IZBORI 2018: Zdravi koncept VIII
POLITIKA KAO NACIJA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 01. Oct 2018. 19:10:42

DR. MUSTAFA CERIĆ: Nema nacije bez vlastitog imena, niti ima nacije bez vlastite politike - nacionalne politike. Prema tome, uskraćivanjem naciji njenog prava na vlastito ime, uskraćuje joj se pravo na vlastiti politiku - nacionalnu politiku. Mi, Bošnjaci/Bosanci, bili smo jedan od rijetkih nacija u svijetu, kojoj je uskraćivano pravo na vlastito ime zato što joj je uskraćivano pravo na vlastitu politiku. Ove dvije nepravilnosti su uzročno-posljedične, gdje se uskraćuje jedno da bi se uskratilo drugo pravo tako da uskraćivanjem prava na vlastitu politiku, uskraćivala se mogućnost prava na vlastito ime nacije. Naravno, to stanje bilo je neodrživo.


TAČKA SEDMA:
Dragi moji,
Za sedam dana su opći izbori u našoj zemlji. Možda to budu najpresudniji izbori u našoj povijesti. Znam, neko će reći da se za svake izbore tako govori, ali ništa se krupno ne dogodi. Uglavnom, svi se proglase pobjednicima i sve se nastavi po starom, osim što pongdje sjaši Kurta da uzjaši Murta.

Slažem se, ali ovoga puta su stvari nešto drugačije i to iz dva razloga: prvo, antibosanska retorika i praksa s ciljem "mirnog" rušenja bosanske države i kod našeg istočnog i kod našeg zapadnog susjeda nije nikad bila agresivnija i opasnija; i, drugo, bošnjački/bosanski nacionalni i državni korpus je ovoga puta toliko razbijen i međusobno antagoniziran da su pojedine interesne grupe spremne založiti i bosansku naciju i bosansku državu zbog svoje bolesne sujete i nezasičenog egoizma.

Zbog te dvije opasnosti kako izvana tako i iznutra valja nam svima - bosanskim patriotima staviti prst na čelo i razmisliti da li su ovi izbori za hazardno eksperimentisanje ili su ovi ozbori prilika da pokažemo visoku nacionalnu i državotvornu svijet na način da biramo one za koje znamo šta mogu, ali i šta ne mogu, uraditi u narednom četverogodišnjem mandatu.

Ljut sam kao i vi na mnoge s kojima sam dijelio dobro i zlo u rati i u miru, jer nisu na moralnoj i političkoj razini mojih i vaših očekivanja, ali bolje je imati vrabca u ruci nego goluba na grani. Kažem to, jer se sjećam mojih prijatelja koji su, u jeku arapskog proljeća, govorili da jedva čekaju da se tirani maknu s vlasti. Govorili su: "Bolje iko nego oni". I ostvarila im se želja. Nakon tirana došli su im na vlast nikojevići, koji su bili sto puta gori tirani od svih tirana.

Naglašavanje tog iskustva ne znači da treba amnestirati bilo čiju korupciju, već to znači da ne nasjedamo na praznu političku priču, koja nas udaljuje od zdravog moralnog i političkog koncepta, koji je nastao iz krvi najboljih bosanskih sinova - šehida. Bošnjaci/Bosanci moji, nemojmo nikad zaboraviti da je agresija na našu dušu i pamet mnogo opasnija danas za naš opstanak nego što je bila agresija na našu zemlju i državu. Ovaj psihički rat protiv naše bosanske nacije i bosanske države ima simptome psihičkog genocida. To se očituje u dubokoj podjeli i jednom neviđinom međusobnom antagoniznu onih u Bošnjaka/Bosanaca koji bi morali biti jedan moralni glas i jedna politička akcija u odbrani od tog psihološkog rata, rata koji razbija bošnjačko/bosansko nacionalno i državno tkivo. Ovo nije priča za zasrašivanje, već je ovo budilnik za osvješćenje da, ako se ovaj psihički antibošnjački/antibosanski rat ne zaustavi, rizukuje se da se karakter naše cijele borbe za nezavisnu i suverenu bosansku naciju i bosansku državu dovede u pitanje, da se sve promjeni i okrene protiv naše nacije i naše države, kao što je bivalo više puta u zadnjih sto godina naše povijesti. Stoga treba znati da su naredni opći izbori oko mnogih pitanja, ali držim da je ovo pitanje svih pitanja, a to je da se čuva i očuva sloboda, koju imamo zahvaljujući žrtvi najboljih sinova - šenida.

Narode moj.
Nema nacije bez vlastitog imena, niti ima nacije bez vlastite politike - nacionalne politike. Prema tome, uskraćivanjem naciji njenog prava na vlastito ime, uskraćuje joj se pravo na vlastiti politiku - nacionalnu politiku. Mi, Bošnjaci/Bosanci, bili smo jedan od rijetkih nacija u svijetu, kojoj je uskraćivano pravo na vlastito ime zato što joj je uskraćivano pravo na vlastitu politiku. Ove dvije nepravilnosti su uzročno-posljedične, gdje se uskraćuje jedno da bi se uskratilo drugo pravo tako da uskraćivanjem prava na vlastitu politiku, uskraćivala se mogućnost prava na vlastito ime nacije. Naravno, to stanje bilo je neodrživo. Kao što je neodrživo i stanje uskraćivanja prava na vlastito ime jezika naciji koja ima vlastito ime i koja ima vlastitu politiku.



Ta potreba da se jednoj naciji, kao što su Bošnjaci/Bosanci u Bosni, stalno nešto osporava je znak opsesije, a može biti i znak ljubomore, onih koji imaju tu potrebu. Oni, očito, neće odustati od te svoje ovisnosti da osporavaju neotuđiva nacionalna, državna i kulturna prava Bošnjacima/Bosancima. Zato ne treba čekati njihovu milost, već treba imati jasnu i snažnu svijest o pravu na vlastito ime nacije, na vlastitu nacionalnu politiku, na vlastito ime nacionalnog jezika i na vlastitu državu, koju Bošnjaci/Bosanci mogu dijeliti s drugim etničkim ili nacionalnim grupama, ali ne na vlastitu štetu kao što je to dosada bilo.

Bošnjaci/Bosanci su sami sebi izborili pravo na svoje vlastito nacionalno ime. Platili su visoku cijenu za to i zato danas nema niko pravo da to dovodi u pitanje. Izborili su se i za svoju vlastitu nacionalnu i državnu politiku, koju, također, niko nema pravo osparavati, ali ni prisvajati i monopolizirati. Oni koji u Bošnjaka/Bosanaca nisu svjesni toga, nisu dostojni bošnjačkog/bosanskog glasa. Biti nacionalno svjestan i odgovoran ne znači biti nacionalista. Naprotiv, onaj koji poštuje vrijednosti svoje nacije, spreman je poštivati i vrijednosti nacije drugoga. A onaj koji se odriče svoje nacije, sklon je biti netrpeljiv prema naciji drugoga, jer mu smeta što je drugi svjestan samoga sebe, a on nije.

To sam htio da vam kažem ovom prilikom - otvorite oči da vidite svojim očima i dobro načilite uši da čujete svojim ušima što vam ovih dana kandidati pokazuju i što vam pričaju o sebi i svojim obećanjima. Pola od toga bacite inzvodu, ali dobro pratite da bi zapazite šta ima u njihovoj duše, a ne u njihovoj riječi. Ako ne budemo u stanju da osjetimo što je u njegovoj ili nezinoj duši, riječi njegove ili njezine mogu nas odvesti krivim putem do provalije. Mislim da na narednim izborima iduće nedjelje se odlučuje o tome - ko će osvojiti bosansku dušu - njeni autohtoni sinovi i kćeri ili neko drugi. Uvjeren sam da Bosnu, kao ni dosada, neće izdati ni njeni ponosni sinovi i njene čedne kćeri.