena zarada, oni ne bi mogli imati brojne nekretnine. Sad, kao i poslije tzv. 'Rezolucije Inforbiroa' u Bih postoji mnogo kaznenih djela. Stoga i naša država trebao 'goli otok'. Možda bi se od Hrvatske mogao uzeti u zakup ostrvo Goli otok, jer je trenutno nema življa.

Reference medijatora, volontera

Pisac ovog teksta, rukovođen patriotskom namjerom, želi volonterski pomoći svojoj državi. Da za tako nešto postoje i valjane reference, u nastavku se neće, radi racionalizacije prostora, praviti njihov leksički opis, već će se slikom pokazati certikati i krunski nazivi knjiga autora i asistenta tih redova. Ali, neki izdavači nisu, zbog cenzure smjeli tiskati navedene radove, jer je njihovi sadržaji bitno odstupa od društveno ekonomskog sistema Bih.

Podsjetimo se da naša država ne podržava preporuke za zemlje u tranzicije. Po tom je osnovu Predstavnički dom SAD utvrdio Rezoluciju (Br. 562/1998), gdje ima ovaj stav: "Pošto su totalitarni režimi, uključujući tu fašističke i komunističke diktatorske režime, proizveli ogromne ljudske patnje i gubitke, degradiranje ne samo svih ljudskih prava, nego i samog ljudskog duha". Citiran tekst, što je zanimljivo, nije cjelovito tiskan u medijima Bih. Nelogično, nego šta!

Netko bi sad mogao i preporučiti, da se odmah tiskaju 4 pokazane knjige. Ne! Za sadržaj spomenutih knjiga treba relativno veliko poznavanje makro ekonomije, tržišnog, a ne boljševičkog karaktera, što je sad slučaj. Jedino objektivno rješenje bi bilo da se organiziraju prigodnih 'radnih stolova', sa panel diskusijom. Na tim skupovima bi se, uz ostalo pokazalo kako treba realizirati misao uglednog Ron Hud-a (Svjetska banka), kad je preporučio: BiH je potrebna temeljita reforma javnih rashoda i institucija (D. A. 28. 02.2012). Pisci pokaznih knjiga imaju znanstveno rješenje kako da se odmah poprave laži aktuelne vlasti.