I
Allahov Poslaniče,
Prije hiljadu četiri stotine četrdest i osam mīladskih godina,
Došao si na ovaj svijet,
I ostao tu decenija punih šest...
Dovoljno dugo da promjeniš svijet,
Ali i previše kratko da zvršiš posao za sve nas...
Ostavio si Tvojim vjernim ashabima da nastave put...
Nisu svi bili isti,
Ali su svi bili Tebi predani,
I emanet Tvoj su predali,
Onima što dolaziše iza njih,
I sve tako dok ne dođe i do nas,
Ovdje u Bosnu našu lijepu,
Tvoj emanet,
Tvoja riječ,
Tvoja ljubav,
Tvoj šefāʿat,
Tvoj amilost svjetovima...

II
Allahov Poslaniče,
Danas, Tvoje ime ori se svjetovima,
Ovdje na zemlji i gore na nebu,
Svi te zovu, Muhammede,
I oni koji Te vole i oni koji Te ne vole,
Svi znaju ime Tvoje...
Svi hoće da Te upoznaju bolje,
Ali ne znaju odakle da počnu,
Od čovjeka do Božjeg Poslanika,
Il' od Božjeg Poslanika do čovjeka,
Ti si svima zagonetka,
Osim onima koji Te nose u svojim srcima,
Oni znaju da si im poslan od Svevišnjeg Boga,
Oni znaju da bez Tevoga puta ne biše znali svoj put,
Oni znaju da im bez Tebe ne bi bilo uspjeha na Ovome,
Niti spasa na Drugome svijetu...

III
Allahov Poslaniče,
Tvoj Ummet nije napustio Tvoj put,
Ali, na Tvom putu mnogo je danas okuka,
Mnogo je trnja i mnogo je zapreka,
Mnogo je skretničara i mnogo je izdajnika,
Mnogo je danas na Tvom putu, Božji Poslaniče,
Sramotnih oznaka,
Mnogo je krvi i mnogo je suza,
Mnogo je ružnih tragova,
Mnogo je nečasnih ljudi,
Koji se pozivaju na Tvoje ime,
Mnogo je onih koji Ti ni u snu ne pripadaju,
Ali hoće da Tebe predstavljaju,
Mnogo je, Allahov Poslaniče, gladne djece u Jemenu,
Mnogo je gladnih ljudi u Siriji,
Mnogo se nevino ubija Tvojih sljedbenika,
Tamo gdje se priziva Tvoje ime u ezanu,
Tamo gdje se čini sedžda Svevišnjem Bogu,
Tamo gdje musliman treba da bude brat muslimanu,
Tamo gdje se zaboravlja bratsvo u vjeri,
Bratstvo Koje si Ti donio ovdje na zemlju,
Da uči čovjek da ne bude vuk svome bratu,
Već brat i prijatelj u svakom slučaju!

IV
Allahov Poslaniče,
Stidim se zbog gladi i krvi jemenskog djeteta,
Stidim se što moja braća u vjeri ubijaju jedni druge,
Stidim se zbog laži i prevare s Tvojim imenom na usnama,
Stidim se što moj Ummet danas nije uzor u vjeri i moralu,
Stidim se što danas moj Ummet nije dostojan Tvoga imena.
Ali, znam da su ovo samo iskušenja
Kroz koja si i Ti prolazio hrabro i časno...
Zato na ovaj dan Tvoga rođenja,
Tvoj hidājet,
Tvoj šefāʿat nam treba više nego ikada!
Amin!