Osovina zla
ZIDOVI I BEDEMI U(O)RBANIZIRANJE EVROPE
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 21. Dec 2018. 17:12:38

RUSKO-SRPSKA OSOVINA ZLA: Putin, Vučić i Dodik


AZIZ HUREM: Osovina Laktaši – Banja Luka – Pale - Beograd – Moskva je poluga koja najviše šteti srbima. Taj radikalni nacionalistički trend je u euforiji i na Zapadu – ipak se tamo zna neka crvena linija preko koje ne smije prelaziti ni jedan radikalac, iako se i tamo već govori i projektuje osovina Berlin-Beć-Rim.
Bez obzira koliko mi ili Vi, ili oni tamo bili solidarni po raznim osnovama – humanim i humanitarnim, socijalnim, religijskim, komšijskim i svim drugim u nama, odnosno u njima se javlja neki otpor na suprot te solidarnosti. Taj otpor kod jednih umije da bude prigušen i ne izlazi nikada na površinu niti dolazi do izražaja. I bez obzira kolikog intenziteta bio - taj otpor bude uvijek pobijeđen. No takvih je neznatno malo. Bar u Evropi. Nekoliko puta su brojniji oni koji bi htjeli da se zagrade u svoje atare.

Još ranih osamdesetih – odmah poslije Titove smrti - je onaj žvaljo Nele Karajlić (Nenad Janković) u poznatoj Audiciji po instrukcijama svojih mentora iz Beograda koji su još davno prije naumili da čejreće Jugoslaviju - prebacivao smeće preko improviziranog zida s jedne na drugu stranu u – kako je inscenirano – u podijeljenom Sarajevu. Teško je i ne može se precizno kazati ko je i kada počeo sa zidovima i bedemima. Uglavnom su razlozi bili skoro uvijek isti. Ili su se bojali nekakvih osvajaća kao što je to bilo u antičko i srednje doba ili su htjeli da se zaštite od priliva imigranata koji su ionako unesrećeni pošli da spasavaju goli život – kao u zadnje vrijeme. Zidovi razgraničenja ili bodljikave žičane granice se podižu širom svijeta. Imeđu izraelaca i palestinaca, birvaktile između Kine i Mongolije, između Istočnog i Zapadnog Berlina, između SAD i Meksika, između Mađarske i Srbije, ....

Ne postoji taj zid, more, rijeka ili gora koji ljudi u nevolji ne mogu preskočiti, preplivati i savladati i ne postoji ta vojska koja može da osigura svoju granicu od onih koji bježe od opet tamo nekih koji su se okružili svojim bedemima i armadama. Pa ipak se još uvijek neki vlastodršci usude podizati zidine i bedeme- ali je to uvijek bilo kratkog daha i nepotpunog efekta. Izbjeglice u Unsko-sanskom kantonu su u svakom slučaju dobro došle rušiteljima Bosne kao alibi da Evropi prijeti opasnost od najezde muslimana – kao da su ti ljudi došli avionima u Bihać i Veliku Kladušu – a ne preko Srbije i Crne Gore. I, sasvim je sigurno da su istočnu BiH-granicu prešli bez poteškoća odnosno uz pomoć tamošnjih graničnih dužnosnika kako bi zaustavljanjem na zapadnoj granici usložnjili ionako složenu sutuaciju kako u tom dijelu tako i u cijeloj Bosni.

Nama, Bošnjacima u prethodne dvije-tri države nisu dozvoljavali da očuvamo svoje ime, povijest, kulturu, jezik, ..... Nisu dozvoljavali da tragamo za našim korijenima i da učimo našu djecu našoj povijesti, korijenima i našem habitusu. I kada smo postali svjesni samih sebe, kada su demokratska, socijalna i društvena kretanja i tehnološki napredak omogučili da saznamo ko smo, šta smo, od koga i kako daleko vučemo porijeklo zahvaljujući nacionalnim pregaocima, da reanimiramo našu kulturu, otvorimo zabranjene knjige i tabirimo naše višemilenijsko postojanje na ovim prostorima --- sada ponovo i svim mogućim sredstvima kidišu svojevrsni stari i novopečeni egzekutori uz saradnju sa bosanskim posrbljenim i hrvatiziranim bosancima na bosansku dušu i bosansku zemlju. Nigdje na Svijetu se ne priča o nekim velikim državama kao na Balkanu o vel. Srbiji i vel. Htvatskoj. A to sve na štetu Bosne. I to je u životu uvijek i svugdje tako: „oni mali žele i sanjaju da budu veliki“. Isto tako i o vel. Albaniji samo što je taj termin proizveden u Beogradu a ne na Kosovu ili Albaniji. Naravno, potreban im je kako bi opravdali svoje prljave rabote. Znaju li, a vjerujem da znaju , konstruktori ovih apetita da je Bosna stara hiljadu godina a njezin narod šesnaest hiljada godina kako navodi Mirza Tarik /hindus/ jedan od genija u Microsoftu u SAD.

Takvim i sličnim insinuacijama vladajuća klika u Srbiji i eresu želi da narod –prvenstveno srbe - drži u obmani i lažnim obečanjima kako će jednog dana svi srbi živjeti u jednoj državi, kako bi se održali na vlasti podmećući drugima ono što sami žele i rade – a to je da im od svakog ko nije srbin prijeti opasnost. Svakome onom ko poznaje kulturu tog naroda je poznato da im se ne može vjerovati. Skloni lažima, /ne svi/ prevarama, spletkama, krađi, falsifikatima, nečasnom ratovanju, vječitoj „ugroženosti“, širenju ne zadovoljstva, ... – u što nas uvjeravaju njihove nacionalne vođe počev od Dobrice Čosića pa na dalje nose, pronose i emituju slike cijelom svijet da su Bosna i Bošnjaci zajedno sa Islamom jedan surogat u Evropi čega se treba otarasit.

Dakle ta srbijanska i srpska politička i nacionalna postava od uvijek a posebno nakon Titove smrti je svim mogučim sredsvima krenula u osvajanje tuđih teritorija i prisvajanju tuđih prava. U Sloveniji i Hrvatskoj im to nije pošlo za rukom. Ali zato su se sa Hrvatskom dogovorili o podjeli Bosne pod mantrom da Bošnjaci tu u srcu Evrope imaju namjeru formirati muslimansku radikalnu državu koja može biti ili koja je već destabilizirajući faktor za evropsku bezbjednost. Takve optužbe srpska propaganda servira evropskim zvaničnicima i Briselu kako bi imali opravdanje za razne atake i realizaciju svojih projekata.

Ovakve stvari kao da su prepisane od Hitlera iz tridesetih godina u predvečerje drugog svjetskog rata. Hitler da bi pridobio mase je omrzio židove u očima Nijemaca kao tobože da su im oni zauzeli njihova mjesta i prisvojili sebi bogatstvo koje je trebalo biti u rukama Nijemaca, a zatim se okrenuo protiv svih ostalih šireći strah i nesigurnost. Te je nakon toga 1939 ušao tenkovima u tampon zonu između Njemačke i Poljske i naredio granatiranje njemačkih pograničnih gradova kako bi obmanio javnost i imao tobožnji razlog za vojni pohod na Poljsku i dalje prema Istoku.

U političkoj nemoći i nevješto se vladajući na vrhu neke države i uz to prikrivajući svoje malverzacije kriminalnog karaktera takvi političari skreću pađnju običnih građana na neke sporedne stvari odvlačeći njihovu pažnju od najbitnijih njihovih ciljeva kojima bi trebali da se bave. Uz to možemo konstatovati da je srpska vrhuška permanentno u potrazi za novim i izmišljenim problemima koje sama inscenira i proizvodi. Osovina Laktaši – Banja Luka – Pale - Beograd – Moskva je poluga koja najviše šteti srbima. Taj radikalni nacionalistički trend je u euforiji i na Zapadu – ipak se tamo zna neka crvena linija preko koje ne smije prelaziti ni jedan radikalac, iako se i tamo već govori i projektuje osovina Berlin-Beć-Rim.

Ne vjerujemo da je radikalni islam, Al Kaida, ISIL ili neke druge ekstremističke družine proizvod ruralnog Afganistana, irački, sirijski ili saudijski projekat. Ne, nije. To je koncept i strategija onih koji hoće da zavedu haos na Zemlji i osnovano sumnjamo da neko duboko iza zavjese stoji u pozadini sa Zapada kako bi upregnuo naivne muslimane koji su navalili u Evropu a možda i pod nož u nekoj predviđenoj bližoj ili daljoj perspektivi.

I dok se ovih dana u Evropi i Svijetu obilježava stotinu godina od završetka Prvog svj. Rata, dok cijeli Svijet kolko tolko normalan iskazuje žaljenje za žrtvama palim za mizerne i sulude ciljeve – s druge strane se u pomamnoj trci za porobljavanjem jednih od strane drugih još uvijek pale ratne vatre, podgrijava fanatizam vjesrski i nacionalistički opasnom i zapaljivom retorikom u kojoj na žalost uzimaju učešća i crkveni velikodostojnici.