ZAŠTO NE TREBA PREVODITI RIJEČ ALLAH
Autor: Dr. Ahmed Adilović
Objavljeno: 23. Sep 2018. 18:09:05
 |
Na našim prostorima ovih dana aktuelna je rasprava o tome da li je ispravno ili pogrešno prevoditi riječ Allah u bosanski jezik riječju Bog. Dr. Esad Duraković smatra da je to pogrešno i zabluda, jer se ne radi o prevođenju, nego o neuspjelom pokušaju zamjene lične imenice Allah općom imenicom bog. Za potvrdu svoje tvrdnje on navodi nekoliko logičnih dokaza, između ostalih i činjenicu da riječ Allah nema plurala i da se iz nje ništa ne može derivirati, za razliku od riječi bog, koja ima množinu i iz nje se izvode druge riječi. [i]
Za razliku od njega, Nurko Karaman smatra da je neprevođenje riječi Allah, te „nastojanje da se ekskluzivitet islamu priskrbi putem insistiranja na arapskoj, ili bilo kojoj drugoj terminologiji, potpuno je pogrešno...“ [ii] I on svoju tvrdnju pokušava dokazati određenim argumentima, pozivajući se na neke kur'anske ajete, onako kako ih on shvata i prevodi. Prije svega, poziva se na ajete u kojima se navodi da se svaki poslanik svome narodu obraćao na jeziku toga naroda – što je nesporno, ali iz toga on, govoreći o objavljivanju Isau i Musau, a.s., izvodi neutemeljen zaključak: „Uzvišeni Bog im se nije javljao pod imenom Allah, nego, vjerovatno, pod imenom Jahve.“ I sam kaže da je to „vjerovatno“, te da „možemo samo nagađati“ pod kojim imenom se Bog javljao poslaniku Ibrahimu, a na tome gradi tvrdnju da se Bog prethodnim Božjim poslanicima nije javljao imenom Allah!
Shodno takvom shvatanju, Nurko Karaman je nedavno objavio svoj prijevod Kur'ana, u kojem se držao toga principa i u svim ajetima gdje je spomenuta riječ Allah, preveo ju je sa riječju Bog. Nakon iščitavanja značajnog dijela toga prijevoda, mogu reći da se generalno radi o vrlo dobrom prijevodu Kur'ana, ali moja glavna zamjerka je upravo u prevođenju riječi Allah. Tema zašto ne treba prevoditi riječ Allah zahtijeva dužu elaboraciju, ali ovom prilikom navest ću samo neke razloge.
1) U samom Kur'anu stoji da je „Kur'an veličanstveni, na Ploči pomno čuvanoj“ (El-Burudž, 22.), a na osnovu drugih ajeta i hadisa znamo da je u Levhi-mahfuzu, prije stvaranja svijeta, zapisano sve što će se desiti, te tekst svih objava, pa i Kur'ana. Dakle, tekst Kur'ana, u kojem je skoro 2.700 puta navedeno me Allah, postojalo je od ezela, a ne samo od vremena objavljivanja Kur'ana.
2) Riječ Allah vlastito je Božije ime i niko drugi nije nazvan tim imenom. Za razliku od toga, riječ bog je zajednička imenica, kojom se označavaju sva božanstva. Riječ Bog (sa velikim početnim slovom) nije i ne može biti ekvivalent riječi Allah, jer riječ Allah označava samo jedno, Apsolutno Biće, koje zaslužuje obožavanje, a riječju Bog se, pored Njega, označavaju i druga bića, koja neki ljudi obožavaju.
3) Riječ Allah postoji samo u jednini, a riječ bog postoji i u množini (bogovi). Riječ Allah postoji samo u muškom rodu, dok riječ bog postoji i u ženskom (božica). Također, riječ Allah nema deminutiva, a riječ bog ima (božić). S obzirom na to, riječ Bog ne može zamijeniti riječ Allah ni u jednom jeziku.
Ima učenjaka koji smatraju da riječ Allah nije nastala od riječi ilah, nego da je to vlastito Božije ime, te da su harfovi elif i lam sastavni dijelovi toga imena, a ne određeni član od riječi el-ilah. Dokaz da se tu ne radi o određenom članu – prema tim učenjacima – jeste što se elif i lam iz riječi Allah nikada ne odvajaju, dok se kod ostalih imena i riječi odvajaju. Tako npr. ime Er-Rahman u vokativu glasi Ja Rahman (bez određenog člana), a ime Allah u istom padežu glasi Ja Allah, tj. harfovi lam i mim ostaju sastavni dio te riječi. To mišljenje, između ostalih, zastupaju: imam Šafija, Gazali, Ebul-Meʻali, El-Hattabi, El-Mufeddal. [iii]
Ono što predstavlja riječ Bog u značajnoj mjeri može odstupati od riječi Allah. Tako npr., prema Kur'anu, Allah je sveznajući, svemogući, apsolutni Gospodar, i td, dok prema Bibliji On ne zna sve (tek kada stvori nešto onda vidi da je dobro), umara se stvaranjem (nakon šest dana stvaranja sedmi dan je „počinuo“, tj. odmorio), zaboravlja (stvorio je dugu da Ga podsjeća na Njegovo obećanje da više neće biti potpopa), i td. [iv]
4) Ako ćemo prevoditi riječ Allah, zašto ne bismo preveli riječi: islam, muslimani, Kur'an, Muhammed, i td? U tom slučaju, naša vjera bi se zvala predanost (ili slično), mi se ne bismo zvali muslimanima nego predani, pokorni (ili slično), našu objavu ne bismo nazivali Kur'anom nego Čitanjem, Štivom (ili slično), našeg poslanika bismo nazivali Hvaljenim, i td!
Naravno, to sve ne znači da mi u bosanskom jeziku ne možemo koristiti riječ Bog, jer za to nema prepreke i ona je u svakodnevnoj upotrebi (Daj Bože!, Ako Bog da!...). Međutim, neprimjereno je prevesti cijeli Kur'an i nigdje ne ostaviti riječ Allah u originalu, nego je uvijek prevoditi riječju Bog. Time se implicira da mi iz svoga jezika i svakodnevnog govora trebamo izbaciti riječ Allah, što je sigurno pogrešno. Isto tako, to ne znači da se u određenim situacijama i kur'anska riječ Allah ne može prevesti sa riječju Bog, kao npr. kada se obraćamo nekome ko ne zna za ime Allah ili ima pogrešno shvatanje te riječi.
Od ostalih stvari koje izazivaju čuđenje u tekstu Nurke Karamana jeste neutemeljeno pozivanje na 62. ajet sure El-Bekare. Naime, nakon citiranja svoga prijevoda toga ajeta (gdje je, također, umjesto riječi Allah navedena riječ Bog), on kaže: „Kako se to sasvim jasno vidi, u ovom ajetu pripadnici svih monoteističkih religija, uključujući naravno i muslimane, nabrojani su u istoj ravni i za sve njih postavljen je isti uvjet spasenja.“ Prema tom tumačenju, u Džennet će, pored muslimana, ući i jevreji, kršćani i sabejci, pod uvjetom da vjeruju u Boga i u Onaj svijet i da rade dobra djela.
Da se radi o neutemeljenom tumačenju ajeta može se dokazati sa više dokaza, a ovom prilikom navest ćemo samo neke, i to ukratko.
a) Sumirajući mišljenja islamskih učenjaka u prva tri stoljeća, Taberi u svome tefsiru navodi jedinstveno mišljenje učenjaka prvih generacija da se tim ajetom misli na jevreje i kršćane koji su vjerovali shodno objavi koju su imali i kao takvi umrli prije objavljivanja Kur'ana, te na one koji su, nakon objavljivanja Kur'ana, postali muslimani. [v]
b) Radi ispravnog shvatanja ajeta često je neophodno uzeti u obzir i povod njegovog objavljivanja. Tako se u mnogim tefsirima navodi da je povod objavljivanju tog ajeta bilo pitanje Selmana El-Farisija šta će biti sa kršćanima koje je on poznavao i koji su umrli prije nego što su čuli za Muhammeda, s.a.v.s. Dakle, taj ajet se odnosi na sljedbenike prethodnih objava, koji su slijedili te objave i umrli prije pojave Muhammeda, s.a.v.s.;
c) Da su sljedbenici prethodnih objava obavezni povjerovati u Kur'an i Muhammeda, s.a.v.s., dokaz su i vjerodostojni hadisi koji o tome govore. Tako npr. u jednom hadisu (koji ima nekoliko verzija) navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., ukorio h. Omera kada ga je vidio da čita listove Tevrata, pa je, između ostalog rekao: „Da je Musa sada živ, njemu ne bi ništa drugo preostalo nego da meneslijedi!“ (Bilježe Ahmed i Bejheki);
d) Ako i pored toga neko ima sumnju u značenje toga ajeta, neka ga prihvati kao nejasan (mutešabih) i neka ga – shodno pravilima tumačenja Kur'ana – shvati shodno jasnom i nedvosmislenom (muhkem) ajetu: „A onaj ko pored islama želi neku drugu vjeru, ona mu neće biti primljena, i on će na ahiretu biti među stradalima.“ (Alu ʻImran, 85.)
Na kraju, možemo zaključiti da stav da se riječ Allah ne treba prevoditi ima puno jače dokaze nego mišljenje da tu riječ treba prevoditi riječju Bog. Zato riječ/ime Allah ne treba prevoditi, nego je ostaviti u originalu, naročito prilikom prevođenja Kur'ana. To, ipak, nije smetnja da se u svakodnevnom govoru, pored imena Allah koristi i riječ Bog. Pored toga, na osnovu kur'ansko-sunnetskih dokaza jasno je da je u današnje vrijeme za vječno spasenje i ulazak u Džennet jedan od uslova priznanje Kur'ana kao Božije objave i Muhammeda, s.a.v.s, kao Njegovog poslanika, te prihvatanje islama. (Preporod, br. 1124, 15. septembar 2018.)
Autor teksta je muftija travnički
i] Vidjeti njegov tekst „Zašto je pogrešno vlastitu imenicu Allah zamjenjivati općom imenicom b/Bog“, INN Preporod, br. 1122, 15. avgust 2018. god., str. 36-37.
ii] Vidjeti njegov tekst „Kur'an i oslovljavanje Boga odgovarajućim izrazom na svome jeziku“, INN Preporod, br. 1123, 1. septembar 2018. god., str. 36-37.
iii] Vidjeti tumačenje bismille u Kurtubijevom tefsiru.
iv] Više o tome vidjeti na početku Starog zavjeta, tj. Knjiga postanja.
v] Vidjeti tumačenje toga ajeta u Taberijevom tefsiru.