Fotografija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) prikazuje tri ubijene i zaklane žene u Stupnom Dolu, ratni zločin su počinile snage bosanskih Hrvata

ELMEDINA MUFTIĆ: Po već isprobanom scenariju u Ahmićima kod Viteza, u cik zore su upali u selo Stupni Do i počeli sa ubijenjam svega što je živo, ubijali su djecu, žene, starce. Žive ljude su palili zajedno sa njihovim kućama, silovali su, uništavali. Bio je to najcrnji dan u historiji Vareša. Dan kad je mržnja zatvorila svaka vrata razumu, kad se ubijalo iz užitka, i kad su bojovnici HVO smrt dvogodišnje djece slavili kao pobjedu evropske vrijednosti, odnosno kad je duh križara oživio u punoj snazi, s ciljem da se zatre svaki trag postojanja Bošnjaka i islama na ovim prostorima. Suludi naum da se na tlu države bosanske napravi nekakva hrvatska tvorevina, bez korjena, historije, tradicije, 44 nevina Bošnjaka su platili svojim životima.

Ovih dana, tačnije 23.oktobra, obilježit će se dvadeset peta godišnjica od izvršenog zločina HVO Vareš, Maturica i Apostola iz Kiseljaka, nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša. Prošlo je dvadeset pet godina, a rana je svježa, sjećanja na užas izvršenog ratnog zločina su živa, istina je ostala nepobijeđena unatoč pokušaju zločinaca HVO i njihovih nalogodavaca da zločin sakriju, negiraju, relativiziraju, pravda je nezadovoljena, zločinci su na slobodi, hrvatski narod nije doživio katarzu, a žrtve strpljivo čekaju trenutak kad će ratni zločini doći na naplatu, kad će zločincima biti suđeno po istinskoj pravdi od Najpravednijeg Sudca, koji žestoko kažnjava.

Tog 23.10.1993. godine, postrojbe HVO Vareš, zloglasni Apostoli i Maturice iz Kiseljaka izvršili su zločin protiv čovječnosti nad 38 civila sela Stupni Do kod Vareša i šest civila u Varešu. U ovom zločinačkom pohodu, bojovnici HVO su pokazali svu svirepost ustaške ideologije koju kao narod i danas njeguju. Po već isprobanom scenariju u Ahmićima kod Viteza, u cik zore su upali u selo Stupni Do i počeli sa ubijenjam svega što je živo, ubijali su djecu, žene, starce. Žive ljude su palili zajedno sa njihovim kućama, silovali su, uništavali. Bio je to najcrnji dan u historiji Vareša. Dan kad je mržnja zatvorila svaka vrata razumu, kad se ubijalo iz užitka, i kad su bojovnici HVO smrt dvogodišnje djece slavili kao pobjedu evropske vrijednosti, odnosno kad je duh križara oživio u punoj snazi, s ciljem da se zatre svaki trag postojanja Bošnjaka i islama na ovim prostorima. Suludi naum da se na tlu države bosanske napravi nekakva hrvatska tvorevina, bez korjena, historije, tradicije, 44 nevina Bošnjaka su platili svojim životima.

U samo nekoliko sati zločinci HVO Vareš, Apostoli i Maturice iz Kiseljaka, su od Stupnog Dola napravili zgarište, selo u plamenu gasila je krv 38 nevino ubijenih mještana. Krv dvogodišnje Sabine Likić, trogodišnje Indire Žutić i Enisa Likića, trajni je pečat stravičnosti izvršenog zločina, za koji hrvatski narod nije smogao moralnog digniteta da se suoči, da prizna, da se ogradi, i na kraju da se pokloni žrtvama. Unatoč tome, mi gledamo slike veličanja osuđenih ratnih zločinaca, Praljka i ostalih, veličanje presuđenih zločina, ne samo od političkog, nego i od vjerskog vrha, što se naravno posljedično reflektuje i na sam hrvatski narod.

HVO jedinica Maturice počinili su ratni zločin

Zločinački apetit bojovnici HVO Vareš, Apostoli i Maturice nisu zadovoljili ubijanjem na Stupnom Dolu, nego su svoj krvavi pir nastavili i u gradu Varešu, gdje su ubili šest civila, te su formirali logore u kojima su mučeni, premlaćivani, psihički maltretirani Bošnjaci. Ni žene nisu bile pošteđene, izvršena su brojna silovanja i druge vrste psiho-fizičkih tortura. Pljačka i ostala orgijanja su bili samo dodatni ritual u ovoj službi đavolu.

Historija je zabilježila, da je 23.10.1993. godine nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša, od strane HVO izvršen zločin protiv čovječnosti, u kojem su ubijene 44 osobe, civila, izvršena su brojna silovanja žena, mučenja i premlaćivanja bošnjačkih muškaraca. Selo Stupni Do je sravnjeno sa zemljom, a u gradu Varešu su zapaljeni: kompleks stambenih objekata, hotel, silos, mesdžid na Stupnom Dolu i džamija na Daštanskom. Za ova, i druge izvršene zločine na području Srednje Bosne, kao i u Hercegovini, Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu je 29.11.2017. godine, izrekao drugostepenu presudu za šestoricu optuženih Hrvata čija kazna iznosi 111 godina zatvora, a čije djelovanje je okarakterisano kao Udruženi zločinački poduhvat (UZP), te oružani sukob HVO, kao i HV protiv Armije R BiH, definisan kao međunarodni sukob, odnosno agresija Hrvatske na nezavisnu R BiH.

UNPROFOR na zagrištu nakon hrvatskog ratnog zločuna nad Bošnjacima

Kultura sjećanja na agresiju, genocid i UZP, spada u primarni vid borbe za interpretaciju istine o trodržavnoj agresiji na našu domovinu R BiH, na genocid koji je izvršen nad Bošnjacima, što je nama preživjelima trajna obaveza ne samo prema žrtvama, nego i prema generacijama koje tek dolaze.

Ma koliko naši dušmani bili uporni, mi se umorit nećemo, tragat ćemo za pravdom, borit ćemo se za istinu i na kraju više im nikad nećemo dozvoliti da nam oni zločinci pišu historiju.
Stupni Do je naša opomena, ako se uzoholimo da zaboravimo može biti naše prokletstvo.

Zločincima žrtve oprostit neće, ako Bog da!

Nakon ubijanja i silovanja sve je spaljeno