Dodik nema potrebe da dokazuje Srbiji (Vučiću) u Beogradu svoju antibosansku logiku, jer ako pretjera u tome Srbija (Vučić) će imati štetu više nego Bosna. Jer, onaj koji ne voli i ne poštuje svoju vlastitu zemlju, ne zaslužuje ni ljubav ni poštovanje svoje zemlje, u kojoj živi. Jer, nije logično da čovjek ne voli svoju vlastitu zemlju.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Ova današnja beogradska u nizu Dodikovih provokacija oko secesije provocira bosanski zdrav razum da upozna Dodika da on lično, kao ni manji bosanski entitet nisu ni bosanski višak ni bosanski manjak. Već su onako tu svoji na svome, kao i svi ostali u Bosni. No ako se Dodik osjeća kao bosanski višak ili kao bosanski manjak, onda je to njegov problem, a ne problem Bosne. Dodik bi trebao već jednom shvatiti da nije on taj koji trpi Bosnu, već je Bosna ta koja njega trpi. Trpi njegove provokacije, ali se susteže da kaže sve što misli o Dodikovim nelogičnim mahinacijama i halucinacijama.

Dodikova posjeta Beogradu nebi bila važna vijest za Bosnu da Dodik nije trenutno predsjedavajući Predsjedništva bosanske države te da nije govorio o pravu za samoopredjeljenje manjeg bosanskog entiteta sa srpskom većinom, koji je nastao na etničkom čišćenju i genocidu nad Bošnjacima, većinskom bosanskom narodu u Bosni. Niti bi bila ova vijest vrijedna pažnje da se Dodik nije uhvatio logike, koja nije u interesu ni Vučića ni Srbije, a to je da je logično da manji bosanski entitet ima pravo na samoopredjeljenje u okviru bosanske državi.

Ova Dodikova logika nije u interesu Vučića, jer Vučić ima previše svojih (ne)logičnih problema da bi nasjeo na nelogičnu Dodikovu logiku, koja Vučića i Srbiju gura još dublje u živi pijesak u kojem se već nalaze. Niti je Dodikova logika u interesu Srbije, jer, ukoliko bi se usvojila, automatski bi se primjenila na pravo Sandžaka na samoopredjeljenje i to cijelog Sandžaka, koji je nelogično podijeljen na dva nelogična dijela od kojih je jedan pod kontrolom Srbije, a drugi pod kontrolom Crne Gore.

Ova današnja beogradska u nizu Dodikovih provokacija oko secesije provocira bosanski zdrav razum da upozna Dodika da on lično, kao ni manji bosanski entitet nisu ni bosanski višak ni bosanski manjak. Već su onako tu svoji na svome, kao i svi ostali u Bosni. No ako se Dodik osjeća kao bosanski višak ili kao bosanski manjak, onda je to njegov problem, a ne problem Bosne. Dodik bi trebao već jednom shvatiti da nije on taj koji trpi Bosnu, već je Bosna ta koja njega trpi. Trpi njegove provokacije, ali se susteže da kaže sve što misli o Dodikovim nelogičnim mahinacijama i halucinacijama.

Naime, Dodikova zamjena teza o tome da je njemu teško disati u Bosni ne staji zato što je jasno da Bosna zbod njega ne samo teško diše, već se i teško kreće na putu progresa i uključivanja u civlizacijski svijet, gdje joj je objektivno mjesto. Naime, Dodik nikako da shvati da bi mnogi u Bosni bili presretni da on i njemu slični napuste Bosnu i ostave je na miru. Ali, zbog bosanske širokogrudnosti i tolerancije, Bosna trpi ili tolerira Dodika ne iz ljubavi, već iz čistog političkog pragmatizma i bosanskog patriotizma.

Stoga, Dodik nema potrebe da dokazuje Srbiji (Vučiću) u Beogradu svoju antibosansku logiku, jer ako pretjera u tome Srbija (Vučić) će imati štetu više nego Bosna. Jer, onaj koji ne voli i ne poštuje svoju vlastitu zemlju, ne zaslužuje ni ljubav ni poštovanje svoje zemlje, u kojoj živi. Jer, nije logično da čovjek ne voli svoju vlastitu zemlju.

Prema tome, Dodikova logika je antilogika, koja bi mogla koštati Srbiju više nego ikoga. Nadam se da to i Vučić shvata, jer mu se pruža prilika više nego Dodiku da čita i uči znakove današnjag svijeta, posebno Europe. Naime, Dodik bi trebao shvatiti da njegova stvarna ili lažna ljubav prema Srbiji mogla bi koštati samu Srbiju i svesti je na beogradski pašaluk. Nije nikakav cinizam, već iskreni savjet Srbima u Bosni i u Srbiji da to Srbiji ne treba, jer to ne bi nikoga usrećilo. Pa ni nas Bošnjake/Bosance u Bosni.