ESNAF SMAJIĆ: Bilo bi lijepo kad bi ovo imali na umu ove godine, u ovom predizbornom mjesecu, te kad bi bili malo korektniji i izbjegli tu salvu negativnog naboja i emocija koja preplavi medijski općenito, te internet prostor posebno. Neka borbe vode oni koji se bore, svakako prije svega, za svoje ime. Ne dolijevajmo ulje svojim komentarima na vlastitim stranicama ili ličnim profilima na društvenima mrežama na ionako prevrelo polje. Ostanimo mirni i te bar tako smanjimo dozu otrova kojima se truje naša svakodnevnica.

Popularni su i posjećeni danas razni seminari koji za temu imaju medije, njihov uticaj i ulogu u društvu te preporuke kako se time okoristiti. Pa ih organizuju i prate razne institucije, kompanije i naravno politički subjekti. O njihovom značaju se može govoriti sa puno aspekata. I svakako se o tome može puno pročitati na internetu.

Na tim nekim modulima organizovanim od strane domaćih političkih subjekata u saradnji sa njemačkim političkim institucijama, sam i lično sudjelovao.

Jedna od prvih činjenica koje se naglase tamo, kada je prisustvo politike u medijima u pitanju, glasi:

● Nema političara bez političkog novinara uz sebe.
Nema političkog novinara bez političara iza sebe.

Ili gledano kroz organizacije:
● Ne postoje političke partije bez medija niti postoje mediji koji se bave politikom bez političkih stranaka.

Ova sprega je neraskidiva.

Nekad je to malo više, nekad malo manje očito.
Neki mediji i novinari su povremeno “u akciji” za određene političke pravce. Tako samo nekad, kad ocijene da im je to u interesu, prodaju svoj infrastrukurni i ljudski kapacitet.

Neki su sa svojom oprijedijeljenošću toliko očito jednostrani da idu u drugu krajnost pa se u potpunosti gubi efekat njihovog rada za nekog, jer djeluju neozbiljno zbog odsustva bilo kakve objektivnosti.

Takođe postoje mediji koji su osnovani i finansiraju se od strane određenih političkih subjekata. Svakako postoje i (zlo)upotrebe javnih i ostalih državnih medija samo za potrebe određene političke opcije.

Mediji i novinari, tako, u svrhu promovisanja određenog političkog projekta, znaju biti selektivni u objavljivanju vijesti, pa se daje prostor samo jednoj strani u toj političkoj borbi. Odnosno drugoj kad su negativne konotacije u pitanju. U tom žaru borbe, nerijetko se ubaci i poluistina ili pokoja neistina o protivniku a ona najbolje prolazi ukoliko je to laž između istina. Onda lažno optuženi obično pokrene tužbu. Pa nekad dobije demant na vijest a nekad dobije čak i odštetu. U pravilu, to bude obično puno nakon završene trenutno aktivne poltičke utrke.

Iznad rečeno važi za skoro sve vrste pisanih i elektronskih medija.

Radio-televizijski programi i printani mediji su, kada su sadržaji u pitanju, donekle uređeni i uslovljeni pravnom regulativom te postoji određeni nivo odgovornosti, dok je Internet prostor u tom smislu uveliko siva zona. Te je stoga ovaj prostor kroz web portale i društvene mreže posebno opterećen i zatrovan ovim poltičkim borbama. S obzirom na to da većina radio-televizijskih te printanih medija djeluje i na ovom polju, zapravo imamo situaciju da je ovaj prostor možda i najbitiniji poligon za medijsko djelovanje.

Sistem uticaja koji postoji iza internet prostora je posebna kategorija i vrlo lijepo je uređen s aspekta politike i političkih subjekata. Pored, kao njima pripadajućim od strane političkih subjekata jasno imenovanih Internet odredišta, tu je i čitava mreža web adresa za koje se ne vidi jasno kome pripadaju, ali to se može jasno naslutiti. Sve to je takođe popraćeno ekipama Internet komentatora čiji je zadatak da brane i/ili napadaju.

Ovo je pojava koja je danas svojstvena skoro pa svim društvima u manjoj ili većoj mjeri. To je politička borba i ona je bespoštedna kada je u pitanju tretman protivnika. To je zadatak i posao političkih partija i njima sklonim medija.

Ono što je problem i na što bi mi koji nismo zvanični aktivni politički sudionici (sem one aktivnosti na dan izbora - glasanja), morali obratiti pažnju, jeste činjenica da je usljed silne borbe za vlast između politčkih subjekata, medijski prostor apsolutno okupiran “borbenim” položajima političkih takmaca. Tako da i mi, obični svijet koji smo publika i glasači, za koju se sve ovo i radi, budemo pogođeni “municijom” kojom se međusobno gađaju “takmičari”. Ne smije biti tako.

Sve te “otrovne strelice”, ako već moraju biti ispaljivane, trebaju ići mimo nas. Međutim, mi imamo situaciju da čak i mi sudjelujemo u ovoj stalnoj borbi koja u ciklusima, svake dvije godine, eskalira.

Naravno, biti politički opredijeljen je korektno, u našim uslovima neophodno i na neki način obaveza, pa smo tako većina nas simpatizeri nekog političkog pravca, možda čak i članovi neke stranke/partije, tako da nas nije teško uključiti u ovu borbu, ali svoje učešće u ovoj borbi mi sami bi trebali zadržati u okviru navijačke ili neke druge, pristojne, podrške.

Naše želje za boljim životom, boljom državom i strah od silnih društvenih problema za koje rješenja vidimo i u nekim političkim faktorima, nisu opravdanje za bezrezervnu podršku bezobzirnim borbama istih.

Bilo bi lijepo kad bi ovo imali na umu ove godine, u ovom predizbornom mjesecu, te kad bi bili malo korektniji i izbjegli tu salvu negativnog naboja i emocija koja preplavi medijski općenito, te internet prostor posebno. Neka borbe vode oni koji se bore, svakako prije svega, za svoje ime. Ne dolijevajmo ulje svojim komentarima na vlastitim stranicama ili ličnim profilima na društvenima mrežama na ionako prevrelo polje. Ostanimo mirni i te bar tako smanjimo dozu otrova kojima se truje naša svakodnevnica.