Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Istina je, da lukavi latin, perfidni „domoljubac“ na višegodišnjim državnim jaslama, „orguljaš“ iz Predsjedništva, transparentno i jasno, tako nešto neće poručiti, ali je sve dobro prokuhamo i pripremljeno u njihovoj HDZ-ovoj ili HNS-ovoj kuhinji. Ništa neobično, za njegove čimbenike u domaćem parlamentu ili Bože Ljubića u Saboru, njihove Hrvatske ili one njihove „jadnice“ Zovko, u Evropskom parlamentu.

Evo prilike, da u ovom pred izbornom periodu, vjernim čitaocima, prijateljima i mnogim građanima, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, ispričam veoma interesantnu priču.
Latinska izreka kaže: „Amare, veritas est / Istina je bolna“, a ja pišem i govorim samo istinski. Istina boli, laž ubija, a sumnja muči...!
Zato i Platon veli: „Niko nije toliko mrzak ljudima, kao onaj koji govori istinu“!
Upravo, slikom i riječju, kao inspiracija bilborda sa linije smrti, u gradu Mostaru, osoba, u liku i nedjelima, govori nam sadržajno, mnogo toga.
Kako, latinska veli: „Nomina sunt odiosa“ / „Imena su mrska“, ovom prilikom i nije bitno ime, ove slikovite i nasmješene osobe. Dovoljno je reći, da je poznati „orguljaš i gangaš“ iz mostarskih Bara, da je čelnik zločinačke i nacionalističke stranke HDZ-a i da je „čistokrvni“ Hrvat.



Pod sloganom „HDZ za narod i domovinu“ kandidovao se za ponovni izbor u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Kao živi svjedoci i žrtve, njihove HDZ-ove agresorske i ubitačne politike, kao i njegovog neposrednog udjela u realizaciji, cjelovitog zločinačkog poduhvata u Mostaru i Hercegovini, kao građani ovoga grada i ova dva jarana, pored bildborda visoko su obrazovana, profesora, Behdžet i Milan, ne i akademici jer nemaju sopstvenu akademiju kao „orguljaš“ ali se, istinski pitaju:
Za koji to narod i koju domovinu, se kandiduje, ovaj „orguljaš“ iz mostarskih Bara.
Poznavajući prošlost, sadašnjost i nagovještaj crne i sumorne nam budućnosti, sa njegovom kandidaturom, moramo biti zabrinuti.

Znajući, da je „orguljaš“ državljanin Republike Hrvatske, vjerovatno je i mislio za tu domovinu, u prošlom vremenu i sadašnjoj vlasti, sve je radio, za interese njegove „lijepe Tuđanove Hrvatske“ podrivajući temelje državnosti i suvereniteta države u kojoj ga je majka rodila. Istina je, često je mislio i pozivao se i na stečenu agresorsku tvorevinu, Herceg Bosnu, što ne isključuje i dalju nakanu, da se i ponovnim izborom u fotelju člana Predsjedništva i dalje bori, za njeno oživotvorenje i uspostavu njenoga „stolnoga grada“, Mostara.

Upravo i stojimo, na dva različita mjesta, nas dva jarana iz studentskih dana prošloga vremena, sa Beogradskog univerziteta, uz bilbord ovoga „akademika“ samoproglašene akademije u Mostaru.

Nekada je „orguljaš i kandidat“ i sam nosio crvenu pionirsku i omldinsku maramu iz Titova vremena, možda je navijao i za mostarski „Velež“, ali je promjenio svoj „ćurak“, agresorske nakane i pokazao je i njihova nedjela, masovno rušene zgrada, na slici iza mjesta, postavljenog bilborda.

Nije li i slučajno izabrano postavljeno mjesto, sa linije smrti, gdje su se dešavale užasne scene rušenja, ubijanja i progona Bošnjaka i drugih nehrvata, sa „nečistom hrvatskom“ krvi. Linija smrti, užasa i strave, upravo je i razdvajala dva svijeta, sa lijeve strane je ulica Bulevar Narodne Revolucije, kako se i godinama zvala, misleći oslobođena od fašizma, ali je uspostavljena i desna strana ulice, Bulevar hrvatskih branitelja, valjda braneći svoje „ustaštvo“ kao recidiv neprežaljene NDH-azije, kao rezultat Tuđmanove osvajačke doktrine.
Da li je slučajnost ili upozorenje za neka buduća vremena, kako to, nedavno reće i njegov parlamentarac iz HDZ-a i HNS-a, Mario Karamatić, ultimativno, svojim žrtvama Bošnjacima, ukoliko ne priznaju Herceg Bosnu, vjerovatno da se pripreme za „humano“ Tuđmanovo ili „orguljaško“ preseljenje.

Istina je, da lukavi latin, perfidni „domoljubac“ na višegodišnjim državnim jaslama, „orguljaš“ iz Predsjedništva, transparentno i jasno, tako nešto neće poručiti, ali je sve dobro prokuhamo i pripremljeno u njihovoj HDZ-ovoj ili HNS-ovoj kuhinji. Ništa neobično, za njegove čimbenike u domaćem parlamentu ili Bože Ljubića u Saboru, njihove Hrvatske ili one njihove „jadnice“ Zovko, u Evropskom parlamentu.

Moj jaran i prijatelj, Behdžet, pored bildborda na Rondou, kao žrtva i logoraš, nažalost i čovjek koji je doživio ubistvo svoje majke, u njenome stanu, od istih izvršilaca , smrtonosne i pogubne ideologije i njihovih bojovnika, može, istinski da kaže;

„Fotografisanje sa akademikom aparthejda, Draganom Čovićem, kandidatom za sud i zatvor, kad bi pravosuđe radilo svoj posao.

Mostar 19.septembar, kružni tok na Rondou“ /sa FB interneta/


Nažalost, nije i jedini „orguljaš“ svoga orkestra, jer bez guslara iz Laktaša i te zajedničke, ustaško, blajburške i četničko, ravnogorske, „domoljubne“ veliko srpsko-hrvatske muzike i pjesme, kako bi se sačuvala njihova „čistokrvna“ nacionalistička krvna slika.

Ko bi rastjerivao gamad i „bubašvabe“ iz njihovih, teško znojem, pljačkom i kriminalom, stečenih vila, sa Dedinja i Pantovčaka, ukoliko se oni, ponovo ne bi „hranili“ sa grbača građana i svoga naroda, iz ustoličenih fotelja.

Trezveno razmislite, poštovani građani i narode, da vam se u oktobru ne desi skrojena teška i crna i najcrnja sudbina, za vašu budućnost i vaše djece, ukoliko bi ovim našim grobarima i slučajno dali vaš glas.

Nemojte biti saučesnici već dokazanih mafijaša i nacionalistićkih osoba, koji su gajili i gledali svoje interese, u nezakonitom bogaćenju, pljačkajući i sopstveni narod, u kojega se zaklinju, iza kojega se skrivaju, kako ih ne bi smjestili u pripadajuće prostore, odmah iza oktobra.