Refka KOVAČ, lider projekta “Proširena Evropa”
OVA MANIFESTACIJA DAJE MI MOGUĆNOST DA NORVEŠKOJ PUBLICI PRIBLIŽIM KULTURU BOSNE I HERCEGOVINE
Autor: Namik Alimajstorović, BHDInfodesk
Objavljeno: 08. Nov 2018. 19:11:59

REFIKA KOVAČ: Dok je rat tutnjao u BiH i odnosio živote članova naših porodica, mi smo sjedili uz TV i radio, slušali vijesti i padali u depresiju. Nisam više mogla sjediti skrštenih ruku dok mi ubijaju porodicu fizički, a mene i moju djecu psihički. Odlučila sam da se borim, kad već nisam u BiH da probam pomoći kroz humanitarne akcije.


Kada u Norveškoj kažete njegovanje tradicije i kulture Bosne i Hercegovine u ovoj zemlji, prava osoba koja svima padne na pamet je Refka Kovač, konsultant/producent i lider projekta Proširena Evropa. Naime, Refka sa svojim timom već osam godina organizuje izuzetno uspješan festival kulture «Proširena Evropa» koji se odvija svake godine u regiji Buskerud, u komunama Drammen, Lier, Nedre Eiker i Ål. Na zadnjem festivalu koji je završen proteklog mjeseca, bosanskohercegovačku kulturu predstavljali su primadona sevdalinke Hanka Paldum, skulptor Jasenko Đorđević i akademski slikar Džeko Hodžić. Naravno, informaciju više zatražili smo od Refke koja je koordinator ovog projekta:
- “Ova manifestacija traje već osam godina. Festival «Proširena Evropa» ima za cilj da norveškoj publici približi kulturu Istočne Evrope, dovodeći afirmisane umjetnike i stvaraoce iz tih zemalja, ali i one koji su porijeklom iz zemalja tzv. Istočne Evrope, ali žive i stvaraju u Norveškoj. Time se stvara svojevrsni most među kulturama i afirmišu se kulture koje su manje poznate u ovoj sjevernoj zemlji. Kao što ste rekli, ove godine boje naše zemlje svojom umjetnošću odlično su odbranili Hanka Paldum, skulptor Jasenko Đorđević i akademski slikar Džeko Hodžić. Ovi umjetnici fascinirali su kako bosansku tako i norvešku publiku. Hanka Paldum, kao veliki profesionalac, održala je fantastičan koncert na veliku radost publike. Minijaturne skulpture napravljene od srca grafitne olovke Jasenka Đorđevića impresionirale su norvešku domaću publiku, koja je morala koristiti povećalo/lupu da bi pogledala izložbu. Izložba Džeke Hodžića iz ciklusa“Počitelj” bila je postavljena u biblioteci među knjigama, gdje se savršeno uklopila.”

Nabrojali smo ko je ove godine učestvovao. Vjerovatno je za ovih osam godina bilo još umjetnika iz Bosne i Hercegovine koji su svoje stvaralaštvo zahvaljujući vama predstavili u ovoj nordijskoj zemlji?
- ”Kao što je već rečeno u okviru ovog projekta mi dovodimo umjetnike iz evropskih zemalja kao što su, Poljska, Rusija, Bugarska, Litvanija, BiH, te zemlje bivše Jugoslavije ali i umjetnike iz evropskih zemalja koji žive i rade u Norveškoj. Od bosanskohercegovačkih umjetnika imali smo umjetnika Rusmira Mešića-Rusa, Šukriju Meholjića, Midhata Ajanovića, Envera Đulimana, muzičare Almira Meškovića, Danijela Lazara, Igora Dunđerovića, Mirzu Selimovića, Dubiozu Kolektiv i druge. Za nas je važna kulturna razmjena pa smo u februaru poslali norvešku umjetnicu Elisabeth Kristensen koja je na Trebeviću izložila skulpturu od leda u okviru festivala Sarajevska zima!”


Refka Kovač, umjetnik Džeko Hodžić i Jasmina Kemura


Od kuda Refka Kovač u Norveškoj i od kuda baš da radi u kulturi gdje ima mnogo prostora da promoviše Bosnu i Hercegovinu?
- “Kao i većina naših ljudi u Norvešku sam došla kao izbjeglica krajem 1992. godine. Iz Sarajeva sam izašla 18. aprila 1992. s dvoje djece i bila jedno vrijeme izbjeglica u Makedoniji. Norvežani su nas lijepo prihvatili, ali su nam rekli da, čim se rat završi, nas šalju nazad za BiH. Tako smo proveli dvije godine u izbjegličkom kampu a da nismo dobili ni ponudu da učimo jezik. Dok je rat tutnjao u BiH i odnosio živote članova naših porodica, mi smo sjedili uz TV i radio, slušali vijesti i padali u depresiju. Nisam više mogla sjediti skrštenih ruku dok mi ubijaju porodicu fizički, a mene i moju djecu psihički. Odlučila sam da se borim, kad već nisam u BiH da probam pomoći kroz humanitarne akcije. Iako u izbjegličkom kampu, organizirali smo humanitarne akcije. Godine 1994. dobili smo humanitarni boravak u Norveškoj i mogućnost smještaja u komune/općine. Ja sam izabrala općinu Drammen. Tamo sam odmah s našim ljudima oformila udruženje i krenula s humanitarnim akcijama. Tu smo imali sreće da nam je pomogla općina Drammen s prostorom i jednim kombijem za prikupljanje humanitarne pomoći. Radili smo 3 mjeseca od jutra do mraka. Sakupili smo zaista ogromnu pomoć i proslijedili je za BIH. Nisam ni bila svjesna da sam pomažući drugima, pomogla i samoj sebi, osjećala sam se bolje i od koristi. Također, poslije izvjesnog vremena općina Drammen mi je ponudila posao, zatim i jedna humanitarna organizacija gdje sam nastavila humanitarni rad, a 1998. godine se opet vratila u Općinu i nastavila rad u Sektoru za kulturu gdje sam dobila stalni posao koji radim i danas. Pored odgajanja 2 djece i posla, vodila sam lokalno udruženje i često istupala u medijima sa željom da se sazna više o BiH. Uz to redovno smo organizirali kulturne manifestacije i prezentacije knjiga kako naših pisaca iz dijaspore tako i pisaca koji žive u BiH. Kao što su Midhat Ajanović, Munib Delalić, Hadžem Hajdarević, Zilhad Ključanin, Enes Kišević, Isnam Taljić, Vehid Gunić, nažalost, danas neki od njih nisu živi, ali njihova djela zauvjek ostaju!”


Refka Kovač sa unukama


Bili ste veoma aktivni u bosanskohercegovačkom udruženju Drammen, potom predsjednica Saveza bh. udruženja u Norveškoj, a čak ste na trećem kongresu SSDBIH bili predlagani da budete i predsjednica Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine. Nekako ste mi se na tom polju izgubili i ne vidim da ste nešto pretjerano aktivni u pobrojanim udruženjima:
- „Činjenica je da sam poslije mnogih manjih i velikih manifestacija u okviru Norveške, dala svoj mali doprinos radu SSDBiH gdje sam nekoliko godina bila član glavnog odbora. Organizirala sam i jedan uspješan sastanak glavnog odbora SSDBiH u Drammenu. Potom u okviru SSDBIH i Dane dijaspore u Domu Mladih u Sarajevu gdje je nas nekoliko članova glavnog odbora koristilo svoj privatni odmor i radilo volonterski 7 dana od jutra do mraka. Za pripremu Dana dijaspore provela sam mnogo dana i sati pored laptopa kontaktirajući umjetnike i pisce porijeklom iz BiH koji žive rasuti po cijelom svijetu. Uspjeli smo pripremiti umjetničku izložbu, više književnih večeri, debata i koncerata. Bilo mi je zadovoljstvo raditi na ovom projektu koji je trebao da postane tradicionalan, nažalost nije. Mislim da je poslije 15 godina rada u mnogim organizacijama, vrijeme bilo i da se povučem i pružim priliku drugima da rade. Ja također imam interesantan i zahtjevan posao i često imam aranžmane navečer ili za vikende pa mi to uzima puno vremena, ali moram priznati da sada najviše volim da provodim svoje slobodno vrijeme sa svoje 2 unučice koje mi pričinjavaju veliku radost.

Kroz cijeli ovaj razgovor nekako spontano uvijek se spominje i vaša porodica:
„Naravno, ona je na prvom mjestu jer za kraj želim da napomenem da sam pored profesionalnog posla i volonterskog rada u organizacijama, uspjela sama da podignem dvoje djece, koja su me podržavala u radu i uvijek bili najbolji đaci/studenti u školi/fakultetu. Danas su to magistri s izgrađenim karijerama i porodični ljudi.” /BHDINFODESK-BIRMINGHAM/


Refka na radnom mjestu