DR. MUSTAFA CERIĆ: A što se tiče kršćanstva, posebno katoličanstva, nikad i ni na koji način nisam ismijavao ničije svetinje, jer to nije u duhu moje vjere i morala. Ja naprosto ne umijem da mrzim nikoga, jer mržnja razara onog koji mrzi, a ne noga kojeg se mrzi. To sam dokazao u mojoj dugogodišnjoj praksi u Bosni i u svijetu i to ću nastaviti raditi dok sam živ.

Drago mi je što je Draško Celing pročitao moju kolumnu "Što hoće hrvatska politika u Bosni?" od 11. oktobra, 2018. god. Veli, kolumnu je pronašao na jednoj "islamističkoj stranici", iako ju je mogao naći i na jednoj "građanskoj stranici". Pogledaj LINK

Još draže mi je što je D. Celing svoju reakciju objavio na portalu glas-slavonije.hr pod naslovom "Dijalog s islamom - Zašto bivši reis otvoreno ismijava katoličku misu?"

Odmah da kažem, D. Celing je, u stvari, otvorio dijalog i to sa mnom, a ne sa islamom. Jer, ja mislim, govorim i pišem u moje osobno ime, kao musliman. To je prva ispravka grijeha, kojeg je D. Celingu napravio u svojoj reakciji. Druga ispravka grijeha D. Celinga je da ja mislim, govorim i pišem na bosanskom jeziku, kojim su govorili moji drevni preci Dobri Bošnjani ili Patareni od Kulina bana do našijeh dana. Naravno, D. Celing zna da je krivotvorenje riječi veliki grijeh ("moj grijeh, mea culpa"), posebno ako se to radi s predomišljajem. A onaj koji prekraja naziv bosanski jezik s tisutljetnom tradicijom u "bošnjački jezik", radi to s namjerom da ismijava i omalovažava ne samo jezičku kulturu bosanskog naroda u Bosni, već i bosansku naciju, vjeru i državu.

U svojoj reakciji na moju kolumnu D. Celing je napravio još grijeha u odnosu na Bosnu i Bošnjake zbog kojih bi se trebao ispovijedati na misi ("moj grijeh, mea culpa"), ali ih neću ovdje markirati zato što su to besmislice i nebuloze, koje ne zaslužuju moju pažnju. No, ono što želim ovdje podcrtati D. Celingu je nepobitna činjenica, a to je da je optužnicu za grijeh hrvatske politike u Bosni kao "udruženi zločinački poduhvat" ("Joint Criminal Enterprise") donio Međunarodni sud u Hagu. Zar to nije dovoljan razlog da se hrvatska politika kako u Bosnu tako i u Hrvatskoj ispriča Bosni, odnosno ispovijedi na misi ("moj grijeh, mea culpa") Bogu i time pokaže da je svjesna svoga grijeha, kao prvi korak njene katarze?!

Umjesto toga, Bosna je još uvijek živi u strahu od slika Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca, koji prkosi žrtvama u Ahmićima u društvu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i drugih hrvatskih zvaničnika. Kako to Hrvati kako u Hrvatskoj tako i u Bosni ne mogu da shvate koliko je važno da Bošnjaci/Bosanci u Bosni vide kako se hrvatska politika mijenja, odnosno da hrvatska politika, konačno, zna šta hoće u Bosni - istinu, pravdu, mir i pomirenje.
A dokaz da hrvatska politika u Bosni "ne zna što hoće, ali to što hoće, hoće odmah i sada" je Čovićeva blasfemija Islamske zajednice, odnosno reisu-l-uleme Husejna ef. Kavazovića, unatoč činjenici da se Islamska zajednica nije ni na koji način umiješala u izbor Komšića. Štoviše, iz naputka reisu-l-uleme prije izbora moglo se razumjeti da Islamska zajednica podržava Čovićevu ideju da svaki narod u Bosni bira svog "legitimnog" predstavnika, što u prijevodu znači hrvatskog člana Predsjedništva iz redova HDZ-ea, a što je protivno demokratskom i europskom duhu, za kojeg se Čović kao zalaže, o pravu svih da biraju i da budu birani. No, unatoč tome Čović je za svoj poraz na izborima optužio "imame u džamijama". Zasada Komšić nije ljut na Islamsku zajednicu, jer je pobijedio. Ali, ako zatreba bit će i Komšić ljut kad dođe na dnevni red potpisivanje ugovora sa Islamskom zajednicom. Dakle, Bošnjaci/Bosanci, muslimani, imami, džamija, bosanski vremenski i drugi uvjeti ili neuvjeti su krivi za sve Čovićeve nevolje osim njegove pogrešne ili griješne politika za koju treba da se kao bosanski građanin ispriča Bosni, a kao bosanski katolik ispovijedi Bogu ("moj grijeh, mea culpa"). Ovo je bio i ostao moj najdobronamjerniji savjet Čoviću i ostalim da jednom za svagda shvate da hrvatsku politiku treba mijenjati, prije svih, u korist bosanskih Hrvata, ali i svih bosanskih građana. Ako to hrvatska politika još uvijek neće da shvati, gore po nju. Ali u vjekovnom bosanskom duhu i tradiciji, mi Bošnjaci/Bosanci ćemo nastaviti da se brinemo za naše komšije i onda kad nas komšije ne razumiju, ukazujući im na greške za njihovo dobro.

Što se tiče međurligijskog dijaloga ne samo u Bosni, već i u svijetu, ja sam ponosan na moj radi i djelovanje!
A što se tiče kršćanstva, posebno katoličanstva, nikad i ni na koji način nisam ismijavao ničije svetinje, jer to nije u duhu moje vjere i morala. Ja naprosto ne umijem da mrzim nikoga, jer mržnja razara onog koji mrzi, a ne onga kojeg se mrzi. To sam dokazao u mojoj dugogodišnjoj praksi u Bosni i u svijetu i to ću nastaviti raditi dok sam živ.

Ali, isto tako neću odustati da ukazujem na grijeh ("moj grijeh, mea culpa") zbog kojeg se treba pokajati i od ljudi i Svevišnjeg Boga tražiti oprost. To važi za katolike kao i za muslimane uvijek i na svakom mjestu.

Zar to može nekome da smeta?

Žao mi je što je D. Celing pogrešno shvatio moju poruku!
Nadam se da će drugi puta moju poruku razumjeti kako treba.
Tako nam svima Bog pomogao!
Amin!